Kvarner: Tri gastro dragulja koja morate posjetiti ove jeseni i zime

by Ribafish
1 komentar

Kukuriku, Ganeum i Zijavica tri su restorana u kojima smo proveli vrijeme uživajući u zubato sunčanom mjesecu studenom i vratili se puni sjajnih dojmova.

Uvijek sam bio zavidan klincima bogatih roditelja koji su tih osamdesetih vikendima išli na Kvarner na cugu ili klopu. Mi smo uglavnom landrali po Sljemenu ili kvartu, i nekako zamišljali kako nam vjetar mrsi kosu u kabrioletu na staroj cesti preko Gorskog Kotara, a onda se baterije pune na nekoj Opatijskoj ili Lovranskoj terasi uz neki topli punč.

OK, ne pretjerujmo, bio bih tada sretan i s BMX-om, ali sjećanje je ostalo, i tako smo kliznuli novom cestom po magluštini i bez kose na „vikend“ usred tjedna i posjet Kvarneru, moru i nekakvoj zlatnoj kugli koja nam se nakon par tjedana učinila tako prekrasnom.

Kukuriku, Kastav
Dva sata vožnje po propisima, mali slalom kroz uske uličice i eto nas pred hotelom i restoranom Kukuriku u sunčanom i uvijek nebeski visokom Kastvu. Pojam fine dininga, mjesto koje je postavilo temelje za današnju visoku kuhinju zahvaljujući nevjerojatnom vlasniku i chefu Nenadu Kukurinu koji petu generaciju živi ugostiteljstvo na najvišoj razini. Ono što me uvijek oduševi je kako taj čovjek bira nasmijane, ugodne, elokventne i prekrasne ljude koji su tu u kuhinji, na recepciji, pored vas kad sjednete. Jednostavno, doživljaj.

Kukuriku se nalazi na trgu gdje su i matičar i općina i sve, pa ako vam se ženi i odmah slavi te spava u raskošnim sobama poput mog dragog prijatelja Lovela, eto vam savršene ideje. Mi smo se došli ipak samo odmoriti i fino najesti, pa smo se prepustili chefu osobno i prekrasnoj nasmijanoj konobarici. Nenad donosi svoju višnju i kastavsku bisku, a tijekom cijelog ručka pijemo lokalnu Belicu Plovanić 2019., kupažu malvazije i triju kastavskih sorti, koja stoji nevjerojatnih 110 kuna po butelji!

„Kukuriku je mjesto na koje nećete doći slučajno, za Kukuriku se spremate i veselite, ali cijene smo stvarno dosta spustili i prilagodili novonastaloj situaciji, tako da ćete pet sljedova i vino platiti nekih petstotinjak kuna!“ govori nam gospodin Kukurin, nedavno oženjen i jako dobre volje.

U Kukurikuu vas se pita jeste li alergični na što, a onda slijedi: „Meso ili riba“, i u tome leži svo bogatstvo ovog lokala – umjesto da naručujete s karte, bolje se prepustiti dnevnoj inspiraciji i jesti po preporuci ono što je svježe i dostupno s naglaskom na lokalne namirnice u izvedbi velikog majstora i njegove ekipe. Kako smo rekli i meso i riba, počelo je s neutralnim, mini pizzetom s domaćom salsom, tikvicama i umakom od rige i maslinovog ulja.

Na raspolaganju su vam dva stolna maslinjaka, Mate i Černeka, koji su poslužili već pri sljedećem tanjuru, Ribljoj simfoniji gdje smo dobili sirove kvarnerske škampe na skuti, tataki tunu i kamenicu iz Atlantika. Koliko ja god bio domoljub i Jadranoljub, ova je bila briljantna. Čisto more, poput srca kamena, a iako je kamenica komplicirana za sparivanje, uz Belicu se još više naglašava mineralnost vina.

Goveđi carpaccio na rigi (rukoli) s parmezanom, maslinama i plodom kapare bio je uvod u potpuno neočekivano jelo dana, domaću pileću paštetu s bučinim sjemenkama i uljem te fagotin od bresaole punjen ricottom. Dakle, pašteta, uz malo marmelade od luka, fantastično složeno! Dimljeni inćuni u krusti od badema i dagnja u plaštu od pistacije već nas je odvela u sferu fantastike, koja se u ribljem dijelu nastavila s plafonom – sousvideanu hobotnicu s pretežno kiselim pečenim povrćem. Čisto savršenstvo za mene kiselofila, pogotovo lučice, omiljen mi kiseliš ako su upravo ovakve tvrdoće.

Svakoga petka ovdje možete doći na brunch već od 120 kuna, što još više govori u prilog uravnoteženim cijenama na vrhu Kastva. Tagliata od ramsteka na kremi od ne preslatkog batata, te izvrsno sočno pečene tikvice i patlidžani, skladno su završili mesni, a topla salata od lignji s komoračem na pireu od karfiola i sipinog crnila, doveli su ovu priču do kraja.

Desert u vidu čokoladne torte s marmeladom od naranče i pannacotta sa šumskim voćem bili su samo točka na i jednog sjajnog obroka koji samo potvrđuje da je Nenad Kukurin i dalje velemajstor svog zanata, a Kukuriku, sav u slikama i kipovima pijetlova, mjesto gdje se definitivno isplati doći po novo gastronomsko iskustvo. Što manje uznemiravanja namirnice, i svaki put nešto novo. Vraćamo se u Kukuriku!


www.kukuriku.hr

Food&Wine Bar Ganeum, Lovran
Naočitog, rječitog i nezaustavljivog chefa Roberta Benziju upoznao sam nekoliko kilometara i zavoja dalje prema Opatiji i Rijeci, dok je još radio u Villi Ariston. U jednom je trenutku odlučio da želi imati nešto manje i svoje, ovaj 46-godišnji kuhar krenuo je u avanturu u srcu Lovrana, a svom novom lokalu nadjenuo je ime Ganeum. Podrum za uživanje starih Rimljana je doduše u prizemlju, ali od trenutka kad uđete u ovu oazu domaće spize i vrhunskih vina, ljubav je uspostavljena.

Ganeum je poznatiji po svojoj troetažnoj terasi koja nije na strani uz cestu, a kojoj mnogi tepaju da je najljepša u Lovranu, no na žalost, trenutno nije u funkciji. Zato je u i te kakvoj funkciji Robertov duh, koji pazeći na sve odluke stožera u ovo vrijeme hrabro organizira svoje vinske srijede u kojima se predstavlja po jedna vinska sorta, a mi smo imali čast prisustvovati onoj u kojoj je predstavljena sve samo ne klasična radionica, odnosno kušaonica chardonnaya uz jela po ideji chefa kuhinje.

Dvadesetak ljudi raspoređeno na pet razmaknutih stolova sjelo je i slušalo riječi gospodina Krešimira Mikinca, predsjednika Hrvatskog Sommelierskog Kluba, koji je uglađeno, a opušteno poput Piercea Brosnana predstavljao tri po tri butelje izvrsnih domaćih vina. Iako je sauvignon danas u naletu pred chardonnayem, krenuli smo u kušanje pjenušaca načinjenih od ove svestrane sorte porijeklom iz Francuske koje danas ima od Kalifornije, preko Australije pa sve do Italije i naravno većeg dijela Hrvatske. Tako smo se osvježili Bolfanom, nastavili s vintage Misal Peršurićem i začinili prvi dio kušanja fantastičnim Jagunićem i sve to uz kamenicu na pjeni od jabuka.

Umjesto koronskih dvadeset, ovdje bude i pedesetak ljudi, živa glazba, borba za najbolja mjesta na šanku, i općenito, zamislili smo idealnu konobu. Uskoro Benzia kreće s tematskim ribljim i mesnim večerima (rezervirajte svoje mjesto za Steak Day, i to u četvrtak 26.11.): „San mi je obrazovati ljude o vrstama mesa, pogotovo steakova.“ priča Robert o planovima dok uvježbani konobari na stol nose sljedeći tercet vina. „Moji gosti se ovdje trebaju osjećati kao kod kuće, zato je tu gitara, a i kad se sve vrati na staro, ovdje svi guštaju do kraja. Ono što ja volim, dat ću i drugome, mislim da u tome leži tajna Ganeuma kao mjesta gdje svi dolaze ponovo.“

Nastavili smo s laganim kušanjem mladih chardonnaya Franc Arman, Poletti i Deklić uz dimljenu skušu, mariniranog brancina, dvije marmelade od kapule i uljem od peršina, a nastavili s odležanim vinima Belaj, Markota i Tomac. „Bitni su uho, nepce i oko. I nema ponavljanja, što si u Ganeumu jeo danas, nećeš jesti sutra, jer će doći neka druga riba, povrće ili meso, a i tko zna što će mi kad dođem u kuhinju pasti na pamet.“

Ove riječi „Velikog chefa sutrašnjosti 2020.“ kako ga je titulirao Gault&Millau, sjele su na svoje mjesto kad smo probali rižoto s bučom i grdobinom u domaćoj panceti. Show! Jelo večeri, kompletno, puno, izvana tako meko i nježno, i kad se najmanje nadaš – touche! No, slijedilo je veliko finale s dugo odležanim Plešivičko-Slavonskim chardonnayima Koraka, Krauthakera i Ivančića uz sousvideirani teleći orah s majonezom od lješnjaka i orašastim plodovima. Bilo nas je teško potjerati, a u sjajnom društvu kastavskog dobrog Duha Časlava Matijevića i njegove kćerke, vrsne sommelierke Lucije, kao i vrhunskog mesara iz Viškova Danijela Čučkovića sa suprugom, večer je stvarno bila za pamćenje.

Robert Benzia je učio i radio u Italiji, danas predaje gastronomiju na fakultetu, Ariston je doveo do najboljeg restorana u Hrvatskoj, i danas stvarno zaslužuje da mu date priliku i da vas nahrani onako kako on to poželi. Mi mu stvarno skidamo kapu. Sljedeće četiri srijede predstavljaju se nove sorte, što možete proučiti i prijaviti se na ovom linku, pa ako vas zanima graševina, traminac ili samo želite probati što se kuha u Ganeumu – znate gdje ga možete naći!
https://www.facebook.com/ganeumlovran/

Konoba Zijavica, Mošćenička Draga
Iako je po planu trebalo prošetati po Mitsko-povijesnoj stazi Trebišća – Perun“/Park prirode Učka, zbog nenadane ozljede smo ipak prošetali čudesno lijepom plažom Sipar u Mošćeničkoj Dragi i gledali starijeg muškarca kako detektorom za metal satima hoda po plićaku. Nije našao ništa, pogotovo ne vjenčani prsten (supruga je nervozno hodala pored njega), ali smo mi suncem napunili baterije i sjeli na toplu terasu slatke male dotjerane Zijavice. Zijavica je inače spilja iznad Mošćeničke Drage, lokacija za sportsko/alpinističko penjanje i eto, potpuno autohtono i originalno ime za konobu.

Obitelj Vunić, supruga na slasticama, suprug na svemu ostalom, odlučili su otvoriti restoran koji će biti potpuna suprotnost klasičnim pizza/ćevap/pohanac klasicima našeg morskog iskorištavanja stranaca, i gostima ponuditi iskrenu domaću namirnicu bez previše finesa, u najboljem i najjednostavnijem mogućem svjetlu. Pa ako želite pogled od milijun dolara i svjež morski zrak, znate što vam je činiti, a još ako naletite na kuglu od paštete od bakalara, poželjet ćete ovdje dolaziti svaki dan!

No, krenimo od početka, Stiven Vunić je zgodno, mladoliko stvorenje, uvijek nasmijana kombinacija Jamieja Olivera i glavnog glumca Mentalista, spreman na opis jela, zezanciju, ali i ozbiljnu konverzaciju o filozofiji lokala i stanju na gastronomskoj sceni.

„Kuham već dugi niz godina, najviše privatno, a imamo i pizzeriju i kafić. Zijavica je trebala biti neki klasičan tip bistroa, jednostavno, moderno, s naglaskom na svježu domaću namirnicu uz pokoji tvist. Ovdje ćete doći probati tri drugačija zalogaja na tri tanjura i otići kući bogatiji za novo iskustvo. Nadam se da nam to ide…“ I te kako vam ide, moj Stivene, jer upravo ono na čemu najviše inzistira, hladna predjela, je ono što treba svakome mjestu na Jadranu.

Počelo je s mariniranim inćunom s aioli majonezom i komoračem na tostu, a nastavilo mošćeničkim cevicheom, odnosno trljom, hobotnicom i kozicom s chillijem, cherry rajčicama i mediteranskim travama. Sjajan početak, baš da se stopiš s morem pored sebe. Nastavilo se u istom tonu i dimljenom srdelom s mariniranim povrćem te bruschettom s tunom, stvarno šarolika četa predjela koja vas definitivno zasite i razvesele paletom morskih okusa.

A onda je došla ona, senzacionalno mekana, flafi i nježna pašteta od bakalara omotana panko mrvicama na posteljici od domaće šalše poslužena na morskom kamenu genijalnog Igora čija Tramontana radi još puno ovakvih divota od kamena i drva… Ne znaš je li ljepši prizor na kamenu, tekstura ili okus koji me podsjeća na prvo kušanje telećeg mozga u životu i stotine upitnika uperenih u mog starog koji se samo onako tajanstveno nasmiješio. Umjetnost!

Sve nakon toga je bilo jako fino, i gnudi s poširanim kozicama, confitirani golčić i pogotovo grdobina s mladim keljem, ali kuglica živi vječno. Uz jela smo pili malvaziju Fakin i Domaine Koquelicot Epicuria 2017 sur lie chardonnay, bogato i moćno drvenasto čudo koje je osvojilo broncu na Decanteru 2018. Jako, jako fine kombinacije…

„Lokal treba disati non-stop, i onda sve ima smisla. Inače nam je kvarnerski škamp na prvome mjestu, ali posustali ste prije njega (smijeh), također stalno mora biti brudeta i šugova u kuhinji, a najbitnije je da gost ode zadovoljan i uvjeren da se ovdje uvijek dobro jede.“ Dovršio je Stiven, a mi smo još pojeli fenomenalan kolač od kestena (mrvu iznad pite od jabuka i panna cotte) Stivenove supruge Tee Vunić. Kompletna, prekrasna priča i budućnost ugostiteljstva i gastronomije kakva bi trebala biti.

Da bi obiteljska priča bila kompletna, treba spomenuti i da je Stivenov tata draški škampar i ribar, pa u konobu sve dolazi direktno iz mora.

Prepuni dojmova napuštamo Kvarner, a s njim i sunce i uranjamo u zagrebačku izmaglicu. Baterije su napunjene, ten popravljen, mozak spreman na nove napore. Želite li malo doći sebi, zaboraviti na sve probleme i okusiti nešto sasvim novo, dođite na Kvarner i uživajte u plodovima rada vrhunskih majstora svog zanata.

Prespavajte u prekrasnom hotelu Kukuriku uz najljubaznije osoblje svijeta, prepustite se maštarijama Nenada Kukurina u njihovom restoranu, ili Roberta Benzije u srcu čudesnog Lovrana u Ganeumu koji bi mi mogao biti novi dnevni boravak. Na kraju, tu je i Mošćenička draga sa svojim šetnicama i stazama te čarolijom Stivena Vunića i njegove Zijavice.

Dva sata vožnje do oporavka, vjerujte nam, isplati se. Vidimo se na Kvarneru!

http://konoba-zijavica.com/ chef Stiven Vunic

I ovo bi vam se moglo svidjeti

1 komentar

Konoba Zijavica i restoran Navis novi su članovi JRE obitelji! - Ribafish 21 siječnja, 2021 - 09:49

[…] Kvarner: Tri gastro dragulja koja morate posjetiti ove jeseni i zime […]

Odgovori

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.