U Hercegovini se od pamtivijeka sadilo žilavku i blatinu. Uz ove dvije, i danas najpopularnije sorte ovog kraja, uvijek je trebala biti i loza bojadiser kao i loza oprašivač, pa su u vinogradima bili prisutni i allicant bouchet (od milja – kambuša!) i taj neugledni, baš kako mu i ime kaže – trnjak. Upravo je ova crvena sorta vinove loze izvorno Hercegovine i Dalmatinske zagore, gdje je negdje poznata pod imenom trnak (crni, mali, veliki, uzgoriti), rudežuša i kovačuša, danas najveća zvijezda u usponu na regionalnoj vinskoj sceni.
Strpljivo je mali trnjak odrađivao svoj posao, nešto bi ga se pojelo, a nešto i pretvaralo u vino, ali sve je to bilo poput Nižerazrednog Vratnika – miljama daleko od prve lige. I onda se stvorila ona, Josipa Andrijanić, mlada studentica agronomije koja je za diplomski rad uzela proučavati hercegovačke sorte te pažnju posvetila i trnjku.
U Vinariji Čitluk tih godina s trnjkom eksperimentira i njihov enolog Tihomir Prusina, a pravi boom dolazi s Josipinim dolaskom u Vinariju Nuić pored Ljubuškog i njenim trnjkom berbe 2012. O istom se i danas priča, a trnjak kreće saditi s namjerom da od njega radi vrhunsko vino sve veći broj vinara.
Počelo je skromno, berba po berba, puno truda, znanja i ljubavi i uskoro su prve butelje došle i do kušača, pronašle publiku i trnjak se proširio po većini Hercegovine te preko obližnje granice u Dalmatinsku Zagoru. I što reći nego – pelcalo se! Trnjak je po mom skromnom sudu, koji nikako nije profesionalan nego samo emotivan, ako se kvalitetno barata s njim od vinograda do butelje, kandidat za veliko, vrhunsko vino koje ove dvije države može i te kako proslaviti u svijetu.
Moćno, puno, i slatko i jako, dobar trnjak mi ima odlike i vrhunskog plavca i vranca, njušio ga, pio ili pak kontemplirao o njemu. To su na vrijeme shvatili vinari iz BiH i Hrvatske i posadili veće površine ovom sortom, pa se na prvi takav svjetski festival u Ljubuškom prijavilo 24 vinara.
Uz par sitnih dječjih bolesti koje mora imati svako prvo izdanje nekog Festivala, Ljubuški je odradio sjajan posao. PR i marketing su dolazili sa svih strana, materijali su bili kulturni i pismeni, sam event je bio sjajno odrađen, lokacija izvanredna, vinari spremni za suradnju i razgovor. Najveće pohvale idu ipak teti koja je pržila uštipke i liku koji je četiri sata rezao pršut od brontosaurusa dok ga nije satrao do krajnjih granica da ni gladni Dživo ne bi našao ni mrvu mesa. A dobar, svilen, mekan, uglavnom, ako ste se ikad željeli uništiti uštipcima i mesom, Ljubuški je vaš grad.
Zahvaljujući ljudima iz Udruge vinogradara i vinara Ljubuški smjestili smo se u vrlo ugodnom apartmanu Stella Maris, gdje smo popili šljivu dobrodošlice (to!), žilavku dobrodošlice i zatim upoznali ekipu i sreli ostatak novinara u Wine Clubu Smokva, kojeg se ne bi postidio ni Pariz, a kamoli Zagreb. Uz sjajan izbor vina i kvalitetnu mjuzu, treba spomenuti da imaju i wine shop u sklopu lokala i to sva vina – po podrumskim cijenama, a i da se upravo ovdje održala prva vertikala trnjka u povijesti, logično, Vinograda Nuić.
Kada smo kod dobrog društva, velike zahvale Milanu i divnoj supruzi na gostoprimstvu, vožnji i druženju, Andriji Radiću koji nas je kontaktirao i tu i tamo ulovio od posla, vinarima što me trpe kad si malo spijem i mislim da sam elokventan, i svakako Miri Barbariću, čovjeku koji nas je svojim znanjem, strpljenjem, mirnoćom i pogotovo znanjem o grožđu, teroaru, vinima i ljubavi prema Hercegovini jednostavno ostavio bez riječi.
Nultog dana festivala slušali smo četiri stručna predavanja o sorti trnjak u Domu sv. Ante na Humcu: Klonska Selekcija i gospodarska evaluacija Trnjka – Dr.sc. Željko Andabaka; Podrijetlo vinove loze s posebnim osvrtom na Trnjak – dr.sc. Goran Zdunić; Pregled ampelografskih i tehničko-tehnološki istraživanja sorte Trnjak – dipl. agr. polj. Marijo Leko te Osvrt na Trnjak u Hercegovini – dr. sc. Tihomir Prusina. Nakon toga je uslijedio masterclass osam trnjaka pod stručnim vodstvom ikone stila vinskih evenata u regiji, Danijela Čečavca (na slici s Giulianom Dodigom koji je imao najjaču majicu festivala!), a onda klasično masakriranje teletinom ispod peke, apsolutno najpopularnijom ljubuškom namirnicom uz pršut i uštipke.
RemasterDirector_18da6b0cfÿ
Domaćin je dvije večere bio restoran Tabak, moderno zdanje s jako fino teletinom i izvrsnim regionalnim predjelom – uštipcima s lučenicom. Tabak inače na ulazu ima zasađene stabljike duhana, kipove duhana i stalnu izložbu fotografija, lula, kutija šibica i svega u skladu sa svojim imenom. Jako lijepo i ugodno mjesto. Hrabriji su nakon jako puno sjajne hrane otišli na večer uz violinu u Smokvu, a mi devastiraniji od cjelodnevnog putovanja (vodopad Kravice, i okolica Ljubuškog s vođenjem neumorne i divne vodičke Stanislave Borovac) te posjete vinarijama Domano i Nuić s hercegovačke te Grabovac i Pilač s naše strane granice.
Vlasnik vinarije Domano i livanjske mljekare je obitelj Crnjac. Nekad je to bio Hepok, pa je bila vinarija Zadro, a sada su novi vlasnici dali ime Domano zbog sela Domanovići pored Čapljine u kojem se nalazi. Na 27 hektara vinograda na 430 nmv najviše se uzgajaju blatina i žilavka. Pjenušac Domano je jedini hercegovački pjenušac napravljen od 100% žilavke (klasična metoda, tri godine na kvascima). Crna vina su im elegantna, uglavnom do 14% alc, i sva prolaze kroz drvene bačve vođene rukom, nećete vjerovati – glavne enologinje Josipe Andrijanić. Apsolutno za izdvojiti je njezina Žilavka Selekcija 2021., veliko vino, savršenstvo!
Vinarija Nuić je nastala kao hobi gospodinu Josipu Nuiću koji se i dan danas vrlo uspješno bavi auto dijelovima. Sad već davne 2004, počeli su s blatinom barrique i požnjeli ogroman uspjeh, zaorali kamen i počeli graditi velebnu vinariju koja će konačno za dvije godine biti dovršena, sve sa sobama i kušaonicom s pogledom na pogon. Nuići imaju podrum kapaciteta 700.000 litara, 70% autohtonih sorti, a cilj im je proizvoditi 400.000 butelja.
Vinogradi imaju navodnjavanje jer po pet mjeseci zna biti suša, glavni enolog je Ivan Marinović, a imaju značajnu ulogu u pozicioniranju vinske BiH u svijetu (sjajnih 39 Decantera u 2023.) sa svoja tri zlata na Decanteru, titulom šampiona u Pragu, zlatom na AWC Wien i još puno toga… Njihov trnjak je dugo vremena bio neprikosnoven, i dalje je prelijepo, moćno i idealno izbalansirano vino, sve ono što trnjak može i treba biti.
Vinarija Grabovac, Proložac (Imotski) nalazi se na kraju sela i ima prekrasnu kušaonicu i wine shop. I kod njih sam kao i kod Nuića već bio, ali se opet iznova oduševim. Kušali smo za početak pjenušac, rose, kujundžušu koja im čini 30% ukupne proizvodnje, a zatim prešli na crnjake i sučelili se sa syrahom 2020., po mom skromnom sudu, uza sve trnjake i čuda koja smo probali, najbolje vino ove ekskurzije.
Iako su slavu zasluženo stekli kupažom Modro jezero, ovo nadmašuje sve ikad! Dubok naklon… Vrući dani i hladne noći, odijeljeni od mora s 1762 mnv „Biakava“, utjecaj kontinenta, crvenica i ilovača, 450 m nv, 27 ha vinograda, sve prolazi kroz uši dok se još dugo, dugo divimo okusu i aromi… Tomislav Jerković predsjednik udruge Cvit razgovora, ispričao nam je malo o povijesti ove sjajne manifestacije koja će se u Imotskom održati početkom kolovoza, kao i da imaju 40 OPG-ova Imotskog, polažu vina na dno Crvenog jezera, imaju 10 komercijalnih vinara i 300 hektara vinograda.
Vinarija Pilač u Vrgorcu nastala je nakon što su godinama obiteljski radili kao vinogradari i samo prodavali urod, jednog dana postali vinari. Nekad su tako prodavali svoje grožđe i na Žitnjaku, a onda odlučili sa svoja 4 hektara (otkupljuju ostatak) ući u vinski svijet, pogotovo sa sjajnom Zlataricom, kao i zanimljivim pošipom i barikiranim merlotom. Uspoređuju se teroarski s korčulanskom Smokvicom, postoje od 2012., još uvijek žive od rinfuze, ali imaju ozbiljne planove s trnjakom kojeg su posadili 2018. godine. Prekrasni ljudi, ali mi smo bili na izmaku snaga pa nastavljamo sljedeći put. Ako ste za klasičnu peku, restoran je odmah na katu!
Uglavnom, u subotu od 18 sati je počelo ono najbitnije, prvi Trnjak Fest. U prekrasnom ambijentu Lapidarija Franjevačkog samostana u Ljubuškom, prostranom dvorištu, velikoj dvorani s izlagačima i svadbom preko plota gdje su neki uzvanici pokušavali pobjeći, sram nas bilo, uz prigodne govore i zvukove harfe otvoren je povijesni prvi festival posvećen ovoj sorti.
Kušali smo dva rosea s udjelom trnjka i vina vinarija Domano, Prović (Monika je i dalje divna), Škegro (tri vrste, i veliki pozdrav našem susjedu Draganu), Katich (još uvijek živahan), Milas, Govorko (Metković), Pilač, Teuta Vinarije Čitluk (najslađi), Erceg, Gašpar (jedan od favorita, berba 2020), Carski vinogradi, Mira (s tatinim brkovima na etiketi), nagrađivana Vilinka, Majić (Kiki, nosim ti butelju), Matić, Tolj Prozračac (najugodnije iznenađenje), Jerković Mračaj (fina kupaža), Đuzel (dragi prijatelj i sjajno vino) te već spomenuti Grabovac (Trnjak riserva 2014.!) i Nuić.
U potpuno neregularnim uvjetima za realno ocjenjivanje (oko 700 ljudi, ali bez gužve!), pričajući s poznatima i nepoznatima, upoznajući nove ljude i po zadnji put uživajući u pršutu i uštipcima moram izdvojiti Carsus 2017. vinarije Škegro, Nuić 2019., i Gašpar 2020., kao nešto za što sam znao da je izvrsno, ali u subotu nije bilo lošeg vina.
Oporavak uz doručak na terasi restorana Most na zelenoj rijeci Trebižat i prepričavanja sinoćnjih iskustava dovela su do zaključka da je budućnost crvena poput trnjka, veliko hvala na gostoprimstvu, pričama, vinima i prijateljstvu, pogotovo dobrom duhu festivala Miri Barbariću.
Vraćamo se definitivno, rezervirajte lipanj 2024. za drugi Trnjak Fest, a ako ste već u Dalmaciji i Hercegovini – obavezno posjetite neke od navedenih vinarija i upoznajte trnjak!
1 comment
Iskreno, objektivno, emotivno… Bravo
Baš mali podrum Hercegovina, Žitomislići