Pizzeria Ruspante, Sinac (Otočac): Vrhunske pizze i blues uz pogled na ličku janjetinu!

by Ribafish
0 komentar

Na kraju mini godišnjeg umjesto na janjetinu, po preporuci smo otišli na navodno najbolju pizzu u Lici. Dva sata kasnije, prekrižili smo ono „navodno“, jer Ruspante ras-tu-ra!

Kad dođete u moje godine, osim mehaničara, doktora, vinara i psihijatra, nužno vam je potreban i “namještatelj”. Naime, u pedesetima te htio ili ne htio odjednom sve počne boljeti, i onda tražiš čiku koji će te izmasirati, iskrckati i popraviti barem jednom mjesečno. Moj kostolomac se zove Andrej Kljujev i može i voli pojesti i popiti, pa se često dok mi vraća kičmu/koljeno/rame (nepotrebno precrtati) dotaknemo i gastro tematike.

Udbina, Lika: Mjesto gdje ćete zaboraviti na brige i nauživati se svježeg zraka

Kad sam mu tog petka rekao da idem u Udbinu na odmor, kao iz topa je ispalio – pa onda moraš na pizzu u Ruspante kod Otočca! S 50 metara čuješ dobar blues i osjetiš miris drva iz krušne peći, a onda tek slijedi tulum! Tko sam ja da ne poslušam lika koji me vraća iz mrtvih i tako su Kasandra, Terezija, Dživo i vozač Clija na kraju mini godišnjeg krenuli prema sat vremena od Udbine (sat i pol od Zagreba, sat i pol od Zadra) udaljenom selu Sinac preko Korenice, planina i dolina…

Krbavsko je polje bilo okupano suncem, dok je ovaj dio bio pod debelim snježnim pokrivačem. Dosta kuća za odmor i apartmana, ali i velika pustoš, dalo bi se tu ulagati, ali hrvatski političari…

I onda, prije samog Otočca, tabla za Sinac. Odmah sam se sjetio jedne od prvih birtija mladosti, Aleksinac, i pomisao da smo tu, jer kaj ima tu bit neko veliko selo, tipično… No, do same pizzerije treba se voziti dobrih desetak minuta kroz prekrasno, čisto, uredno i moderno seoce s obje strane ceste, kao da si u Liechtensteinu, a ne u Lici! Oduševljenje se poduplalo kad smo parkirali i došli do pizzerije tek par metara od Majerovog mlina, vodenice na rijeci i odmah počeli slikati.

Sunce, Creedensi na zvučnicima, nasmijano i susretljivo osoblje, dog friendly pa i Dživo liježe na terasu, a pogled s iste puca na stado ovčica i janjadi!

Jako zgodan ćelavi tetovirani lik nas dočekuje (morao sam se glasno nakašljati da suputnice počnu gledati u jelovnik, a ne u njega), nudi domaću rakijicu i polako nas uvodi u njegov svijet, lokal koji se triput napunio i ispraznio dok smo mi sjedili, pizzeriju na kraju svijeta koja je krcata i radi sjajan posao i u doba Corone. Na kraju konačno dolaze i pizze, Ante je pritom rekao da će razmisliti o mojoj ideju patentiranja lambizze, pizze s janjetinom, ali trebalo je početi jesti…

Uglavnom, sjajan posao, hrskavo tijesto na rubovima, mekano i elastično iznutra, savršeno ispečeno, a namirnice pravilno raspoređene, kvalitetne, ukusne, domaće. Pizza nije fizički prevelika, ali nitko od nas nije mogao pojesti cijelu pa smo ih i doručkovali. Cijene za Zagreb skoro pa besmislene, pizze od 40-55 kuna, pivo 16

Ante, tko si ti, gdje si sve radio i otkud ti pobogu ideja za Ruspante?
Prvo upoznavanje s pizzom bilo je 2009. godine u Sukošanu kod barba Marina, osnivača O`Hare, kralja pizze u Hrvata.
Od njega sam naučio prve korake, upoznao se s krušnom peći i zaljubio u ovaj posao. Nakon sezone sam odlučio ostati u Zadru i raditi u jednoj od najboljih pizzeria u Zadru.
Pet godina nakon toga se s obitelji selim u Irsku gdje dobivam priliku pokrenuti i voditi jednu pizzeriju. Nakon samo godinu dana dolazimo na prvo mjesto po TripAdvisoru, među mnoštvom pizzerija u Galwayu, gradu veličine Zadra.
Pizzerija je imala tri vlasnika (ulagača), a ja sam imao slobodne ruke da osmislim jelovnik, zapošljavam i vodim kuhinju. Nakon uspješne prve godine, gazde me pozivaju na sastanak i odlučuju da će otvarati još jednu pizzeriju, a ja postajem suvlasnik s 9% – svaki od njih mi je dao po 3%. Nisam morao ulagati novac već samo svoje znanje. Nakon 4-5 godina u Irskoj rodila se ideja o povratku u Liku. Pizzeriju smo prodali jednom Talijanu, a ja i moja obitelj odlučujemo otvoriti pizzeriju u Sincu, rodnom selu moje supruge.

Što sve spremate ovdje?
Radimo pizze s brašnom iz obližnjeg mlina, domaće lazanje, bolognese i domaće palačinke. Izgleda jednostavno, ali vjerujte mi, ako želite raditi kvalitetno, baš i nije.

Spomenuo si specijalnu pripremu pizza, kakva je peć, kakva drva, kakve namirnice?
Peć je, naravno, krušna i ručno zidana. Rađena je po našem nacrtu i tada je bila najveća u Hrvatskoj. Sjećam se da me je majstor nagovarao da radim manju. „Pa nisi na Stradunu da ti treba promjer 150 cm!“. Čim smo otvorili vrata pizzerije vidjeli smo da nismo pogriješili. Drvo koje koristimo je suha bukva koje u Lici ima koliko ti srce hoće. Osim tijesta, i namirnice su jako bitne na pizzi, i mi tu pridajemo veliku pažnju. Što god možemo nabavljamo od lokalnih OPG-ova, od brašna, povrća, piletine, jaja, škripavca, base, slanine, kobasica, čvaraka, junetine, sve do dimljene pastrve.
Inače umak bolognese, umak od rajčice i pesto genovese radimo sami, tako da to jelima daje poseban okus. Kupujemo lokalno i uvijek znamo da je friško. Znamo i kako se june zvalo prije nego je meso došlo u lazanje. Mislimo da samo tako možemo održati kvalitetu na istom nivou.

Otkud ime za pizzeriju?
Dok smo bili u Irskoj radili smo s pizzaiolima iz cijelog svijeta, od Brazila, Argentine, Poljske do Venezuele. Od svakog smo nešto naučili, a ime pizzeriji je dala supruga. Radili smo s jednim Talijanom, a kod njih RUSPANTE u prijevodu znači pile iz slobodnog uzgoja. Znali smo već tada da želimo da pizza kuće bude s dimljenom piletinom i da će namirnice biti domaće pa je tako pala i ideja za ime pizzerije.

Kako si se usudio napraviti nešto takvo, konkurencija si valjda reže žile!
Kad su ljudi saznali da ćemo cijelu svoju ušteđevinu uložiti u pizzeriju u selu od 500 ljudi i još se zadužiti, govorili su da nismo normalni i predviđali su nam da nećemo dočekati prvu zimu. Evo mi guramo četvrtu sezonu i imamo između 6 do 10 zaposlenih, ovisno o dijelu godine.
Prošle godine smo dobili od TripAdvisora nagradu da smo u top 10% restorana u cijelom svijetu po ocjenama gostiju. To nam je dalo vjetar u leđa da budemo još bolji.

Koja ti je filozofija?
Filozofija nije nikakva tajna, puno ljubavi, svježe i domaće namirnice i dobra ekipa. Bez odličnih ljudi i timskog rada ne bi bilo ni pizzerije Ruspante. Svi zaposleni su domaći ljudi koji su odlučili ne otići sa sela nego ostati i boriti se.

Može li se prespavati u Sincu ako se pretjera sa šljivovicom? Kako to da je Sinac toliko lijep i čist?
Područje Otočca pa tako i Sinca sve više ulaže u turizam. Tu imamo veliku potporu gradonačelnika i Turističke zajednice koji rade divovski posao na promociji Like i Gacke doline. Prošle godine Otočac je bio šampion u ljepoti kontinentalnog dijela Hrvatske.

Sinac je centar svita! 🙂

Imaš li ideju napraviti takvo što i u metropoli, ili si sasvim zadovoljan ovim?
Dobili smo do sada dvije ozbiljne ponude za suradnju u Zagrebu, ali smo se odlučili ne prihvatiti ih. Jednostavno mislimo da za sada nije vrijeme za širenje i zadovoljni smo s ovim što imamo u Lici. Smatramo da sa širenjem u Zagreb ništa ne bismo dobili jer ne bismo bili u mogućnosti svakodnevno nadzirati kvalitetu, a s time svoje ime stavljamo u opasnost. Nije nam cilj da na brzinu okrenemo lovu nego želimo ovo raditi još dugo, dugo vremena.

Gdje se vidiš za pet godina?
Za pet godina se vidim u Gackoj dolini, U Sincu, u Ruspanteu, na krušnoj peći kako pečem pizze sa sinom Patrikom i slušam blues. Di ćeš bolje?!

Hvala na svemu!

Sjajan dojam, oduševljenje ljudima koji hrabro rade i ne odustaju od svoje ideje, Ruspante je jednostavno mjesto na kojem se stvarno isplati stati kad ste na putu za more. Ili s mora. Ili samo vidite da je prognoza nad Likom – sunčano. Svaka čast Ruspante, uvijek ćemo se rado vraćati.

Pizzeria Ruspante
Sinac 135, 53220 Otočac
053 787 787
https://www.facebook.com/ruspantesinac

 

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.