Iako sam i prije znao za Magazinsku Klet u Magazinskoj ulici, nakon što sam 2015. napisao tekst o njima u 21. Stoljeću, nazvao me gazda Mario i rekao da ništa iskrenije nije pročitao u karijeri, pa sam uvijek bio pozvan kad bi čovjek otvorio nešto novo. Tako sam uskoro, oduševljen roštiljem znao često visit i u Cyranu unatoč groznoj plastificiranoj terase i pomalo zastrašujućem podrumu u kojem smo kasnije u sjajnoj atmosferi i oženili Smiljiće. A onda su otvorili i treći u nizu – Staru smokvu.
E tu se Mario razbahatio s terasom pa ima mjesta kao na sletu, ugodno, prozračno, možda ipak malkice preveliko. Ali zato je tu Vlada za mesom i Morina na lepinjama, dobitna kombinacija koja ova tri lokala već dugo drži među najboljim leskovačkim roštiljima u Zagrebu i Hrvatskoj.
Društvo mi je toga četvrtka pravio Makarski marendaški mag Zvonko Alač, vrijedno novinarsko pero koje uz svoj standardan posao obožava fino jesti i piti i o tome napisati koju na svoj način s posebnim darom za sprdnju s gastro snobovima. Obožavam čitati njegove gastro komentare na fejsu jer uvijek iskopa neku premijeru poput Zlatke od kokosa, Životinjskog carstva s ricottom i slično, i uglavnom se složimo oko svega.
Uz Gaborov Rock kviz u Hard Placeu i poneki koncert Živog Blata, u biti nikad se nismo ispričali kao ljudi, pa smo bogami uz mljeveno meso fino mljeli dobra dva sata. Kako nam je Smokva blizu obojici, znali smo što će se dogoditi…
Adresa: Strojarska 32
Lokacija: Iza Glavnog kolodvora prema crnim neboderima
Parking: Od lokala, mjesta ko u priči
Broj mjesta: 300
Gužva: Četvrtak u podne – prilična
Osoblje: Konobar je odmah bio na ti, a trebalo ga je dosta čekati, inače uljudan skroz
Nusprostorije: Apsolutno fino
Beštek: Klasičan, debela salveta
Izbor gableca: Ovdje je sve gablec, ako volite roštilj. Danas je bio dosta kratak izbor od tri jela, ali tu su čorbice konstanta
Kruh: Domaći, ne oduševljava, za razliku od lepinje koja je divna
Grammar Nazi: Nema većih primjedbi
Porcije/Cijene: Prisiljeno zelje (forced cabbage) i kobasa čisti velju for mani, veliko, 28 kuna. O piletini ćemo kasnije…
Gemišt: Graševina Belje, više nego korektan
Hrana: Obožavam sve vrste njihovih čorbica, vrhnjem bogatih poput nekad kugle jagode u Vinceku dok je još bio Volarić. Njihov je roštilj u top tri u gradu, definitivno, a o kajmaku ne želim trošiti riječi. ali gableci… Eh…
Dan prije sam se natrpo jetricama pa sam izbjegao, i naručio prisiljeno zelje i piletinu s mlincima za Zvonka.
Drugarski smo podijelili sve i složili se da je piletina izvrsna, ali mlinci tek okupani u nekoj juhici. nigdje maščobe, težine, slanoće, gustiša. Mlinci light s finim karabatkom – malo preskupo za tu lovu.
S druge strane, lagano varivo (iako ovdje ništa nije lagano) s ukusnim, ne premekanim kupusom i okusom na grah varivo, uz golemu je i korektnu ali ne i epohalnu kobasu i fini senf apsolutno opravdalo svojih 28 kuna.
Zvone je za desert uzeo i pljesku sa sirom, apsolutni potpis ljudi iz Magazinskih, remek djelo sočnosti i ne pregorijevanja. Gemišt izvrstan, šteta što nije došla kibla s ledom na +36 i što nas je konobar malkice zaboravio, ali pripisat ćemo to gužvi.
Ukupni dojam: Magazinskad su klasična roštiljaona, čorbarluk, još nisam probao odojka ni janjca, ali morat ću. Što se tiče gableca, danas baš i nismo imali nešto sreće, ali vjerujem da je bio samo takav dan. Kad mi padne sol i mast, vidimo se opet…
Ocjena: 8/10
