Ljudi iz turističke zajednice ŠKŽ organizirali su posjet brdu vinarija, uljara i pivovara u svome kraju s vozačem mini busa i „razrednicom“ (vodičem od milja) koja vas vodi okolo i to za nevjerojatnih 150 kuna!
Visovac, slapovi Krke, otoci i otočići, Šibensko-kninska je županije predivna za gledati, ali kada je riječ o hrani i piću, i tu imaju štošta za ponuditi. U slavu popuštanja mjera i ponovnoj mogućnosti okupljanja, organizirali su Festival Debita i pidoča, kao i vođene ture po sjajnim OPG-ovima i mjestima gdje nastaju sjajna ulja, vina i piva.
Nametnuo se jedan velik problem, koju rutu od dvije izabrati, jer nismo stigli doći oba dana trajanja obilaska, pa smo nekako završili na plavoj razmišljajući da su na zelenoj sigurno lakša pitanja, i bolja vina, kao kad nisi dobro naučio za ispit na faksu. Srećom, tko god da je birao, sjajno je to napravio i svi su na kraju bili zadovoljni. Doduše, ostali smo zakinuti za posjet vinarijama Birin, Baraka, Burnum, Teskera i Džapo, OPG Vlatka Fržop, Kninsku pivovaru, Tošić vino i maslinovo ulje Sveti Ivan (zelena ruta), ali ni nama plavima nije bilo lako.
Dapače, savjetovali smo organizatorima da naprave četiri rute po pet odmorišta i da bi to možda bilo efikasnije i kompletnije. Zašto? Pa zato jer je svega bilo u tolikoj mjeri da smo stvarno uživali, ali nismo uspjeli sve popamtiti, dobro, bilo je malo i do nas u busu, priznajem 😊.
Dan je tako počeo vožnjom u klimatiziranom busu i zaustavljanjem iznad Primoštena u nekadašnjoj područnoj školi, a danas maloj vinariji Prgin. Povratak u prošlost, izvana stara, iznutra obnovljena kuća s modernom kušaonicom (otvara se ovih dana, provjerite), roseom, debitom i ponosom vinarije – Babićem. Prekrasan logo, moćna etiketa i sva raskoš ove lokalne sorte uz zanimljivo predavanje o imenu i porijeklu vinarije ubrzo su nas dovele i do sljedeće vinarije – Testament.
Švedska fondacija je pred koju godinu shvatila da bi kupovina vinarija u Smokvici na Korčuli i Jadrtovcu uz znatna ulaganja u kadar mogla dati vrhunske rezultate. I bili su u pravu. Uz stručno vodstvo Juraja Sladića i naslikavanje u vinogradu punom sunca i zelenila, vrijeme je proletjelo (svaka čast na foccaciama i njihovom maslinjaku), mene je pošip vratio na tvorničke postavke, iako je i debit bio izvrstan, a o babiću nećemo ni pričati…
A onda smo ušli u legendu, dobri stari Vinoplod u skoro pa centru Šibenika, poklonili se Juri kojeg smo godinama gledali na etiketama kad smo kao pankeri sjedili u parkovima i miješali ga, znam, sramota me, s Narom ili nečim takvim, popili sjajnu rakijicu dobrodošlice i razmilili se podrumom.
Više nego ugodni domaćini predstavili su nam svoja četiri vina i objasnili kako su se dosta modernizirali i kreću u novu priču s više truda, pažnje i kvalitete. Pili smo, nećete vjerovati, debit, babiće i skroz zanimljiv prošek. Tek kad smo se već vozili dalje sam shvatio da sam zaboravio probati njihov slavni orahovac, ali sad znam gdje su!
I onda smo došli na meni vrlo bitno mjesto, Pivovaru 022 u Bilice, gdje sam još jednom nazdravio sjajnom košarkaškom i šibenskom povjesničaru Vedranu Škugoru, koji svoju ljubav prema ovim stvarima utače u vrhunska craft piva. Probali smo sve, meni je favorit i dalje njegov California comon stil (pivo se zove 1066), iako je i 83:82 u ovoj novoj šarži jednostavno idealna za ljetne dane.
Vozimo se do Plastova i prvo odlazimo kod Ante Sladića, a zatim i u vinariju Sladić. Nemojte to miješati!
Ante Sladić Vino je malo dalje, a OPG Sladić Vina malo bliže glavnoj cesti. Kod Ante Sladića (kroz kušanje nas je vodila njegova prekrasna sestra jer je sam Ante bio u Zagrebu na VinArtu kao i pola Hrvatske) sam odavno zaljubljen u debit Oya Noya koji je ime dobio po pjesmi meni neprežaljenog Tome Bebića, a i okus je za sva vremena.
Smazali smo sve s plata, isprobali pet vrsta s posebnim naglaskom na slatka vina kojima pridaju posebnu pažnju i prošetali do idućeg dvorišta i novih Sladića koji su pripremili živu muziku, DJ-a i brdo ekipe s kojima sam kušao štošta, pa se sve pretvorilo u urbanu feštu s kušanjem pjenušca, epohalne maraštine, babića i također slatkiša (Deorum, upamtite ovo ime!!!9, nakon kojih sam izgrlio cijelo selo, i raska me morala osobno odvlačiti da ne počnem pjevati klapske.
Plastovo je čudo, od pršuta, maslinjaka do čudesne maraštine koja je meni mrvu draža od debita, pa se nadam i danima iste!
Na kraju dana, kad smo ipak morali preskočiti vinariju Livaić i kušaonicu ulja Oblica te došli u hotel u Tisnom u kojem su nam predstavljena vina Slamić, mogao sam još samo vrtjeti prekrasan, mirisan babić i gledati u bazen s ozbiljnom namjerom da od gušta skočim u njega i tako završim ovaj savršen dan. Isprike Slamićima što nisam dublje ušao u njihova vina, ispravljam prvom prilikom!
Dakle, prvom sljedećom prilikom na stranicama županije ugledate turu vinarijama i pivovarama, znate što vam je činiti! Jutro smo proveli uz puno kava i puno gledanja u more dok nisam lupio dlanom o stol i rekao, klin se klinom izbija, idemo u Tromilju u Šibensku pivovaru, navodno imaju brutalan porter.
I tako je i bilo, pa smo skoro pa krstili novu kušaonicu, isprobali sva piva i posjetili i pršutanu Brkić odmah niz cestu (Ul. Gligići Brkići 84, to mi je tak slatko) i divili se gigantskom pogonu u kojem ima i preko 3.000 pršuta, slanina, buđola i gdje možete ostaviti i svoju robu na sušenju!
Mislio sam na meso… Uzimamo paštetu od pršuta i u Hrvoju (preko puta legendarnog Vinka) lomimo kilogram izvrsne prasetine (120 kuna kila!) te spremni dočekujemo pidoče i debit na rivi. Baš kao i cijeli Šibenik, Split, Biograd i ček nešto ljudi iz Zagreba, na opće oduševljenje organizatora.
Kad smo odlazili rekli smo im da ovo moraju ponavljati svaki mjesec, i da se svakako bilježimo sa štovanjem.
Nisam stigao napisati izvještaj par dana koje sam proveo uglavnom na bazenu, ali vam svakako toplo preporučujem ovaj izlet i sljedeći festival jer u životu stvarno nekad treba i uživati. I još nismo stigli ni u Pupu ni u Marendu 1 ni 2… Svejedno, hvala Šibeniče, vidimo se vrlo brzo!
