Katarina Vrenc: Kolač od svinjske krvi i još puno toga o novoj zvijezdi hrvatske kuhinje!

by Ribafish
0 komentar

Katarina Vrenc je ime koje trebate zapamtiti volite li ukusnu, modernu, kreativnu, i općenito kuhinju koju će vas oduševiti. Pozvala nas je u goste i tamo smo se divili kolaču od krvi i još puno lipih stvari!

Neumorni Nikola Božić iz Đurine Hiže prošle je godine ponosno predstavio mladu Aspirušu Katarinu Vrenc kao novu akviziciju svojih projekata. Uskoro se sve pretvorilo u ugodno druženje, klopanje i prijateljstvo, pa smo tako završili i kod Katarine u stanu na Knežiji gdje sam se malkice zaljubio u njen izričaj, ideje i osmijeh s kojim divno plovi kroz ovaj svijet. pročitajte kako nam je bilo iz Kasandrinog pera s portala Vilicom kroz Hrvatsku!

Otkako su restorani zatvoreni, vrijeme provodim u kuhinji. Tu i tamo dođu prijatelji, podružimo se, uvijek uz neki zalogaj, vrlo rijetko se iz kućnog izdanja premetnem u ono za izlazak. Ne dao bog većeg zla, ali nedostaju mi malo izlasci u restorane i uopće želja za tim da isfeniram kosu, našminkam se, obučem haljinu i na kraju večere, ne perem suđe. Srećom, tu su prijatelji koji ponekad promijene tok ove učmale trenutne realnosti pa pozovu na večeru. A ovoj sam se večeri iznimno radovala. Toliko da sam otišla frizeru, obukla haljinu, čak se i našminkala.

Katarina Vrenc je mlada chefica koja hrabro korača svojim putem prema samom vrhu hrvatske gastronomije. Njena kreativnost nema granica, a strast s kojom govori o hrani samo potvrđuje da je njeno mjesto tamo negdje na samom vrhu. Obožavam njenu energiju, a ista se vidi na svakom tanjuru koji sam do sad imala prilike probati.

Đurina hiža u gostima: Kako su nam kuhali Nikola Božić (manje) i Katarina Vrenc (više)

Svi elementi razrađeni, promišljeni i izrazito sam se veselila najavljenom meniju – tri slijeda sa svinjetinom. Znala sam da to neće biti svinja s ražnja i kotleti, smislit će ona nešto genijalno. Kad se zahuktala potraga za svinjskom krvi koja joj je bila potrebna za desert, svi smo tražili i pitali jer – to ne smijemo propustiti probati. Unatoč dugotrajnoj potrazi, Katarina je pronašla traženu namirnicu i sve je teklo po planu.

Katarina je svoja jela spremala cijeli dan, od svinjskih nogica koje su bile u predjelu do zvijezde večeri – svinjske potrbušine. Ona se pak pripremala uz pomoć još jednog majstora od mesa – Mojmira Žuvele.

On je, srećom, Katarinin susjed pa se potrbušina pekla u njegovoj la chaja china – to vam izgleda kao velika metalna kutija na nogicama, a meso iz te čarobne kutije je kao neka savršena kombinacija peke i ražnja.

Sve je bilo spremno, a mi smo se lagano uputili u Katarininu svijetlu prostranu kuhinju u kojoj je ugostila nekoliko bliskih prijatelja. A da ne ostanemo žedni, ali i da naučimo nešto novo – tu je bio i Boris Sarjanović, vlasnik tvrtke Label Grand koja se bavi distribucijom isključivo prirodnih vina.

Pošto je moje znanje o prirodnim vinima isključivo kušačke naravi, ono o biodinamici se svodi na jedno predavanje u Centru dr. Rudolfa Steinera tako da o vinima proizvedenim po pravilima biodinamičkog okruženja tek krećem učiti, a kušanje njih nekoliko na ovoj večeri me sigurno dobro pripremilo za buduće istraživanje.

Fešta od mesa Reshetke Nikole Božića i Katarine Vrenc na Zagreb Burger Festivalu!

No, krenimo mi na ovaj nesvakidašnji meni koji je zaslužio friško obojenu kosu i štikle.

Za predjelo smo jeli samo najfinije od svinjskih nogica koje je Katarina strpljivo secirala. Fantastično meso je sljubila s mladim kozjim sirom i jednom novinom u mom gastro rječniku – japanskim milk breadom.

Ovaj fantastičan kruh, za koji ću je pokušati namoliti recept, je naizgled običan sendvič pretvorio u jedno jelo vrijedno 5 zvjezdica na svakom street food festivalu. Uz sendvič smo pojeli i njen istarski kimchi koji je nastao u kuhinji Đurine hiže gdje Katarina uz chefa Ozrena, za kojeg ima samo riječi hvale, nestrpljivo odbrojava dana do otvaranja restorana.

Kad mi je najavila ovu kombinaciju s komoračem, moram priznati da sam se malo brinula jer njegov intenzitet često preuzme cijelo jelo u kojem se kombinira, no ovdje to nije bio slučaj što me iskreno iznenadilo iako sam već naviknuta na Katarinine čarolije s povrćem – uvijek izvuče iz njega maksimum i onda još malo.
Uz predjelo smo pili Nestarec Fork and kniwes. Osvježavajuće vino koje je lijepo rezalo tu laganu masnoću ovog neobičnog sendviča.

Već smo najavili zvijezdu glavnog jela – svinjska potrbušina pripremljena u la chaja china po koju smo ponosno koračali i gledali kako se diže gornji dio ove čarobne kutije i jedva dočekali da se mirisni komad svinjetine preseli na naše tanjure.

A ova se slana sočna bajaderica smjestila uz pire od čičoke koji je oduševio Ribafisha (neću brojati dizanja po repete), a mene su iz cipela izuli fermentirani pupoljci medvjeđeg luka. Da, i toga je bilo.

O Katarininom bbq umaku od sibirskih borovnica ćete još čuti sigurno, a u umaku od pečenja bih se kupala. Srećom je još jedan kulinarski genij za stolom u goste donio svoju savršenu focacciu s ružmarinom koja se odlično močila u umake i nestajala sa stola dok smo svi hlapljivo njome čistili zadnje ostatke s tanjura.

Vrenc salate su uvijek dobrodošle – salata od žute mrkve i ljubičastog kupusa u dresingu od kima i bučinog ulja je svojom svježinom taman poravnala masnoću mesa pa smo zapravo mogli i pojesti više nego obično. Što je super jer su repete bile sam korak dalje i to bih zasigurno naglasila kao veliku prednost nad restoranima.


Uz glavno jelo smo pili Philippe Viret – moćno i glatko vino čije su se arome tamnog voća i kože odlično nadopunjavale uz čičokinu zemljanost, ali i svinjsku potrbušinu.

I dolazimo do, meni osobno, najzanimljivijeg dijela večere – kolač od svinjske krvi (yokan style) preliven miso karamelom i poslužen uz jabuke poširane u začinjenom maslacu s par cvjetića maćuhice.

Ne znam od kud da krenem, tog umamija koji miso daje karameli ili aromatičnih jabuka? Ma ne, krenut ću od neobičnog kolača od krvi. Katarina se inspirirala rodnim krajem na samoj granici Istre i Primorja gdje su slatke krvavice normalna pojava, a i njena nona sprema baš takve.

Uz griz i rižu, u krv se dodaje i šećer. Ona je izbacila poznatu teksturu krvavica i uvela nas u začaran krug vječno zabavnog pitanja “Pogodi što jedeš”.

Da nismo znali, nikad ne bi pogodili da je gotovo jedini sastojak ovog kolača teksturom sličnog malo mekšem bronhiju – krv. Uspjela je izgubiti okus metala koju je tek na sitne momente izvuklo vino koje smo pili. Donijeli smo u goste Tramontanero Igora Zlatkova s Cresa, a slučajno smo baš to vino popili uz ovaj nesvakidašnji desert.

Kasnije se isprobalo još raznih vina (dobro, mi smo se povukli na vrijeme odmah nakon deserta), a veselo društvo ljubitelja dobre kapljice, a i zalogaja se još dugo zabavljalo s novim vinima koja su simpatično te večeri uplesala u naše čaše i potaknula nas na daljnje istraživanje.

 

 

Hvala Katarini što nas je izvukla bar na tren iz stana, pružila nam jedno restoransko iskustvo na stolu u toplom okruženju svog predivnog doma.

Ponovilo se!

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.