Restoran Riva, Makarska: Ukusan povratak u neka stara vremena
Taman dovoljno da se maknete od gužve i ljudi, a opet dovoljno blizu mora, proveli smo večer u starom zdanju koje prati trendove, ali drži do onog najvažnijeg – zadovoljnog gosta.
——————
Kao i u većini naših jadranskih destinacija, proljeće je vrijeme kad se restorani polako bude, uigravaju i pripremaju za sezonu koja nadolazi. Upravo tako je bilo i u Makarskoj tijekom prvomajskog vikenda kada je sunce na prekrasnu rivu izmamilo stotine ljudi željnih topline i druženja. A kako to za sobom povlači i finu papicu, i većina restorana je otvorila svoja vrata, pa tako i legendarna Riva. Prolazom odvojena od makarske rive, skrivena od pogleda i gužve, dotjerana do najsitnijeg detalja, fantastično uređenog interijera s ne prenaglašenim detaljima (ona maketa karavele je nešto divno), Riva preko 45 godina ima odabranu publiku i od toga odstupa tek ako je to nužno.
Tako od ove sezone Riva ima dotjeran vinski podrum za crnjake, natkriven ulaz protiv naglih ljetnih pljuskova, a vrhunski meniji i brutalan beštek samo zaokružuju priču o ovom zdanju koje okuplja elitu što želi uživati u svom trenutku, miru i naravno – hrani. Od izložene vitrine sa svježom ribom, preko dvaju terasa do dva kata u unutrašnjosti Rive, više od 200 mjesta čeka da dođete, sjednete, otvorite jelovnik i naručite večeru.
Karta na koju ovdje igraju je da porcije moraju biti pamtljive, jela klasična bez nekih kerefeka, a kuhinja na čelu gospođom Nadom, koja ovdje radi 43 godine (!), drži do provjerenih recepata s početka osamdesetih. Ako u kućanstvu imate neku stariju osobu koja gunđa da ništa više nema okus kao prije – dovedite ih na Steak Riva, i imat ćete dugo mir u kući. No, ima tu i modernih detalja, pa je večera počela trisom carpaccija – grdobina, hobotnica i tuna, kao i izvrsnom paštetom od tune posipanom komadićima pržene kapule.
Izvrstan agrumast okus paštete, nenapadan, pamtljiv, drugačije od svega na što smo naviknuli i sjajno u kombinaciji s kruhom ispod peke koji specijalno za njih svakoga jutra dolazi iz Ploča. Uz na vatri pečene Jakobove kapice (s možda malo previše parmezana) je izvrsno prijala krema od avokada, jako ugodno iznenađenje! Uvijek su na stolu dvije vrste maslinovog ulja, klasično i hladno prešano, iz Nerežišća i Kaštela.
Posebno treba pohvaliti mir, red i zelenilo na glavnoj terasi, s pogledom na krošnju nešpule i gigantsko Biokovo u daljini. To je naravno, puno lakše i ljepše ako u čaši imate vino kuće, a u Rivi o tome postoji zanimljiva priča. Naime, kada je današnji vlasnik, gospodin Zoran Šumelj 2002. godine kupio Rivu, odlučio je da će vino kuće biti Žlahtina njegovog velikog prijatelja iz krčke vinarije Toljanić. Pa tako koju stotinu kilometara udaljeni od Krka pijemo ugodnu ljetnu kapljicu koja izvrsno prija uz ukusan carpaccio.
Sama vinska karta ima pretežno hrvatske naslove iz cijele zemlje, dva šampanjca za one koji ne mogu bez njih, a mi smo kasnije prešli na nepogrešiv pošip Intrade legendarnog Luke Krajančića iz Zavalatice. Pedesetak bijelih etiketa je tek nešto više od ponude crvenih vina, u čijem smo se podrumu morali slikati. Da mi je onaj blinker, ufff…
Kako je gospodin Šumelj pasionirani ribolovac s naglaskom na tunolov, ovdje je u ponudi uvijek velik izbor svježe ribe, ali se ne stide priznati da imaju više dobavljača i to po cijelom Jadranu. Lako je u predsezoni nabaviti škrpine i kirnje, ali kad ti istovremeno sjedne dvjestotinjak ljudi, sve je dozvoljeno. Uglavnom, uz velik izbor ribe, liganja, školjaka i svega što dolazi iz dvadeset metara udaljenog mora, u Rivi su ponosni i na svoj mesni segment.
Vatra ispod gradela se ovdje ne gasi od 11 ujutro do 11 navečer, a svako jelo ispečeno u Rivi ima onaj fin, prepoznatljiv šmek. Tako je Kasandra pojela klasični ramstek, izvrsno pečen, koji je mene osobno podsjetio na dane putovanja trajektom na Korčulu, kad je postojao taj jedan kuhar koji je radio najbolju goveđu juhu i fenomenalnu bržolu. Vrlo dobar prilog u vidu povrća, a i kruh je i dalje onaj isti, ispod peke, divan…
Kako je sva riba bila pregolema za mene samog, umjesto da naručim pečenu oradu, trlju, škrpinu ili zubaca, odlučio sam se ipak za filet grdobine s blitvom. Tanjur je možda malo bio prešaren i prenakićen za moj ukus, ali je riba bila sočna i stvarno ukusna. Ponavljam, porcije su stvarno ozbiljne, i iz Rive ćete teško otići gladni, pogotovo kad vam nabroje što imaju za deserte. I kad vidite kolika im je porcija Pavlove.
Treba naglasiti da konobari pred vama režu pečenu ribu te rade tartarski biftek, pa imate garantiran i pravi show program, no onih pola metra kvadratnih koje zauzima nježna i lepršava Pavlova me natjeralo da poput Kasandre i ja nađem rezervni želudac za slatko. Iako je i mus od manga bio jako fin, imali smo definitivno pobjednika večeri! Pavlova je ovdje toliki hit da parovi dođu i naruče – jednu porciju!
Restoran Riva nije na makarskoj rivi, nego iza prvog reda kuća, što je u biti jako dobro kad ste malo iskusniji. Terasa je prilagođena gostu, a ne zaradi, cijene nisu male, ali je hrana svježa, a jela pomno odabrana dok karta nikako nije preširoka. Ovdje možete jesti moderna jela, ali i uživati u starinskim detaljima, diviti se modernim detaljima na terasi i dnevnom boravku Jacquesa Cousteaua u unutrašnjosti.
Pogled će vam pasti na staro sidro i modernu Berkelicu, uživat ćete u bogatom izboru vina, porcije su obilne, za vas će brinuti iskusna provjerena ekipa te otkoštavati ribu i praviti tartar uz vaš stol, i stvarno ne znam što vam više treba za svratiti u Makarsku u predsezoni. Uostalom, imaju i sedam soba iza restorana ako pretjerate, pa ako ne žurite – mi se svakako vraćamo, dobar vam tek!
————
RESTORAN RIVA – MAKARSKA
www.restoranriva.com
Tel. 099 608 9432
restaurant@riva-makarska.hr
FB: https://www.facebook.com/restoranrivamakarska
