Područje oko Lisinskog mi je bilo prek pruge, dakle, iako susjedan, nevjerojatno udaljen kvart. i zato se stidim što nikad nisam bio ni u onoj opjevanoj buregdžinici na trnjanskom placu (propade nedavno), a bogami niti Radniću. Par gredica cvijeća, ugodna terasa i pogled na krivo građen Zagreb pedesetih trenutno nadvladava miris pečenih brizli.
No, to ostavljamo za drugi put, a svestrana mlada vizažistkinja i food blogerica s platforme Forking Croatia Kasandra Draganić mi čini društvo tražeći jušno jelo za papati pola sa žlicom, pola s vilicom i nožem. Žena inače ume s hranom, kuha tradicionalne recepte i kako je sa sela jako dobro zna što se smije miješati s čime, i što je prirodno, a što umjetno. A može i popit, pa naručujemo gemišt od bijelog pinota, domaćeg.
Gemišt korektan, nipošto epohalan, malo topao. Teta koja nas poslužuje je sve, umorna, cinična, dva dana pred penziju, a tako puna života, duhovita i nasmijana, u klasičnoj crno-bijeloj kombinaciji. Malo je fulala s narudžbama, ali je bez beda pustila naše pašče da leži u kutu. Zbog ovakvih divnih starijih dama u biti nekad i posjećujem takva mjesta, ono, saznaš sve što te zanima, uštipne te za obraz i toči gembače do vrha. Čista ljubav. Gledamo tablu, čitamo meni i konačno imamo favorita za titulu Grammar Nazi of the year. Tonick, Špagete “Bolonjez” i slično, divno…
Adresa: Trnjanska cesta 5c
Lokacija: Iza Lisinskog
Parking: Besplatan, uz rizik da susjedi podivljaju jer ste im pred ulazom
Broj mjesta: 24 na terasi, nešto sitno unutra
Gužva: u podne nitko, u 12.30 25 ljudi, teta solo hendla sve!
Osoblje: Teta, isti čiko iz crtića Nebesa
Nusprostorije: Miće, uredne
Beštek: Platnena salveta, svako jelo novi
Izbor gableca: Širok, desetak dnevno
Kruh: Ne baš, nije kupovan, ali previše suh
Grammar Nazi: Dakle, za slikat!!!
Porcije/Cijene: Fileki ogromni, gulaši korektni
Gemišt: Krauthakerova graševina klasična, bolja od bezimenog pinota, fino jako
Hrana: Za predjelo sam naručio fileke. Rekao sam teti malu porciju jer gospodična to ne jede. Došao mi je pehar Lige Prvaka s litrom tvrdih, gustih, špekom dopunjenih frotirnih repića uz izvrstan šmek paradajza… Ali i brate puno previše soli. Jedva sam pojeo ono što sam treći put natočio. Šteta. Tvrdoća i gustoća za jaku četvorku, ali džaba kad pobegne sol, tu nema oprosta.
Kasandra je naručila gulaš od divljači. Došle su dvije vrste mesa i palenta umjesto njoka, salata nikad nije došla. Meso je bilo dosta tvrdo i suho, ali je saft bio brutalan, težačka brutala luka i vina, šteta što se ne oporavih dovoljno od fileka, ali stvarno izvrsno. Palenta jako dobra, vlažna, ne vodenasta.
Ja sam kao trebao pojesti teleće mišiće u saftu, ali stao sam na pola, tko mi kriv kad ne znam reći ne. I opet problem sa suhoćom, više mi je vuklo na svinjski krmenadl nego na meke teleće obraščiće koji su mi vijorili ispred nosa dok sam čekao. Fileke. Preslane. Aaaarghhhh… Uglavnom, njoki ukusni, saftić pristojan, vjerojatno sam imao peh naletjeti na krtije meso, ali da sam bio gladniji i ocjena bi bila bolja.
Ukupan zaključak: Nekima će šarm konobarica u poznijim godinama ići na živce jer neće biti posluženi iste sekunde, što je potpuno razumljivo. Ali nekad nije smisao u trpanju kalorija na štopericu nego u promatranju svijeta oko sebe. Kako sam pametan sad kad sam na burzi, to je strava… Sam ulazak u kućicu, cvijeće na ulazu, gospođa s osmijehom, neki mir bez automobila i buke, bez muzike, samo tračevi sa susjednih stolova i razmišljanja kako izgleda teta koja kuha. i kakve su im te proklete brizle…
Cijene su sasvim korektne, 50 kuna za teletinu, 65 za divljač i 35 za fileke, dakle, znate gdje trebate pobjeć iz vreve!
Ocjena: 8/10
