Ne znate gdje biste na šetnju i lagano planinarenje, pa jahanje i nakon toga na sjajnu domaću kuhinju, u lokalne vinarije s bogatom ponudom autohtonih sorti i na kraju u noćenje u vili s bazenom? Popovača ima sve to i još puno više na samo 45 minuta vožnje od metropole!
Većina nas je za Popovaču, gradić i općinu od 10.000 duša podno Moslavačke gore čula samo po ustanovi u staroj zgradi iz doba Erdödyja s istom namjenom kao i one u Vrapču ili na Rabu.
E pa krajnje je vrijeme da se to izmijeni i počne razmišljati na sasvim drugačiji način, i to o Popovači kao turističkoj destinaciji u kojoj će podjednako uživati i tijelo, i glava, a bogami i onaj hedonistički dio na čije smo zadovoljavanje posvetili najviše pažnje!
Zahvaljujući sjajnoj i neumornoj Sanji iz Trill Agencije koja je sve pokrenula i Kseniji iz TZ Grada Popovače koja nas je poput omiljene razrednice vodila posvuda okolo, proveli smo prekrasna dva dana u srcu Moslavine i prekasno shvatili da nam je to bilo – premalo. Svejedno, temelji su postavljeni, ovo je tek početak jednog divnog prijateljstva!
Grad Popovača
TZ grada Popovače i Trijem-umjetnička galerija
https://www.facebook.com/gradpopovacasluzbeniprofil
mail: turisticka.zajednica@popovaca.hr
mob: 099 333 0188
tel: 044 652-489
web: tzgp.hr
Popovača nije velika, ima je na brežuljcima i na ravnom centralnom dijelu, svi s kojima pričaju obećaju da će srediti robnu kuću u samom centru, a u danima prije Uskrsa najviše dominiraju prekrasni mali detalji, pilići, zečići, jaja, baš kao u nekoj lijepoj bajci. Tu je i ogroman starinski bicikl, zgrada koja ima parkete umjesto fasade i prekrasnu starinsku kućicu od drva, odnosno Trijem.
Umjetnička galerija i muzej na dva kata vraćaju u prošlost, sve je puno starih slika, razglednica, posteljina i nošnji, a tako ugodno razmješteno da ne znate hoćete li izaći u 21. stoljeću ili negdje u Gruntovčanima. Popovača je kao i većina Moslavine bila i još je uvijek bogata nalazištima nafte, industrija dosta slabi, a stanovništvo se sve više okreće vinogradarstvu i OPG-ovima, pa je tako sorta škrlet već i međunarodno prepoznata, a veliki broj OPG-ova nudi štošta, od voća, povrća do meda i sireva.
Sam centar grada i nije nešto za lude tulume, ali zato je život definitivno – na brdima oko Popovače.
Winery and holiday house Belajec
Trnovka 38
+385 99 200 3643
https://www.facebook.com/Winery-Holiday-house-Belajec-108315797643835
http://www.tourism-belajec.com/
Mail: vinarija.belajec@gmail.com
Nakon upoznavanja i razgleda grada krećemo na smještaj na Moslavačku goru u tek pet minuta od centra udaljenu Winery and holiday house Belajec. Malo sam se zamislio kad sam vidio duljinu imena, ali vrijedi svakog slova. Na sredini brda, okružena vinogradima škrleta, muškata i chardonnaya smjestila se vila za rođendane i ine fešte u kojoj komotno može slaviti četrdesetak ljudi, s bazenom i šest ležajeva.
Par terasa za čilanje, natkriveni prostor sa šankom i stolovima, uredan vrt i najbitnije od svega – vinski podrum u kojem vlasnik Bruno Belajec ponosno drži svoje buteljice. Tko smo mi da odbijemo gemišt od škrleta, i da sam samo malo bolje zacijelio od operacije, nakon par komada me nitko ne bi zaustavio od prvog kupanja u 2021. Srećom, prevladao je razum…
Sama kuća je sagrađena prije tridesetak godina, ali je vrhunski dorađena, grijana, s modernom kupaonicom i ogromnim televizorom u spavaćoj sobi i Netflixom na istoj! Svaka čast… Osim što nam je gospodin Belajec ostavio otvoren šank kad se vratimo s razgledavanja Popovače, ujutro nam je njegova supruga za doručak ispržila tako dobru svinjsku jetricu da još dugo nismo mogli doći sebi.
Dakle, krstitke, rođendani, rastave, kartanja – i to sve uz domaće vino i vrhunski catering, nama zvuči kao idealan uzmak iz zagrebačkog sivila, zar ne?
Vinarija i restoran August
Trnovka 29, Popovača, Croatia
https://www.facebook.com/vinarijaaugust
august.winery@gmail.com
www.vinarija-august.com
@vinarija_august
Mob: 097 777 1000
Dok sam još recenzirao restorane po Hrvatskoj, August mi se urezao kao nešto posebno. Drvena kuća na vrh brda s pogledom na pola Hrvatske, vinogradi, šumarak sa stražnje strane, vlasnik s kojim možeš pričati danima o hrani i vinu i divni tradicionalni specijaliteti…
Čista ljubav, i nitko mi nikad od svih onih ljudi koje sam tamo poslao („Riba, mi bi nešto fino jeli, ali bi se i maknuli iz Zagreba i malo hodali…“), nije rekao ništa negativno, dapače.
Zbog mjera se ne može uživati u sitnicama ispunjenom unutrašnjem prostoru, ali je tu zato ogromna terasa, koja je, kao i sve u Popovači – pet friendly, pa je naš Dživo izmorio brojnu braću i sestre jureći po livadama. Pili smo svježi škrlet kao i vlasnikov skriveni adut, berbu 2017.
Svježina kontra mirnoće, mlado vino više prija uz trganu pačetinu, a starije uz fenomenalni pačji batak sa zabatkom i najbolje mlince koje sam jeo unatrag zadnjih 10 godina – još pamtim dan kad sam išao zagrliti Špičeka u Kaptolskoj kleti iako ga još nisam poznavao. E pa u tom rangu, briljantno, masno, ne premasno, slano, mesno, sočno, taman tvrdo i nimalo gnjecavo, ma savršenstvo!
Jeli smo i sjajnu juhu od rajčice iz starih zaliha, a Kasandra se oduševila pana cottom i čokoladnim kolačem. Ja sam do zadnjeg trenutka pokušavao savladati još jedan batak, baš sam se nauživao. Prije samog zalaska sunca, naša „Raska“ od milja, Ksenija, nas je nekako uspjela odvući na novu destinaciju do deset minuta udaljenog Volodera…
Moramo svakako naglasiti i više nego ugodno društvo gradonačelnika Josipa Miškovića od kojeg se nakon Augusta više gotovo pa nismo ni rastajali… Sve smo saznali!
Jahači Centar Moslavine Petters
https://www.facebook.com/sanja.petters.7
098/9760814 i 099/2140054
Mail: uakmoslavine@gmail.com
www.prijevozputnika.com
www.jahaci_centar_moslavine.com
IG: @jahaci_centar_moslavine
Kada smo si već bili zamislili Moslavinu punu vinograda, ljudi iz Volodera, konkretnije familija Petters, su nas dočekali u šumi bambusa! Dugo nisam vidio toliko dragih i nasmijanih ljudi na jednom mjestu, obitelj, djeca, prijatelji, svi su se dignuli od stola i krenuli nam pokazivati konje.
Željko Petters, glava obitelji, u mirovini se brine o dvadesetak konja arapske pasmine i svima zainteresiranima nudi rekreativno hodanje po parku prirode Lonjsko polje i regionalnom parku Moslavačka gora.
Također, Željko će vas naučiti kako bolje i kvalitetnije jahati, kako postupati s konjima, obići poučne staze, vinske ceste i puno vam pričati o svojim pothvatima – konjičkim maratonima. Dakle, čovjek je obišao cijelu Hrvatsku i regiju uzduž i poprijeko!
Kasandra se popela na konja, ja se izvukao na bruh i onda smo hodali po ogromnoj livadi i čeprkali po konjskim grivama, davali im zob i baš se opustili, ali ono skroz. Ovo mi je deseti susret s konjima, ali ovako pitoma divna stvorenja nikad nisam upoznao. S onim smeđim bih otišao na cugu da nismo morali na zadnju postaju prvog dana…
Vinarija Trdenić
https://www.facebook.com/vinarija.trdenic
https://vinarija-trdenic.hr/
Mob: 098 216 870
Mail: vinarija@vinarija-trdenic.hr
I kad misliš da je vrijeme za odmoriti, eto ti još i večere uz najeminentnije vinare iz Popovače i okolice. Miklaužić, Florijanović, Trdenić, falili su Mikša i Kosovec, Belajca smo već obišli taj dan… Sjajna priča o autohtonoj i zanemarenoj sorti škrletu ovdje ima posebno mjesto.
Kako se ne može piti na prazan želudac, naravno da se u dvorištu peku šarani na rašljama, jelo karakteristično za čitav središnji i istočni dio Hrvatske, ali ovdje uz tu voćnu i svježu aromu škrleta još dobiva na kvaliteti.
O Trdenićima sam puno pisao, još više puta bio kod njih, čuvajte se malog Grgura koji mi je skoro uvalio kumovog polovnog BMW-a, možete zaigrati košarku, nogomet, leći u vinograd ili praviti društvo čovjeku za roštiljem.
Sjajni ljudi, hrpa svakojakog vina, od pjenušaca, preko pinota do vina od jagoda i kupina! Zalazak sunca – za potrošiti sve baterije na selfije. I naravno, taj njihov škrlet koji ima okus po maloj grbavoj breskvi koju ste netom ubrali na rubu vinograda. Divota, definitivno morate probati.
Vinarija Trdenić danas broji 16 hektara vinograda, s preko 85 000 čokota i posjeduje podrum kapaciteta 100 000 litara. Uz škrlet proizvode Pinot sivi, Pinot bijeli, Graševinu, Rajnski rizling od bijelih i od crnih sorti Frankovku i Cabernet Sauvignon.
Putujući vinskom cestom kroz pitoresknu Moslavinu, najavite se i navratite na čašicu uz predivan pogled na Lonjsko polje – kapacitet kušaone u klijeti je 50 osoba dok na otvorenom pod rustikalnu terasu može stati do 200 ljudi! Naravno, jede se kao u Gargantui, Pantagruelu i još jednom, sjajnoća…
Seoski turizam Bistrički,Osekovo
https://www.facebook.com/Seoski-turizam-Bistri%C4%8Dki-513108988700279/
Mob: 099 825 2619
Mail: mbistricki993@gmail.com
http://www.eko-turizam-bistricki.hr/
Nakon noćenja kod obitelji Belajec i nezaboravnog doručka te putnog gemišta, krenuli smo na najpoznatiju lokaciju Popovače i okolice, Park prirode Lonjsko polje. Vodič nam je bio osebujni Vladimir Bistrički, vlasnik OPG-a, gostionice i kampa u blizini samog ulaza u park. Čovjek je priča za sebe i jednostavno ne želite otići od njega i njegovih priča.
Poznati i nepoznati gosti, putnici namjernici i nenamjernici, beskućnici i gradonačelnici – svi su bili na seoskom imanju kod Bistričkog, vidjeli sve blagodati ruralnog turizma i upisali se u njegovu knjigu utisaka. Gnijezda roda, hrpa svakojakih životinja, ogroman prostor za team building, vožnja fijakerom – sve vas to očekuje na farmi čiji vas gazda nikad neće dočekati u istom izdanju. Etnološke i arheološke zbirke i artefakti u blizini, muzej starog alata… Svatko će naći nešto za sebe!
Nepresušni izvor priča i žal za neprobavanjem njegove janjetine i odojka, ali morali smo nešto ostaviti i za drugi put. Prolazimo kroz još nedovršen kamp, slikamo kraj starih drvenih kotača i ciglene gostione te starinskog bunara i pozdravljamo s čuvarom kuće – vijetnamskom svinjom!
Ako i dođete kod Bistričkog na neku feštu a niste dobre volje, za par minuta ćete svi pjevati i plesati! Neopisiva energija!
Park prirode Lonjsko polje (Crna roda)
Krapje 16 HR – 44324 Krapje
Mob: 044 672 080
http://www.pp-lonjsko-polje.hr/
info@pp-lonjsko-polje.hr
https://www.facebook.com/lonjskopoljehr
Gospodin Vladimir nas je proveo i kroz samo Lonjsko polje, ravnicu koja služi za odvodnju viška kad poplavi rijeka Sava. To je najveće zaštićeno močvarno područje u cijelom dunavskom porječju na preko 50.000 hektara!
Ova europska Amazona dom je za preko 550 biljaka, više od 130 vrsta ptica, a svako malo se možete slikati s domaćim kravama i teladi, kao i prekrasnim divljim konjima, ako im se uspijete približiti.
Popeli smo se na osmatračnicu i uživali u pogledu na prirodu, beskrajne livade i pokoje jezerce koje će već nakon prvih obilnijih kiša postati jedna ogromna močvara, što se najbolje vidi po drveću. Vlažno je do metar visine! Od vode su stradale i prometnice pa je najbolje šetati, jahati, ili u zadnje vrijeme najmodernije – voziti se biciklom.
Bistrički vodi ture i s traktorom, a u planu su i quadovi, pa ako volite dugo besciljno lutanje ravnicom, kao i spavanje u sve više konačišta i vila te nezaobilazni ribolovni turizam, posjetite što prije Lonjsko polje i njegovu perjanicu, drvenu kuću – muzej Crnu rodu. Skroz zanimljivo arhitektonsko rješenje koje djeluje dosta krhko i nježno, mjesto je gdje kupujete ulaznice i saznajete sve što vas može zanimati. Pa onda, put pod noge dok dobro ne ogladnite!
Vinarija Miklaužić
https://www.facebook.com/Vinarija-Miklau%C5%BEi%C4%87-210094109591564
Trnajec 202, 44317 Popovača
http://www.vinarija-miklauzic.hr/
Tel: 044 670 758
A kako nije dobro jesti na prazan želudac, treba i probati nešto iz velike vinarije Miklaužić koja se nalazi na vrhu jednog od sad već desetaka brežuljaka i brda Moslavačke gore.
Prekrasan mladi bračni par Lovro i Petra, puni znanja iz svijeta enologije, stručni, elokventni, a opet ponajprije normalni i nasmijani, ponudili su nam svoje škrlete, kao i pjenušce, a tu je i specijalna priča o Plavcima s Pelješca.
Vrijednost za novac, mirisno mlado i odležano vino, priče o hrvatskom ugostiteljstvu i mjestu Moslavine na karti hrvatskih i regionalnih vinskih puteva. Stvarno bi bilo dobro započeti nekakve male vinske ture pa obilaziti regije malo po malo, tri vinarije dnevno maksimalno.
Miklaužići su prerasli staru vinariju i uskoro sele u novu, pa im je u podrumu kao u višem stadiju Tetrisa. Ali su im vina stvarno izvrsna, a supružnici toliko puni znanja i elana da se definitivno ne treba bojati za njihovu budućnost. Jedva čekam neki festival da saznam još više, nezaobilazna destinacija Popovače!
Seoski turizam Anica Sambolek
Veliki Borik BB, Voloder
www.seoski-turizam-sambolek.hr
Za kraj smo otišli na kasni ručak u OPG Sambolek kod nasmijane vlasnice koja neumorno kuha sa svojim sinom! Domaće rakije dobrodošlice, njihov škrlet i frankovka, gradonačelnik s kojim sam sad već na ti i da sam ostao još koji dan bi mu sudjelovao i u kampanji…
I onda, umjesto nježnog putnog obroka, prvo masna dobra goveđa juha i onda pohanci, buncek i krpice sa zeljem. Naravno, kako smo mogli krenuti na put bez gazdaričinih štrudli od jabuka i sa sirom, pomislio sam na trenutak da sam zapeo u Balaševićevoj pjesmi „Al se nekad dobro jelo baš…“
Šećemo i lovimo Dživu po vinogradima, razgledavamo sobe (dvadeset ležaja) i zamišljamo dobar poslovni sastanak s desetak klijenata gdje nakon spike krećemo s neformalnim dijelom i uz koju kapljicu ostajemo prespavati u prirodi i na svježem zraku. Lijepo mjestašce na, nećete vjerovati, desetak minuta od centra Popovače, ali skroz odvojeno na kraju brda… Sjajno.
Na kraju, zbog dugotrajnog lovljenja Džive koji je očigledno htio dulje ostati u Popovači, nismo prije mraka stigli do zadnje lokacije na proputovanju, OPG “RANČ” (Ribnjača 116, vlasnica Milica Gospočić, mob: 091 899 9402), još jednog mjesta za proslave, rekreaciju i udoban smještaj na samom ulazu u Moslavačku goru, ali ovako samo imamo još jedan razlog više za što brži povratak!
Zaključak
Ako ste bili toliko pedantni i brojali ima li deset točaka u tekstu, samo ću vam reći da su točka na i – ljudi. Gdje god smo kročili svi su bili pristojni, nasmijani, uljudni, oni koji su ostali u ovom teškim vremenima, ne daju ono što vole i nude gostima sve kao da ih znaju desetljećima. I to je uz prekrasnu prirodu, najveće bogatstvo Popovače. A i ona zgrada s početka teksta je baš slikabilna!
Tužni što zbog covida nema hrpe događanja (Dani vina, Proljeće u Popovači…), ali i sretni što smo otkrili sasvim nova mjesta i ljude, sretni vozimo za Zagreb koji je toliko blizu da nismo stigli ni ogladnjeti, ali domaćini su nam spremili kruh ispod peke, štrudle, vino… Konja nisam uspio spakirati. Vrijeme je za izlet, vrijeme da upoznate Popovaču, vidimo se uskoro!
Kvarner: Tri gastro dragulja koja morate posjetiti ove jeseni i zime
1 comment
[…] Popovača: Deset razloga zbog kojih ćete se zaljubiti u biser Moslavine […]