Dominik alias Rođo je bio treći čovjek koji mi je u malo vremena ukazao na postojanje pajzla na Dolcu koji nije ni dole ni gore. Pa sam ga jedva našao tamo gdje ima za kupit crnilo od sipe, na polukatu, gdje su i Iločki podrumi.
Društvo mi je pravio omiljeni voditelj, DJ, urednik, ljudina i pivopija Milan Peh, koji mi je iste sekunde kad je vidio na meniju što se nudi, praktički iz usta uzeo irski gulaš. Tako da sam sreću morao pronaći u pohanom somu s krumpir salatom.
Velika zanimljivost je to što bi pošten čovjek očekivao pivsku ponudu u vidu ŽKP, ali tu je sjajan točeni craft iz Trnovčice, Houblon. Zanimljiv je, i logičan taj koncept restorana unutar placa koji radi samo kad i plac, od 9-15. sati radnim danom, stolice i stolovi su visoki i klimavi, pogled i nije bajan, ali je divno sudjelovati u toj živosti Dolca, stalnom muvanju i hrpi dragih i poznatih ljudi koji stalno ovdje zalaze.
Ponekad zavidim ljudima koji su u penziji, domaćicama, freelancerima i svima koji si mogu priuštiti Dolac barem triput tjedno, jer je dan odmah nekako bolji i ispunjeniji, baš kao i ovaj uz starog geografa i gurmančinu. Enivej, Kotlić:
Adresa: Dolac 2
Lokacija: Dolac, unutra, na onoj stepenici prema izlasku, pored Marinine mesnice
Parking: Ni blizu, Langić ili Nova Ves
Broj mjesta: Pet stolova za četiri osobe, mogućnost pakiranja za van
Gužva: Petak oko 11.30, taman ugodno, 80% popunjenosti
Osoblje: Gospođa u najboljim godinama, ugodna i nasmijana, gemišt natočen do samog vrha!
Nusprostorije: Nema ih, ili ih ima, ali se nekako strpiš do doma
Beštek: Tacne, metalan pribor, debele salvete, ocat i ulje na šanku; Bonus – tucana paprika na upit
Izbor gableca: Tri komada (nismo probali paniranog oslića po 30 kn jer je previše sličan somu)
Kruh: Nezamjetan, korektan
Grammar Nazi: Sa umjesto s, inače bez greške
Porcije/Cijene: Sasvim zadovoljavajuće, i više nego iznenađujuće pristupačne!
Gemišt: Graševina Šimunović, izvrsno, baš kao i točeni Houblon
Hrana: Peh sukladno svom zvanju i ugledu uzima irski gulaš s pivom, bez salate jer se teta kuharica/konobarica opekla na plin (držimo fige da je gavez pomogao i želimo brz oporavak!) i kao ljutofil trpa tucanu papriku prije nego što sam mu stigao umočit žlicu. Peče, ali fino.
Izvrstan klasičan ne pregust jušni gulaš s nepretencioznom, ali al dente tjesteninom, radnički gablec za poželjeti. Tanjur je velik, pun 90%, porcija za najesti se, govedina izvrsne mekoće, sve za više nego solidnu četvorku obzirom na cijenu od 35 kuna. Peh zadovoljan, dapače.
Pohani som u kukuruznom brašnu nadam se ne dolazi iz Vijetnama, a svojom sočnošću i ukusom je sasvim zadovoljio jednog obožavatelja pohanog. Iako je možda moglo biti mrrrrvu mekša korica. Ali barem nije bilo masno.
Krumpir salata izvrsna, ali ne tako kao ona u obližnjoj Amfori, vjerojatno zbog ovdašnjeg jabučnog octa vs. kvasine. Limun postojan, gemišt od graševine čak više slatkast nego očekivano gorak. Svakako probati!
Ukupni zaključak: Kotlić se nalazi na opskurnome mjestu, pomaknut od srca Dolca, u nekom kutku u kojem ne znate kad će izletjeti Warriorsi, a kad Jean Reno ili Highlender na rolšuhama, kako li se zvao taj film, Metro? Ne očekujte čuda, ipak je namijenjen za ljude koji žele nešto toplo dok rade na placu, ali kad ste gladni, u prolazu, pada kiša, sniježi, puše, ili čekate da vam stigne purica u omiljenu mesnicu, najest ćete se za manje od sto kuna. Dvojica. Jačih!
