Sedam jela od uškopljenog jarca, veliko finale sjajnih Korčulanskih pjatanci 2022.!

Od 20. do 23. listopada 2022. godine na različitim gradskim i okolnim lokacijama otoka Korčule, Pjatance su i ovoga puta u svom petom izdanju polučile ogroman uspjeh među zadnjim preostalim fureštima, ali i sve brojnijom domaćom ekipom!

by Ribafish
0 komentara

Gastro priča Pjatanci s idejom produženja turističke sezone započeta je 2017. godine doživjela je i svoje peto izdanje, a u drugom terminu (umjesto u svibnju), bogatim programom, i gostovanjima poznatih chefova, predavanjima, radionicama, tematskim večerima, sajmovima i izložbama u prekrasnom su svjetlu predstavili jesen na biseru Mediterana.

                                                                              Ove su godine tom prilikom okupili restorane Filippi, Radionu, Lešić Dimitri, Cupido i Nigru, konobe Mate i Škafetin te proizvođače ekoloških i tradicionalnih proizvoda Eko škoj.

Jesen na Korčuli mi je unatoč tome što sam tamo proveo svako ljeto života uvijek bila nešto potpuno nezamislivo – iz škole nisi smio izaći do praznika, na faksu se taman sve zahuktavalo kroz listopad, kad jednom počneš raditi, nitko ti ne daje godišnji u to doba. A dole se ljudi konačno odmore od turista, poprave štetu na kućama i barkama, prebrojavaju lovu i prokleto dobro guštaju berući masline i loveći lignje.

Neka im je, zaslužili su, baš kao i ja fizikalnu terapiju na koju sam se najavio i otišao kad sam dobio poziv na pete Korčulanske pjatance i priliku da prvi put u svoje 52 godine vidim Korčulu u listopadu!

Dakle ljudi moji, kakve ljepote mi propuštamo, to je čudo! Kiša je zazelenila tlo, masline pucaju pred berbu, a šipci, manjige (maginje, planike), naranče i mandarine te ne puštaju da se makneš iz prirode. More je bilo ugodnih dvadesetak stupnjeva, idealno za pojačavanje terapije u sjajnom veloluškom Kalosu, jedino je falilo vina jer se skoro sve prodalo u sezoni 😊

Od moje kuće u Gradini do Korčule ima sat vremena lagane vožnje dobrom cestom s pogledom na Hvar, Lastovo i Mljet, i onda ulazite u taj mini Dubrovnik, biser Mediterana, s puno premalo parkinga i uvijek divnim dragim ljudima, Vinkom, Škafom, Šimetom, Bibom, Sanjom, Mahama, ma ima ih mali milijun i uvijek imaš sa svima nešto za prokomentirati, s tim da je u jesen sve to nekako lakše i nježnije.

Nalazimo se na Rotondi gdje Morana Zibar vodi program, udruge s otoka predstavljaju svoje proizvode, a Biba i Sanja Protić dijele lumblije uz točena vina iz Blata i drugih dijelova Hrvatske. Prelazimo u restoran Planjak iz kojih me moraju vaditi kliještima koliko je ugodno, normalno i fino, a s tri takve konobarice koje s osmijehom i ljubavi rade u ovom kultnom lokalu grada Korčule – bih osvojio svijet, o prekrasnog li bića…

                                                                                

Tema Planjka su marende i skidam kapu i janjećim tripama prvog, kao i bakalaru na bijelo zadnjeg dana Pjatanci, dok im na njihov kućni, no name pošip nismo imali apsolutno nikakvu zamjerku, dapače. Ne propustite njihov pladanj slatkiša, sve redom korčulanskih specijaliteta.

Poslijepodne provodimo na radionici Igora Jagodica, poznatog Michelindžije iz ljubljanskog Streleca, koji stvarno zna s agrumima, ali i s ikrom morskih ježeva. Divan ambijent u Pupnatu s mojom obožavanom Mirjanom, Bibom i meni vjerojatno najautohtonijom i najvrijednijom konobom Dalmacije. I Bibin sorbet, majko mila, to je kraj svijeta…

Nakon grljenja i slikanja s Tisjom koja je predstavila One u Gradskom parku, tužni što moramo propustiti paralelnu večer vina i kamenica by Morana Zibar i Kruno Filipović dolazimo na highlight dana, večeru u LD Restaurant s chefom Markom Gajskim i gostom Kevinom Bonellom (The Xara Palace, Malta) uz podršku vinarija Korta Katarina & Meneghetti.

                                    
Marko, najzabavniji hrvatski chef, savršeno barata spojevima Slavonije i otoka, a njegov malteški gost nam je, pogotovo puževima, dodatno proširio vidike.

         Kako drugog dana nije bilo mjesta na radionicama ni večerama, sami smo organizirali dan i uživali u kratkim rukavima i mirisima koji nisu kreme za sunčanje te posjetili predavanje o okupljanju susjednih otoka Hvara, Brača, Šolte i Visa (Projekt “Okupi otok” LAG ŠKOJ, LAG BRAČ i LAG 5).

Masterclass predavanje održala je poznata slastičarka Tea Mamut (‘Oš kolač, Restoran Cupido), a kasnije i kuhala s Igorom Jagodicem, bilo je tu i sommelierskih radionica kao i tematskih predavanja o maslinovom ulju, rijetkim otočnim sortama (predavačica Ksenija Matić, Event LAB), ekološkom pčelarstvu, otočkom slow foodu, a trećeg dana smo se nekako uspjeli ubaciti u prepunjenu radionicu branja otočnog samoniklog bilja koju vodi kustosica Sani Sardelić oko OPG-a Eko Škoj u Žrnovu.

Prohodali smo selo uzduž i poprijeko, nakupili se komorača, metvice, maslačka i inih biljaka te s nestrpljenjem dočekali centralnu priredbu toga dana, odu stoljetnim gurmanskim tradicijama otoka s fokusom na zagasite, čarobne boje i okuse jematve. Došao je rad na sedam jela od škopčevine!

Škopac je uškopljeni jarac, i u vrijeme neimaštine je služio kao opaka delicija u danima kad je trebalo prezimiti. Tradicija je ostala, ali kako sam i naveo, rijetko tko neotočan ima priliku doći ovdje na jesen, i osjetiti možda najbolji okus mesa ikada. Svaka čast i kobeima i angusima, ali ovo je stvarno epohalno. Točilo se mlado vino, točalo mlado maslinovo ulje, a juha je prva došla na švedski stol, sama po sebi divno otočna, aromatična i moćna unatoč bistrini                                                                          Kuhana škopčevina je bila briljantna, sočna, ljepljiva, zamamna (birajte koljenicu!), gulaš od iznutrica samo za mene, heheheh, a tri čvarka od loja kojima sam dao imena i pažljivo ih cuclao kao zadnji bombon iz vrećice, takozvani jareći Haribo iliti jaribo…

U Žrnovskim makarunima mi je bilo malo previše klinčića, što me nije spriječilo od mazanja tanjura, a onda je vlasnik Škafetina upalio vatru i stavio rebra na žar. Žilavo, ali savršeno, srž svijeta, divota. Pljeskavice od škopca mi nisu trebale, ali su bile u top tri, a lojanicu, kolač s lojem od škopca sam potrpao u džepove i u njima uživao kasnije te večeri.

Eko Škoj, Konoba Mate i Škafetin i ljudi iz grada i TZ-a te brojni gosti isijavali su neku čudnu sreću i vrhunsko raspoloženje, kao da se ovakvi dani rijetko događaju i treba ih pamtiti zauvijek. I tako će i biti. Zadnjeg dana su održane i pčelarske radionice te završna večera Udruge Korčulanske pjatance. Otočani sada mogu mirno poć’ u masline…

Svi navijaju za Pjatance u svibnju s novim radionicama, sezonskim namirnicama, gostima i prirodom, i nadam se da će biti barem upola ovoliko dobro. Korčula nema sve, ali ima toliko sakrivenih blaga da ne znamo što propuštamo.

Hvala otočanima, hvala svim divnim ljudima, vidimo se prvom prilikom!

 

Za više informacija i predbilježbe posjetite stranice:
http://korculanskepjatance.com/
https://www.facebook.com/Korculanske-pjatance-Food-Wine-Festival
@instagram: korculanske.pjatance

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.