Trnak / trnjak: Budućnost vinske Zapadne Hercegovine i Dalmatinske zagore – sorta koja obećava!

Dvojac bez kormilara u sastavu Tomo Jakopović i Ivo Kozarčanin, svoje je ogromno vinsko znanje utkao u još jednu kušaonicu vina nastalih od meni potpuno nepoznate sorte trnak odnosno trnjak

Intiman, a opet pun svjetla, Vinski klub suvlasnika Mire Bareca i Tome Jakopovića u Strojarskoj ulici 12 a, novo je okupljalište za vinske hedoniste i bonkuloviće, i samo što nije otvorio svoja vrata. Poštujući apsolutno sve mjere da se ne zarazimo, početkom ovog tjedna smo upravo tamo zahvaljujući Tomi i Ivi Kozarčaninu, isprobali smo nešto što vjerojatno nitko do sada nije napravio.

Naime, ova su dva znalca i pilca uspjeli svojim čudesnim vezama nabaviti čak 15 boca trn(j)aka, vina od sorte koja je vjerojatno u Dalmatinsku zagoru i Zapadnu Hercegovinu došla u doba Napoleonovim osvajanja.

Dugo je vremena trnak služio samo kao oprašivač „važnije“ sorte blatina, ali pred nekih desetak godina vinogradari tog kraja su shvatili da u njemu postoji ozbiljan potencijal. I počeli se igrati…

Jedan od kušača, poznati Željko Suhadolnik Suhi, napisao na svojoj stranici sljedeće:
„Trnjaka prati glas da kroz vegetaciju do berbe lijepo nakuplja slador (alkohol, snaga, toplina; maligani od 13,5 vol% naviše, većina vina bila je s 14,5 do 15 vol%) ali i da istodobno uspijeva sjajno zadržati kiseline (svježinu), pokazao je monumentalnost¸ u aromatskom smislu uzorci i iz Dalmatinske zagore i iz Hercegovine odisali su mineralnošću, oni iz Dalmatinske zagore bili su nešto uvjerljiviji u izričaju voćnosti, a oni s hercegovačkoga krša u izričaju prosušenog voća, začinskog bilja i kamena.“

Foto: Suhi

U toj se rečenici kriju i svi zaključci do koje su ljudi iz struke došli kroz laička pitanja (ja) i suvisle odgovore (sommelieri, kolege novinari i vinari). Uz vrlo malo konstruktivnog svađanja, Kozarčaninov epohalan gulaš od Enjingijevih angusa iz Vrutka te Jakopovićevog kućnog špeka od crne slavonske svinje, kušali smo neka stvarno sjajna vina.

Od hercegovačkih brežuljaka i ravnica tako smo od vinara do vinara došli i do Imotskog polja i Vrgorca, divili se ljudima koji su tako uspješno zauzdali ovu poludivlju sortu, moćnu poput vranca, i uživali u aromama borovnice i ribizla, sušenih bobica, pa čak i jagoda (u jedinom roseu na kušanju). Čuli smo priče o vinarima koji su i zubari i političari, zapisali citat Tome Jakopovića „Ovo je najpotentnija crna sorta ovog područja!“, te Ive Kozarčanina „Trn(j)ak je definitivno velika sorta!“ i tek kod kuće ustanovili koliko crne boje na zubima ostavlja to sjajno vino.

Moji favoriti su bili, od mladih primjeraka koji još nisu na tržištu, veličanstveni Gašpar 2020 (zapamtite to ime) te Nuić 2012. kao definitivni pobjednik dana.

Uz nadu u nove radionice, onu o sauvignonima sam na žalost propustio, topla preporuka za praćenje svega što radi i potpisuje ovaj dvojac uz veliki naklon svim kušačima i zahvalu na novim saznanjima i iskustvima, ponovilo se, jedva čekam zvanično otvorenje Vinskog kluba, ovo nam je baš trebalo u kvartu!

Kušalo se:

Nuić Trnjak rose 2019
Gašpar Trnak 2020
Ivica Radalj Trnak 2019
Gašpar Trnak 2019
Ivica Radalj Trnak 2018
Grabovac Trnjak riserva 2017
Carsus Trnjak 2017
Nuić Trnjak 2017
Pilač Trnak 2017
Stallion Franić 2017
Stallion Franić 2016
Matić Trnjak 2016
Nuić Trnjak 2016
Nuić Trnjak 2012