Veliki test pljeskavica Dolca

3.5K

Kada je riječ o pljeskavicama, najveći si si frajer definitivno ako sam odabereš meso, loj, začine i sve živo pa onda melješ, oblikuješ, začinjavaš, paziš, maziš i zoveš je Darkić… Ali tko danas još stigne raditi pljeske? Zato imamo svoje ljude koji to rade umjesto nas. Uglavnom – svaki svoje…

Uvijek me rajcalo zašto ljudi uvijek idu kod istog mesara i ne daju priliku drugima. Nakon što sam napravio istraživanje življa na Fejsu, trznuo sam Kasandru, Lidiju i Mariju, i uputio se u nabavku na trbuh Zagreba, dobri stari Dolac…

Neki od mesara te subote uopće nisu imali pljeski u ponudi, neke su bile veće, neke manje, probao sam ne trpati punjene u isti koš s običnima, ali na kraju je sve izmaknulo kontroli. Prosječna cijena jedne pljeske je bila 7 kuna, Horvatić nam je prodao običnu po cijeni gurmanske, a Santoku je bila dva i pol puta skuplja od ostalih. Uzesmo i sjajan mastan kajmak od tete iz Križevaca, kilu kruha, i krenusmo doma.

Ako je vjerovati mom roštiljskom guruu Raulu, jedan od najvećih uzročnika napuhivanja nakon papanja mješovitog mesa je kombinacija loja koji padne na vreli žar koji onda prouzroči dim. A kako je ovaj Kasandrin Weber strujan, i više peka nego roštilj, tako me jako zanimalo može li se postići meni najdraži okus pun drvenih aroma, ne sirov, ali ne i skuren. Uglavnom, dima nema, ali rezultat je bio sjajan: pečene, a ne zagorene pljeske, sočne i kompaktne. Falilo je tog smoukija, ali kaj sad, popio se Franziskaner i bok!

No, vrijeme je da se krene ždrat. Stavili smo na ploču četiri po četiri, od običnijih prema specijalnijima, a kako se žene nisu nešto iskazale apetitom, morao sam pojesti većinu. Ocjene koje slijede nisu dali stručnjaci, mesari, molekularni biolozi niti Plaćena Kamenica, sve pljeske smo uredno platili i bilo bi divno kad biste se rezultatima u nastavku nasmijali, a ne ih shvatili previše ozbiljno. Uostalom, može li se vjerovati posvudušnjem prascu i trima lijepim djevama?

1. Neno (Erdemes)

Meso je jako svijetlo, najsvjetlije na testiranju, s jako puno masnih točkica i žlundri. Miris je nešto između mesa i kobase, ali na okusu je definitivno kobasičast. Osjeti se lukac, žlundra se istopila, meso je rahlo i odnos masnoća je idealan. Mekano, ukusno, kobasa koja se autala i promijenila spol.

Broj bodova 26/40

 

2. Bajzec

Jako sitno samljeveno, jako tamno meso, puno papra vidljivog golim okom. Dakle, vizualno kao Adnan Bečić na terenu, red je bio da se iskupi okusom. Nije. Papar dominira, totalno preuzima sav okus, ali to  nije najgore. Naime, nakon par minuta se pretvara u gumeni frizbi i nema nikakvog okusa ni primisli mesa. Paštetasta presitno mljevena pljeska kao reinkarnacija dalekog mesnog doručka, nikako nije bila naš prvi izbor. Kad smo kasnije kušali, izjednačila se s većinom. Za masovna okupljanja…

Broj bodova: 9/40

 

3. Mario

Jarke, žive boje mesa, jednaka količina mesa i maščobe. Miris nekako klasičan, bez prevelike ljubavi, dubine, izazova. Ok, nakon par kušanih pljeski ovo zvuči ko da testiramo wagyju a ne mljeveno meso za 7 kuna, ali kad je fakat tako. Okus je isto takav, klasičan, fino slano, čak i malo preslano, bez većeg oduševljenja. Tako zamišljaš i to očekuješ od industrijske pljeske. Takve su i ocjene, zlatna sredina…

Broj bodova: 15/40

 

4. Ivis

Tamnije meso, dosta sitno mljeveno. Okus plain, očekivalo se nešto više, kao od Žakove karijere, ali ostaje nekakav prazni oblačak u zraku. Najviše češnjaka do sad, ali nedorečeno. Za prvomajsko okupljanje nakon graha i čobanca.

Broj bodova: 15/40

 

5. Horvatić

Ovu bi se svijetlu i mesnatu tetu trebalo maknuti iz konkurencije prve četiri pljeske jer je bila dvostruko deblja. Samim time, i struktura je bila ozbiljnija i možemo govoriti o najboljem izgledu. Nažalost, sočnost je izostala, jako suho meso i hrpetina ljute paprika bez dubine, koja ostavlja samo palež u ustima, a ne okus mesa.

Broj bodova: 23/40

6. Santoku

Malena bucka ispresijecana lukom, paprikom i sjemenkama buče izgleda nekako lugomerkasto i odmah plijeni pažnju. Malkice se stisnula na vatri, ali od prvog reza do aftertastea je čista pjesma. The pljeska. Sočna, mirisna, ukusna, zanimljiva, iznenađujuća u svakom novom zalogaju, dakle nešto sjajno. Pobjednik dana!

Broj bodova: 39/40

 

7. Pag (konjsko meso)

Tanana, tamna, gotovo paštetasta smjesica jedva je u komadu došla do roštilja. Na nepcu se konačno osjeti fino meso, ali je previse krto, suho i dosta papreno. Nema tu sreće, ali barem ima nekakav karakter.

Broj bodova: 17/40

 

8. Horvatić (gurmanska u maramici)

OK, ovo je ljubav na prvi pogled, onako zamotana u maramicu, kao Miss Keopsove piramide, nekako te milo gledi i uskoro si njezin rob. Vizualno čista petica, ali nakon pečenja izgleda kao griota, nema kompaktnosti, dosta je teška i masna, i kao da je netko naknadno punio unutrašnjost. Dakle, nije uopće loša, ali okus ne prati izgled.

Broj bodova: 26/40

 

Zaključak: Među klasičarkama pobjednik je Neno, iako je više kranjska nego pljeska, a ako malo smanji žestinu, Horvatić je odmah tu negdje. Santoku je apsolutni pobjednik, jednostavno nešto više od pojma pljeskavice kakvog smo zamišljali posjećujući Bundeke, Jarune i ostale roštilje s frendovima. Na kraju, najbitnije je bilo da smo se dobro zabavili, a ocjene ne uzimajte previse k srcu, nego se samo fino zabavite, ljube vas kušači!