Gablec Beg – marendama moga grada: 4. Kod Vukušića, Žitnjak

4,8K

Ne znam više tko ili što me spojilo s Dadom, ali čovjek je jednostavno savršen stroj za pronalazak najboljih gableca, tradicionalne klope, bureka, janjetine i svega što krasi jednog vrhunskog Pajzliju, osobu koja itekako drži do svog gableca.

U svojoj nedovoljno velikoj karijeri druženja svejedno me već odveo do najboljih fileka na Hreliću, upoznao s Bracom i Vesnom iz Romske kuhinje, a za zajednički ručak odabrao nikoga drugog doli Vukušića.

Da nije Gardena, ne bih znao ni za jela kod Vukušića na Žitnjaku, u poslovnoj zoni, jer mi je predaleko, a u glavi je uvijek nekako slovio kao mjesto za čašćenje saborskih zastupnika i političara za velike pare. Čudi me da hateze nije tamo nastao. Jednom sam tako tamo uletio u kaotičnu gužvu i pojeo jako finog bakalara za duplo veću lovu nego u centru ili Blatu, i to je bilo to. Ali Dadu se besprizorno sluša, i tako smo naletjeli s cuckom. i poljubili vrata, jer psi logično ne smiju unutra, a na terasi se ne poslužuje jelo. A u Amfori su nam odmah i zdjelicu s vodom dofurali… Pišem minus.

Unutrašnjost uredna i ugodna, preporučujem stolove koji nisu drito ispod ventilatora jer smo se fajn usaftali, gužva totalna, ali i konobari profesionalci koji izvrsno hendlaju sve što treba. Nekako su si svi slični, a ovaj naš nam je odmah preporučio teleće šnicle u saftu. Dado je rekao da, a ja nekako jedva iščupao čega ima još. Lešo janjetina je trenutno sjela i prepustili smo se malvaziji Pilato, ali i budućoj precjedničkoj graševini Škoro…

Adresa: Slavonska Avenija 22d
Lokacija: Skretanje prije Gorenja, 100 metara prije The Garden Breweryja
Parking: Besplatan, ogroman
Broj mjesta: Naoko pedesetak
Gužva: Totalna i uvijek
Osoblje: Puno spretnih, brzih i pamtljivih konobara, svaka čast
Nusprostorije: Korektne
Beštek: Kvalitetan, pravi tkaneni ubrusi
Izbor gableca: Desetak komada, svaka čast
Kruh: Masnjikav, domaći, s maslinama, bolji izgled nego ukus
Grammar Nazi: Ne paze na razmake na meniju, č i ć skoro savršeni
Porcije/Cijene: Ogromne, previsoke, ne zaslužuje kategoriju pajzla nego restorana
Gemišt: Bilo mi je žao miješati korektnu malvaziju, onaj od graševine izvrstan

Hrana: (Iako smo za uvod mrknuli porciju tatarskog, sjajnog, to nije tema teksta, pa ćemo preskočiti) Lešo janjetina kao izbor je možda bila greška s obzirom na ponuđenu teleću koljenicu, pečenog pivca ili lungić pletenicu, ali što mogu kad volim. U biti, bila je greška jer je Dado uživao kao beba. Meso je bilo ukusno, lagani, možda čak i prelagani šmek tora u daljini, sasvim dovoljno količinski, za razliku od tek žlice fantastične šalše i mikroskopskog uzorka hrena. Kuhani krumpir bezvoljan, a kupus pretvrd, kako bi rekao James Bond, opran, ne i skuhan. Svejedno, s guštom sam pojeo omiljenu namirnicu, ali ne dam više od trojke.

Drug Dado se s guštom natukao izvrsne meke teletine i nježnog umaka bez jeftinih dodataka. Pire nježan, nenametljiv, ali točno viskozan kako bog zapoveda. Pun pogodak, za -5. Gemišt pohvaljujem i ovom prilikom, draga moja Josipa Andrijanić, sjajan posao radiš gdje god se stvoriš, obožavam te!

Ukupni zaključak: Vukušić bi bio epohalan pajzl, široke ponude, vrhunskih namirnica i sposobnih konobara da nije toliko visokih cijena. Ali s druge strane, direktorima i šefovima nije problem sjesti u auto i odraditi poslovni sastanak uz ručak gdje znaju da će to platiti duplo nego u centru, ali uz parking i garantiranu kvalitetu.

Uglavnom, restoran, a ne pajzl, svaka čast na šalši i teletini, ali janjetina za 100 kuna je stvarno malo puno za neki prosječan džep.