Poluotok koji je polutunelom i poluautocestom što djeluju da će uskoro biti dovršeni odvojen od ostatka Hrvatske, u svako doba godine plijeni svojom ljepotom, ljudima, uljima, vinom… Istra je predivna i po oblačnom vremenu kakvo nas je pratilo sve do naše destinacije, restorana Old River koji se nalazi na cesti između Buzeta i Motovuna.
Uglavnom, kada nakon Buzeta uđete u šumu, nakon desetak minuta ćete s lijeve strane ugledati drvenu kućicu s domaćim proizvodima i prizemnicu u kojoj se nalazi restoran, koji u produžetku ima i dva apartmana. Pedesetak metara dalje suprotno imenu huči moćna Mirna, terasa i plažica uz rijeku čekaju tople dane, a restoran radi cijelu godinu. Upravo nam je to bila namjera, vidjeti treba li poput svih Hrvata ići na skijanje, ili zimske dane radije provesti u ovoj oazi dovoljno dalekoj od gradske vreve.
Uz miris drva iz kamina i konobara koji se odmah uvlači pod kožu saznajemo detalje o samom restoranu koji je masterpiece Mladena Vivode, čovjeka koji je bio rođeni ugostitelj i nakon kafića, diskoteka i konoba shvatio da je Old River ono što je oduvijek zamišljao – istarska konoba na višem nivou, mjesto gdje će se lokalci osjećati kao kod kuće, a gosti se vraćati zbog topline ljudi karakteristične za ovaj sjeverni dio Istre.
Na žalost, gospodin Vivoda je nenadano preminuo, a posao u restoranu umjesto dotadašnjih EU fondova preuzela njegova kćer Meri i nastavlja priču s nesmanjenim intenzitetom, jer ono što je najbitnije za Old River je dobra atmosfera…
„Naglasak nam je na tradicionalnoj istarskoj kuhinji i to s namirnicama koje možemo nabaviti u krugu od tridesetak kilometara, a najviše na tartufima.“ govori nam Meri, koja nikad ne staje i u svakom je kutku restorana. Ugodna atmosfera, ne previsoke cijene za Istru, garancija da se štuje tradicija i namirnica magnet su za goste tijekom ljeta, ali i manju gužvu od studenog do travnja. „Naravno, vikendima imamo gužve, ali sada izvan sezone malo bolje dišemo i jedva čekamo nove goste da se uvjere koliko Istra može biti lijepa i na tanjuru i u čaši.“ nastavlja Meri dok na stol stiže predjelo.
Topao domaći kruh iz kalupa napravljen od brašna iz mlina u Vižinadi odmah koristimo za cupanje kućnog maslinjaka, blagog i nježnog, dosta iznenađujuće za Istru i njene pretežno sorte jake aromatike. Sirevi s Istarskog pjata su izvrsni, iz žminjskog Latusa, salama od boškarina i panceta su fine, češnjakaste i meke, od lokalnog mesara, a apsolutni hit je pršut. Meri je rekla da ni pod mukama neće otkriti otkuda je točno i ponovila pravilo 30 kilometara. Izvrsno, stvarno izvrsno, meso s kosti taman oteto onog trenutka kada bi počelo biti tvrdo, idealno slano, ma čudo…
Od izbora juha, uz krem, goveđu i juhu od vrganja, izbor je pao na maneštru, jelo koje podsjeća na Zagreb, ali je opet miljama udaljeno i opet fino, toplo, s naglaskom na varivo, a ne suho i dimljeno meso – mislim da sam ovisan o ječmu. Ovdje se pojavljuje i novi igrač – stupani trukinj, odnosno u stupi dugo tučen bijeli kukuruz! Topla predjela se baziraju na domaćoj tjestenini, fritadama, tartufima i boškarinu.
Jelovnik i jela su me na trenutak bacili nešto zapadnije i sjevernije u Hižu Polonku u Kobaridu sa sličnom filozofijom, a Ravioli s bijelim tartufima dokazali zašto su ovi gomolji zaludjeli pola svijeta. Da, to su pravi tartufi, ali treba naglasiti i al dente raviole za kompletan dojam velikog jela.
Dubok naklon kuharici Palmiri na starim receptima. Kada je sezona, rasturaju sa salatama od samoniklog bilja koje Meri skuplja po zaseocima, kao i panna cottom od kozjeg mlijeka. U najavi su i jela od mesa magarca, i uglavnom, samo najbolje od Istre.
Ribe u Old Riveru nema, a ostatak je rezerviran za ponajviše meso boškarina koje nabavljaju od AZZRI-ja i te simentalki koje odležavaju kod svog mesara. Biftek, ramstek, tomahawk i T-bone ovoga puta nisu došli na red jer smo jeli sočnu i savršeno pečenu 30 dana odležanu fiorentinu. Bez ikakvih zamjerki, dapače, jedino se ispričavam što sam se na kraju objeručke primio kosti, ali ne mogu si pomoći… Ljubitelji boškarina doći će na svoje tradicionalnim capellom del prette, leđnim dijelom ove velikorogate životinje i to u moćnom, jakom umaku od terana.
Od piva imaju klasičan Favorit te Bruman i San Servolo od craftova, a vino kuće je dosta karakterna i jaka malvazija Novacco iz Fernetića. Vinska karta se drži Istre, odnosno dvadesetak vina Benvenutija, Ipše, Tomaza, Frankovića, Claija, Piquentuma i Agrolagune. Kupaža Santa Elena Ipša 2018 idealno nam je poslužena uz meso, dok je iznenađenje uz desert bio muškat bijeli 2021 vinarije Černeka.
Izvrsno je sjeo uz poker kolača koje također sami spremaju, pobjednik je bila torta od maka (Kasandra) i tart od limuna (Ribafish). Iako ni crostata s jabukama nije bila loša. Našem nelovačkom psu Dživi je kasnije, pošto je restoran pet friendly, pobjednik ipak bila goveđa kost koju je cuclao do Karlovca…
Nelovačkom spominjem zato, jer smo u šetnji do tri kilometra udaljenog starog kaštela sreli obitelj veprova pa se ne zna tko se više prepao, ali sve je završilo na prijateljskoj osnovi. Anyway, pola sata hoda do restauriranih ruševina Pietrapelosa uz pogled na dolinu Mirne, šume, polja i seoca na brdima, idealni su za još bolji doživljaj Istre. Ne, nismo našli tartufe…
Old River radi cijelu godinu, od 12-24, vikendima tijekom 12 mjeseca ima živu glazbu i dva apartmana. Idealan je za poslovne evente i team buildinge, privatne proslave i slično, a u suradnji s njihovim partnerima Destilerijom Aura, Karlić tartufima, Vinarijom Ipša i Tomaz, mogu vam organizirati nezaboravne doživljaje.
Mjesta ima za 80 ljudi po zimi u interijeru restorana, i 40 mjesta na terasi od proljeća do jeseni, kada nema kiše tri strane svijeta su vaše za šetnju (a možete i preko Mirne), tu su Istarske toplice za kupanje, Motovun za razgled, Livade za tartufe, staza „7 slapova“ i Buzet za sve ostalo, i jednostavno – krenite u Istru i shvatite zašto je toliko posebna.
Old River restaurant
Rušnjak 70, Buzet, Croatia
restoran.oldriver@gmail.com
Tel. +385 91 1662 111.
Instagram
Facebook
Foto: Dejan Hren, Vilicom kroz Hrvatsku
