Gablec Beg – marendama moga grada: 8. Cheflja, Jankomir

2,6K

Davora Rankovića poznajem s najvećih gastronomskih uživancija, Igre gladi, Tripijada, Festival iznutrica… Uglavnom, gdje god da se vrhunski papa, tu je i ovih, napornim radom stečenih dvjestotinjak kila žive vage, uvijek spremnih na zezanciju, tulum, još deset putnih ćevapa i slično.

Uglavnom, čovjek uz kojeg je uvijek divno jesti, piti i pričati.

Upravo je njegova ideja bila otići u Cheflju koju gotovo desetljeće drži Vladimir Šajnović, da, upravo onaj lik koji je na motoru dolazio u kuhinju dok je još T-Com imao love za igranje na MAX Zoni. Od mladog buntovnika koji je kroz godine prošarao vodećim hrvatskim restoranima, danas imamo ozbiljnog čovjeka zaljubljenog u planinarenje koji je mir našao u svom restoranu na kraju grada, u industrijskoj zoni. Kad ti neko kaže da ćeš jest u prizemlju Velproa, nekako pomisliš na menzu u Kinšasi, ali totalno sam se iznenadio.

Uglavnom, umjesto da se ispričam s Davorom, ispričao sam se s Vladimirom i divnom suprugom, umjesto dva probao pet gableca i na kraju nisam platio. Tako da me slobodno diskvalificirajte iz ove epizode gablec Bega, osim ako mi ne vjerujete da ću biti potpuno iskren.
Ok, dakle, krenimo…

Adresa: Škorpikova
Lokacija: U prizemlju Velproa
Parking: Kolko hoćeš
Broj mjesta: Preko sto
Gužva: Taman ugodno, a opet puno
Osoblje: Fini dečki, Domagoj pogotovo, jako zgodna teta u kuhinji
Nusprostorije: Skroz uredno, kao i cijeli lokal, prefino za klasični gablec, baš ti se i ne da nazad na šljaku
Beštek: Korektan, svako jelo dolazi novi
Izbor gableca: Šuma gableca, najviše do sada, preko 15
Kruh: Domaći, fina tvrda kora, mogao bi biti mrrrvu masniji
Grammar Nazi: Ništa epohalno
Porcije/Cijene: U biti, izvrsne
Gemišt: Mrvu kiselkast, ali neloš

Hrana: Cheflja nije klasičan pajzl, ovo je rudnik svakojakih jela kojih na dnevnoj bazi ima stvarno puno. Juhe su po 10 kuna, salate po 12, s time da kupus gnječe i sole, dakle, odmah hrpa pluseva. Kao i u Vukušiću, ovdje su jela u tri ranga cijena. Ali ovdje dobijete i meni s cijenama.

Prvi rang su čobanci, grahovi i inačice, ali i svinjski kotleti s prilogom. Svinjski gulaš sa šampinjonima apsolutno korektan, dapače, s izvrsnom aromom gljiva, bez gustina i aditiva. Pošteno za 30 kuna.

Svinjski kotleti mekani, na žlundrastom dijelu fantastični, malo suhi kod debljih dijelova, saft izvrstan, krumpir prekrasan, samoborska škola. Slično i s puretinom na popećcima od tikvice i krumpira (jako zgodno), iako mi je svinjetina bolje sjela. No, play of the day je ipak po meni bio burger s jajetom i bez peciva s pomfritom s mljevenom paprikom u obliku Lego kockica. Općenito, sve od krumpira ovdje je sjajno. A hrga od burgera samo takva, sočna i zasitna.
Davor zadovoljan, ipak mu je tu najdraža gablaona, ja jako zadovoljan jer me Vlado godinama vabi da dođem do njega.

Ukupni zaključak: Prevara je prevara jer je Vlado počastio, tako da ću sljedeći put doć odjeven u skromnu i nemuštu snahu iz Pakistana da vidim je li se specijalno za nas spremalo nešto posebno, ili je stvarno ovako dobro. Svejedno, po desecima zadovoljnih ljudi koji su non stop ulazili i izlazili iz Cheflje, izgleda da se stvarno drže zacrtanog. Najveća zamjerka ide ipak nedovoljno dobrom gemištu, mrvu kiselkastom i nekako čak i neprimjerenom za ovo svijetlo, prozračno, ugodno mjesto na kraju grada. Šteta što sam radio u nekim krivim kvartovima.

Davor se uključuje u diskusiju, kao čovjek s puno više utakmicama u nogama: “Ja bi gemišt opisao riječju “reski”, koji kako više jedeš masnu hranu, sve bolje legne. – Bio sam hrpu puta tamo i hrana nije bila drugačija nego kada smo mi bili. Konstantno je solidna i nisam siguran koliko kila imam je nemreš baš naći vagu koja važe preko 200. Možda je bolje za mene napisati: čovjeka kojem se na vazi do 200 kg pokaže error. Da ne lažemo ljude potencijalno netočnom informacijom!“

Uglavnom, jedva čekam zimske dane i navodno savršenog odojka s njihovom francuskom salatom i neka nova druženja s Davorom, „Uvijek se nasmijem kada se sjetim što si mi rekao kada smo se onomad sreli na Saboru zagorske mornarice: “Ti i ja svaki put kada se sretnemo, sutra smo 3 kile teži!””

Ovaj put samo kilu i pol…