Najveći problem SOI fusion bara u sklopu čudesnog hostela Swanky Monkey je u tome što nisam prije stigao do njega. Naime, kombinacija Vida Nikolića i Vedrana Gulina s Dinom Popovićem na klavijaturama je nešto što u startu nije moglo biti ništa manje nego sjajno, a sada sam se konačno mogao uvjeriti i na svojoj koži.
Soi je bezimena tajlandska sporedna ulica koja se ulijeva u glavnu, a prostor je toliko sitan da su svi zaposlenici dosta mršavi kako bi bilo više mjesta za goste. No, mjesta ima sasvim dovoljno za pet stolova, pa je rezervacija na njihovom Facebooku – neophodna.
(meni se mijenja iz dana u dan, uskoro moram i na green curry!)
Vedran Gulin i ja smo se jednom spontano zapili u Makarskoj, i odonda sam ga svako neko ulovio s novim projektom. Čovjek je donio pulled pork u Hrvatsku, u top 10 je najboljih kokteldžija zemlje, a njegovu Margaritu bih pio poslije seksa sa Sophijom Loren 1972. Preneseno, naravno, kaj si mislite…
Vid Nikolić je naš čovjek koji je zarobljen u duši azijskog chefa lanca najboljih restorana i već godinama radi čudesa na domaćoj sceni, spomenimo samo da je zaslužan što Time danas ima tako sjajnu kuhinju, a o njegovim jelima po kućicama na zagrebačkim food festivalima – samo najbolje. Dok je Vid na kućici na Fuliranju, kuha Dino Popović, mladac koji se s blogerske scene vinuo u kuhinju i tamo stvarno radi dobre stvari.
E sad, kad se dva takva vrhunska kreativca ujedine, očekuje se da će doći do nekog pucanja, i došlo je, ali samo mojih hlača nakon posjeta SOIju ove subote. Dživo je ostao doma, Kasandra i ja nismo jeli skoro ništa, i bili smo spremni za nalet tajfuna iz Azije, probati barem pet jela s nevelikog jelovnika od 6 predjela (do 45 kuna) i 5 glavnih jela (do 75) te dva deserta.
Da se odmah razumijemo, u ovom miksu Kine, Japana, Havaja, Tajlanda, Indije, Bruneja i svega što bi moglo biti zanimljivo, ovih deset različitih okusa je sasvim dovoljno, jer bi sve više od toga bilo pretjerivanje na ovih 30 kvadrata ispod ciglenih lukova, nekako minimalistički, ali skroz uredno posloženih.
Vedran je zbog nedostatka prostora, a i zato što je legenda koja pametno prati svjetske trendove, osmislio tap craft koktele s točionika, među ostalim i s nekim svojim sastojcima. Složi koktele u bačvu, zatvori i toči ih kao pivicu. U ponudi su četiri koktela – 5 Spice Gimlet za 35 kuna (gin s cimetom, klinčićem, zvjezdastim anisom, pimentom i rozim paprom) i Sugar Free G&T (Džintonik za nas debele!) za 35 kuna, Clear Hot Sour s burbonom, cimetom i čilijem za 40 te Scharf Manhattan (jegerčić za koji sam mislio da je od cimeta) za 38 kuna, a tu su i domaći ledeni čaj i soda od savijače od jabuke! Dakle, kao da si proprao pleh od štrudle i natočio u čašu. čista pozitiva! Mi smo u zadnji čas probali sodu od smokvinog lista i Fig Collins koktel sa smokvinim listom koji su nestali u izmjeni sezona (da, kokteli i sokovi se mijenjaju po sezonama).
Kod vina isto čisti minimalizam, jedan pjenušac (Piena – domaće sorte iz Jaske u prosecco maniri), jedan rose, bijelo i crveno te 4 vrste Zmajske i točeni Heineken od piva…
Ali, tu smo ipak zbog hrane. Počelo je s indijskim Dahlom, koji bi preporučila svaka majka, nešto kao varivo od leće s vrhnjem i eksplozijom korijandra, nastavilo sa sočnom satay piletinom kao predstavnikom Indonezije s predivnim umakom od crvene curry paste, palminog šećera i kikirikija. To smo prstićima pomacali, čista sreća. Onda je došao miks obiju gyoza, a teška srca moram priznati da mi je na slijepom kušanju od dva sjajna okusa ipak za nijansu bio bolji onaj od tofua. Ribino ne svinjetini? Moram se preispitati…
Bili smo apsolutno siti jer su porcije aman taman, ali onda je došla kung pao panda, odnosno svinja, i ja sam se ipak preobratio nazad. Kako fino taj umačić padne na tu ljepljivu rižu i jeo bi ga danima, ufff.
Tuna poke je havajski specijalitet koji sadrži sushi rižu, oyster ponzu umak, avokado, edamame (zrna soje), wakame salatu, furikake, nori, mladi luk, pink gari, daikon i shiitake gljive. Nakon što sam dobio ekstra wakame salatu i rekao da je ovo mokri san svakog piciginaša, Vedran je rekao da mi je probudio alga čakru. Dakle, divna kombinacija…
Kasandra je dokrajčila fini Đepeniz Čiske s yuzu curdom, fino kiselkasto, ali nemrem, i onda su nas otkoturali vani, pune i sretne. Ono, baš se lijepo najedeš, fino ispričaš, saznaš nešto novo i možeš ić hopsat na kat. Izvrsno, sjajno mjesto za svaku preporuku. Ovo ćemo sigurno ponoviti, svaka čast.