Nakon pet mjeseci u Metropoli, konačno smo se uputili na vikend na more. Odredište je bila Novalja na Pagu, a mjesto gdje ćemo zasluženo odmoriti naše stare i klade kosti – Hotel Joel na samom kraju mjesta… Google Maps nije zakazao, ušli smo na parking i odmah oživjeli uz miris Mediterana u vidu lavande, ružmarina, smilja i par minuta hoda udaljenog mora.
Poklonio sam se dresu Dejana Lovrena na samom ulazu u hotel, i naš mini odmor je mogao početi…
Par godina ranije, jednog sunčanog popodneva u Podgori upoznao sam chefa Denisa Jerkovića i sav sretan shvatio kako postoji još jedan, tako rijedak i poseban kuhar koji se igra, upotrebljava maštu i pruža tu toliko bitnu dozu kreativnosti u svojim jelima.
Oduševio sam se njegovim sušenim kaparima, primijetio da bi možda mogao ubaciti i neku mrvu kiseline, i općenito dao jako visoku ocjenu njegovom tadašnjem restoranu Nota Bene.
Prošlo je otad par godina, Denis je otišao iz tog prekrasnog mjesta na Makarskoj rivijeri te nakon avanture na Zagrebačkom Adventu i užasa Corone, ovo ljeto odlučio provesti upravo u kuhinji restorana istoimenog hotela Joel s četiri zvjezdice u Novalji na otoku Pagu.
Naime, kada je obitelj slavnog hrvatskog nogometnog reprezentativca Dejana Lovrena sagradila ovaj ultramoderan apartmanski hotel, svi su očekivali da će kuhinja tu biti tek reda radi kako bi odnijela koji doručak u sobu oko podneva, i bila čista simbolika za elitnu ekipu koja se tu došla pokazati i opako partijati na tri kilometra udaljenom Zrču. No, nije bilo tako…
Neumorna i svugdje prisutna mlada direktorica Ana Jajalo, nakon hrpe iskustva u turizmu, predavanja, titula i svega ostalog, najozbiljnije se prihvatila Joela da ovdje sa svojom biranom ekipom, zajedno s potporom i željom vlasnika ostavi trag i digne hotel na novu razinu.
Hotel je još dotjeran, zaposlenici dišu kao jedan, a naglasak se stavlja na obiteljski turizam. Kako je Joel mlad hotel, i kako su se prve dvije godine od otvorenja na kojem je bila i Lovrenova ekipa iz reprezentacije Kramarić, Vrsaljko i Dalić (a svoj originalan dres poslao Dejanov legendaran suigrač iz Liverpoola Steven Gerard), tek tražili i u principu dizali na noge najzvjezdanije mjesto takvog tipa u Novalji, u ovo su ljeto složili novi a la carte menu, s mogućnošću zasebnih, privatnih večera.
I kako sad posložiti brutalno skupe, u milimetar savršeno precizno uređene hotelske apartmane s vrlo skupom opremom (srećom, naš Dživo je bio na visini i nije ništa izgrizao – hotel je uza sve to i pet friendly!), s kuhinjom koja će pružati nešto više.
Odgovor je bio, dati priliku Denisu Jerkoviću, čovjeku koji je stažirao u s tri zvjezdice ovjenčanom (u tom trenutku) nizozemskom restoranu Oude Sluis, i tijekom godina preko Mljeta, Dubrovnika i Podgore došao do položaja executive chefa. A uz sve što zna napraviti, nije mu problem napraviti burger ili jaja Benedict s tvistom.
Za sebe kaže da voli progresivnu hrvatsku i svjetsku kuhinju, ulja, fermentiranje i sve što je moderno i u tom ga trenutku zanima. U što smo se i uvjerili…
Svakako treba napomenuti da Joel ima gym na otvorenom, a sam hotel se nalazi dvjestotinjak metara zračne linije od mora, pa nisam prekršio pravilo da se neću kupati u slatkoj vodi dok mi je toplo more pod nosom. Ali kako se iz njihovog infinity poola okruženom smiljem, lavandom i ružmarinom ipak vidi Novalja, malo sam se ulovio u varanju. I sve to nakon što smo pomazili vrtnu nektarinu i limune s kojih gosti sami beru plodove te probali njihov atipični fast food, odnosno jelo koje se uglavnom služi na bazenu – Octoburger. Recenziju pročitajte na linku koji slijedi!
Cijene noćenja u Joelu nisu male, dapače, klijentela sa slikala s našim Clijom iz 2003. jer je toliko odudarao od Mercedesa i McLarena na parkiralištu da je siroče izgledao kao ona slavna kućica iz filma Nebesa!
Tako nas je začudila cijena od 80 kuna za velik, sočan, krcat i jako zgodan burger koji umjesto mesa ima za osnovu 23 sata sous vidanu hobotnicu u kombinaciji s topljenim sirom, salatom, rajčicom, umakom i specijalnom Denisovom majonezom od jastoga! Izvrsno za prelomiti dan na pola, ili se osvježiti ako vam se ne da do centra na ozbiljan ručak.
Za doručak smo dobili anti-koronizirani doručak, iz ruku konobara, sav u plastikama i folijama. Lijepo je vidjeti da se ovdje stvarno drže pravila, ma kakva ona bila. Ogromna pohvala za fenomenalan Sourdough kruščić, brutalno hrskav izvana, a tako chewy (nemamo bolju riječ u našem rječniku), mirisan i sočan iznutra. Fantastično, jedan od najboljih u zadnje vrijeme nakon onog bučinog Tvrtka Šakote i focaccije iz Bread Cluba.
Obišli smo skrivene plaže otoka na kojem obitava tek četvrtina broja turista od one na koju su vrijedni ljudi navikli, izmorili se, ostali razočarani otočkom ponudom craft piva i konačno nakon brčkanja i foto sessiona u bazenu došli na ručak.
U kuhinji nema puno ljudi i jelovnik je dosta jednostavan i precizan, što je opet puno bolje od restorana sa stotinjak jela u ponudi gdje se odmah zapitaš o svježini i porijeklu namirnica. Ovdje pokušavaju nabaviti što je više moguće domaćih namirnica, ali ne kriju ako je nešto uvozno.
Tu je juha dana, obavezan gazpacho, crostini, plata sireva i pršuta, crudo te carpaccio od tune. No, prvo što smo probali je bio crni rižot od sipe s višnjama. Šef kuhinje ponosno ističe koliko voli sparivanje okusa i namirnica koje baš i nismo navikli viđati skupa, i ovo je bilo stvarno sjajno. Ulje od škampa dodalo je još neku notu užitka i ugode, a tu su na pjeni od jastoga bile još i klice češnjaka… Vrhunsko jelo.
Tuna steak s maslacem od kozica nije netom donesen s ribarskog broda, ali je sous vidan, dotjeran i perfektno ispečen. Mrvicu tvrđa crna palenta od sipinog crnila uz salatu od tikvica i komorača te vinaigretteom od ukiseljenih kapulica dodatno je začinila ovaj kompletan obrok.
Na meniju su još pačja prsa, juneće obrazine i lungić, ništa na naglo, sve pošteno i dugotrajno prepušteno vrećici i toploj vodi od sedamdesetak stupnjeva, odnosno sve popularnijoj tehnici sous vide (koju Jerković jednostavno obožava), kao i, logično, beefsteak. Ukratko, od svega pomalo, čista klasika koja je sve samo ne klasika jer Denis mora dodati točku na i svakom jelu.
Od deserata, probali smo tarte tatin sa sorbetom od lubenice na posteljici od lješnjaka. Izvrsno za uz Kozlovićev Muškat Momjanski, dapače skoro pa savršeno. Millefoglie s labnehom i domaćom smokvom trebale su biti završetak, ali onda smo kušali dva kućna koktela na bazi crvenog grejpa (Joel) i višnje maraske (06) bartendera Tomislava Gmajnića.
Pogriješili smo s roseom Adžić uz rižoto, ipak je bio mrvicu prejak za ovako nježno jelo, ali definitivno nismo sa sjajnim pošipom Korta Katarina, vinarijom i hotelom na Pelješcu, svojim interijerom dijametralno suprotnom ovom na Pagu. Vinska karta sadrži desetak pjenušaca i dvadesetak imena iz cijele Hrvatske, ali je još u izradi, pa očekujemo još finih noviteta.
Forget what you know, welcome to Joel!
Ovaj slogan je označio ulazak ovog luksuznog hotela s novim menadžmentom i čvrsto postavljenom ekipom i krenuo u lov na ostatak sezone 2020. Mjesto je prekrasno, s pogledom na gustu makiju, jednim dijelom more i Novalju (ali i susjedima koji grade sličan hotel), te s elitnom klijentelom brutalnog voznog parka i restoranom koji svojim više nego prihvatljivim cijenama želi privući i neke nove goste.
Novalja je puna kontrasta i ima neprikosnovenog Boškinca s jedne, i, na primjer, fast food Quick fish s jelima od 25 kuna na rivi… Dakle apsolutno za svakog ponešto, pa zašto ovoga ljeta ne biste pružili priliku i restoranu Joel s upotpunjenom vizijom moderne internacionalne kuhinje?
Mi ćemo se svakako vratiti, naime, imam jednu sjajnu ideju za ubaciti u njihov ionako sjajan rižoto… Vidimo se.
Joel Hotel & Restaurant
Novalja, otok Pag, Jadranski put 17
+385 53 210 021
http://joelhotel.com/
https://www.facebook.com/joelhotelnovalja
FOTO: Vilicom kroz Hrvatsku