Filekijada u Mišljenu, Mađarska: Savršen dan za tripofile na brdu pored Pečuha

Prvi međunarodni festival u kuhanju fileka održan u Mišljenu pokraj Pečuha, protekao je u sjajnom raspoloženju i još boljim jelima kuhara natjecatelja iz četiri države!

by Ribafish
0 komentar

U natjecanju održanom ove subote u kojem su sudjelovali kuhari amateri nacionalnih manjina u Mađarskoj, regija u kojima žive Hrvati u Mađarskoj, kao i kuhari drugih manjina te gostiju iz Hrvatske i Srbije, brk je omastilo i dobro se zabavilo preko 300 ljudi! Glavni cilj manifestacije je bio očuvanje tradicije i promocija programa manjina kod naših sjevernih susjeda. I upravo je to i postignuto – cjelodnevno druženje uz nareske i pića koja su natjecatelji donijeli sa sobom, od paške soli i travarice, srpskih suhomesnatih čudesa, garešničkih plodova tora i sjajnih škrleta do prezentacije vrhunskih mađarskih vina. Sve je bilo za pet.

Doduše, umjesto najavljene lokacije u centru pet kilometara udaljenog Pečuha, natjecanje se održalo na igralištu pod šatorom uz prelijepo jezerce u mjestu Mišljen, a sudjelovalo je 16 ekipa iz Slovačke, Srbije, Hrvatske i Mađarske.

Do Mađarske smo granice došli preko prijelaza Terezino polje, malenog podsjetnika kad bi dida slušao vodostaj rijeka na radiju, a onda nakon bezljudskog prijelaza – prelijepa Drava i nevjerojatno čiste šume, livade i općenito mađarska priroda. Malo sam se postidio kolika je razlika čim prijeđete sablasno praznu granicu. Preplašili su nas prije dolaska policijom koja navodno ordinira i iz privatnih automobila, pa smo se držali ograničenja od 90 na sat. Mađari ne pretiču previše jer su kazne drastične, tolerancije na alkohol nema, 0.0, pa ako napušete 0.2 – idete u zatvor. Srećom, nakon sat vremena ugledasmo Pečuh sa svojim tornjem kao na Sljemenu, s tim da je njihov ofarban kao željeznički most na Savi.

Nalazimo se s organizatorom i domaćinom Đurom kojeg već znam s prijašnjih Filekijada u Garešnici i Kikindi, provodimo dan šetajući Pečuhom i pokušavamo se sporazumjeti s Mađarima što baš i nije lako jer ne pričaju engleski, njemački ni talijanski. Miran, ugodan grad, čist kao suza, ne pretjerano skup i s ne baš epohalnom klopom. Općenito, do natjecanja nismo se oduševili kuhinjom (slatka salata!), dok je craft scena mrvicu bolja. Topla preporuka za Craft Bar u ulici Kiraly – Karavella. Slikanje u svim uličicama i pored prelijepe bazilike i povratak na večeru u maleni Mišljen, nešto kao Samobor prema Zagrebu, sve s lijepim kućama i još ljepšim okućnicama.

A za preobilnom večerom u restoranu Toldi (ogromne porcije pohanog mesa za osam eura), koji je ime dobio po srednjovjekovnom mađarskom junaku opjevan i u epskim pjesmama, upoznajemo se s ekipom zabavnih i veselih Pažana, koji su s limenom glazbom na mini proputovanju Mađarskom pa su svratili i skuhati tripe po dalmatinski! Upoznajemo i gospodina Arnolda Barića, alfu i omegu za hrvatsku manjinu u ovom dijelu Mađarske, čovjeka koji se stvarno svim srcem bori da sačuva uspomenu staru gotovo 14 stoljeća kada su se prvi Hrvati iz Podravine naselili na ovom području te njihove sinove s kojima bez problema komuniciramo i slušamo priče o ovim krajevima.

Pogađate kako je sve završilo, nakon večere smo u lokalnoj birtiji evangelizirali par lokalaca da dođu sutra nešto pojesti, popilo se koje pivo i naučilo više o mađarskoj kulturi i tradiciji gemišta, odnosno špricera (izgovara se – fruč!), pa se pričalo i vrlo brzo je svanuo velik gastro dan za manjine u Mađarskoj.

Šećemo preurednim Mišljenom (došlo mi je da bacim neki papirić, pobogu, je li ovo Švicarska!?) gdje ništa ne odskače, a sve u skladu s prirodom, i dolazimo do urednog jezerca s patkicama i šetačima i dok organizatori obavljaju zadnje pripreme. Dolaze i prvi natjecatelji, novi i poznati, grlimo se s Kikinđanima, Perom iz Zrenjanina, sveprisutnom neuništivom i uvijek najveselijom ekipom restorana Kod Bake iz Garešnice, novim ljudima iz Bjelovara, pijemo slovačku rakiju od 72 % (ne bih joj dao više od 50!), grickamo slaninu, sireve, kulene, slikamo, smijemo se i eto ti otvorenja! Gradonačelnik Mišljena, Konzul Hrvatske, uzvanici, folklor, tamburaši i moglo se početi s kuhanjem!

Pošteno sam obišao svaku ekipu, s nekima popričao, s nekima se zadržao, uhvatio neki detalj i četiri sata predviđena za kuhanje su proletjela u trenu te je pred žirijem u sastavu: Gyula Fenyösi (dobitnik kuharske nagrade za životno djelo), Jenő Nagypál (poznati kuhar mađarskih specijaliteta) te Domagoj Jakopović Ribafish – bilo 16 tanjura… U Mišljenu se pojavio i poznati kuhar iz Vojvodine Radovan Subin s kojim se nadam što prije ponovno vidjeti i uživati u njegovim majstorijama!

Jezična barijera je ogromna, ali smo se skužili, ako je precrveno to je perkelt, ako je prejušno nije dobro, ako je preslano također, gleda se namirnica na prvome mjestu, a onda sve ostalo… Suglasice, nesuglasice, zamjerke i pohvale, ono kad ti se više ne da niti zinuti, ali ti je broj 9 čas bolji od broja 14, a onda opet nije… i došlo se do ceremonije proglašenja. E sad je već bilo dosta veselo, 80 % ekipa pjeva i zabavlja se zaboravljajući da je tu i nekakvo natjecanje, par njih strepi, žiri progovara na hrvatskom i mađarskom i konačno saznajemo pobjednike…

Rezultati:

  1. Kikinda
  2. Linjak Topolje
  3. Suza Kozarmišljen

Stručno mišljenje? Meni su osobno za nijansu bili najbolji Perini, onda Bakini, onda troje doajena, presuđivale su stvarno nijanse, ali nadam se da nema ljutih. Sve čestitke pobjednicima, Miloradu Šibulu i njegovom fantastičnom tastu. Sve su ekipe otišle kućama s poklonima organizatora, išlo se od kotla do kotla od konkurencije i isprobavalo, pojele su se sve kobasice s filekima Zdravka Andrija kao i krvavice Janoša Kale iz Kikinde, inače dva najbolja predjela dana, Đuro je sam skuhao dodatnih desetak litara fileka za sve zainteresirane, odjednom se stvorilo još stotinjak ljudi i sve se pretvorilo u veliki tulum. Za ponoviti.

Ljudi su se pozdravili, izljubili, razmijenili recepte, još dugo se raspravljalo o majčinoj dušici u tripama paške ekipe, velikim Perinim komadima, boji pobjedničkog jela i još milijun stvari… Otišlo se ujutro i do vašara u Pečuhu i dokrajčilo sa sedam vrsta langošica s preljevima te pozdravilo sa samo jednom željom – da se svi ljubitelji fileka i druženja što prije ponovo sretnu. A najbolja prilika za to je 1.6.2024. u restoranu Kod Bake u Garešnici!

Hvala Đuri, njegovoj divnoj supruzi Milici, Arnoldu, glavnom pokrovitelju – glasnogovorniku Hrvata u Mađarskom parlamentu Jozi Solgu te najugodnijem iznenađenju – ekipi slovačke nacionalne manjine u Mađarskoj. Mađari bio mogli biti i malo topliji i nasmijaniji, ali nama je i ovako bilo prekrasno, vidimo se u Mišljenu i dogodine!

Organizatori:
Arnold Barics i György (Đuro) Taragyia; Generalni pokrovitelj: glasnogovornik za Hrvate u Mađarskom parlamentu Jozo Solga; Uz potporu samouprave Saveza Hrvata u Mađarskoj

Pečuh, Mađarska: Dođite na Međunarodni festival kuhanja fileka 27. travnja 2024.

 

 

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.