Tamo negdje na kraju onog dijela grada, kad ste obavili shopping u Areni, pogledali u salonu novu Vitaru i provjerite ima li što novo kod Garmina, nalazi se restoran Bicko. Od mjesta za sjajne gableca, u sedam godina postojanja dosta je zaokrenuo priču, a ono najbitnije od svega je daje mladi Karlo Kovačević od gazdinog klinca postao perspektivan mladi kuhar.
Desetak dana nakon potresa na Baniji ekipa iz Bicka me zvala da im pružim ruku na roštilju jer su prikupili parstotinjak kila mesa i išli ih ispeći za nastradale.
Oblačenje sive trenirke nije bila najpametnija ideja jer je nakon dosta sati za roštiljem ista mila masna, flekava, a ja dosta opijen dimom sagorjelog ugljena. Bio sam presretan što sam ikako mogao pomoći nesretnim ljudima umjesto da kukam doma uz Facebook, a to je bila tek kap u moru dobrote koju su ljudi donijeli na Baniju.
Bicko predstavlja: Baby crna slavonska svinja koju režete tanjurom!
Ekipa Bicka je u više navrata tih dana posjetila te krajeve, prvoga dana odvezli 1050 litara vode u sisačku bolnicu, podijelili preko 2320 porcija hrane u Majskim Poljanama i selima oko Gline, a za vikend s roštiljem i kotlovinom u Petrinji nahranili više od 4420 ljudi. A onda se vratili dostavama…
Bicko na staroj Karlovačkoj nikad neće imati Michelinovu zvjezdicu, niti bi je želio, tamo ćete se više nego dobro najesti za fer cijenu, a jednom kad se pelcate, uvijek ćete se vraćati. Radi se o obiteljskom restoranu Sandre i Ivice Kovačević koji su prošli svijeta, naputovali se, ulovili riba i riba, i danas hrane pola kvarta i sve više Zagrepčana.
Mene su kupili iznutricama koje su Ivici čista strast, a kasnije smo i surađivali kad su u Bicku gostovale veličine poput Janeza Bratovža, Davida Skoke, Ivana Pažanina, Gregorija Mannuccija, Brace Sanjina, Dragana Šljivića i vjerojatno najvećeg – Hrvoja Zirojevića.
Radile su se morske i kopnene iznutrice, roštiljade, Martinja, i jedva čekam da se sve opet otvori pa da jedem iz tanjura, a ne iz stiropora! Oprostite, pobjeglo mi je. Kako Bicko već neko vrijeme u ponudi ima baby prasad iz Španjolske, Slavonije i drugih dijelova svijeta, s naglaskom na turopoljsku, koja je po svima pravo otkriće, a najnoviji hit mu je križanac duroka i landrasa (je li sorta dobila zato jer prase landra po selu?), rekao sam samome sebi da ću na dijetu od ožujka i otišao do stare Karlovačke i pokupio na ulazu tri porcije za doma, nek se nađe.
Znam da postoje ljudi koji ne jedu ovakve stvari, i žao mi je što njihova uvjerenja nisu kao moja da imam zube da bih žvakao i meso i povrće i napolitanke, pa im preporučujem da ne čitaju dalje. Jer je odojak savršen, mekan, nježan, taman malo s mirisom tora, a ne mlijeka, dakle, za slanokusce.
Uživali smo u priložnim krumpir i grah šalati, a usput smo čekajući izvukli i par rečenica iz Karla, koji kaže da je puno rječitiji s kuhačom i nožem za špaherom.
„Prvi sam ručak starcima skuhao s desetak godina, na meniju je uz juhu iz vrećice bio i pravi pečeni picek! Kasnije se nisam dao iz kuhinje i logično – upisao školu za kuhara. Stalno sam njuškao što se događa u Bicku i kad je na mjesto chefa došao Vjeko Gelemanović, nekako sam se našao u blizini mesa i dalje je sve legenda“, priča nam uz neizbježni osmijeh.
Iako je prvih dana učio od samih početaka, luk, krumpir, mrkva, stalna uključenost u svjetsku foodie produkciju dala mu je brojne ideje, pa je uskoro počeo stavljati potpis na prvo jelo kojime me je oduševio – vakuumirana marinirana svinjska vratina! O da, najjednostavniji komad mesa kad se nabavi na pravome mjestu, nareže puno deblje nego obično i tretira jednostavnim i kvalitetnim začinima, uz dobru se vatru može pretvoriti u vrhunsku deliciju. I to i jest filozofija Bicka – jednostavno i bez puno pametovanja.
„U Coroni nam najviše idu pečeni kozlići, već spomenuti odojci, rumpsteak, patka, a od morskih specijalitete prvi se razgrabe podvelebitski škampi, brudeti, buzare… U zadnje vrijeme smo ponosni na BBQ juneća rebra koja se tretiraju 36-40 sati! Ako pak volite tatarski, ovdje ćete ga dobiti po najpovoljnijoj cijeni u gradu, sa svih svojih 14 sastojaka…“
Karlo najviše uz roditelje i Vjeku spominje majstora za roštilj Miljenka Katavu od kojeg je naučio osnove zanata i prema čijim uputama i danas rade smjesu za pljeskavice i izvrsne ćevape. Ovog dvadesetogodišnjaka uz kuhaču furaju i automobili, serije i ribičija, a za svoj rib eye steak kaže da ga sprema najbolje u gradu!
„Jednostavnost je nekakav smisao kojem težim – što više kemijaš, to će biti i više problema. Volim ja kombinirati, ali ne volim previše prenemaganja. Namirnica je uvijek na tronu, sve ostalo je manje bitno. Takva ćete jela i dobiti u Bicku. Trenutno samo dostavom, ali uskoro i u lokalu. A s kime bih htio kuhati? S Tomom Gretićem, po svemu što sam čuo, on je kralj!“
Bickovi odojci su duplo jeftiniji od ostalih u gradu, ćevapi punjeni cheddarom, fileki i brizle kad ih ima su san snova (ja i dalje imam sitne primjedbe za kruh, ali to sam ja), vrijeme je da si priuštite jedan stvarno dobar ručak po mjeri čovjeka. Nazovite Bicka, mislim da nećete pogriješiti.
Restoran Bicko
Naselje Blato, Karlovačka cesta 24, Zagreb
Detaljne informacije i narudžba na 091/1333 – 301
https://www.facebook.com/bicko.hr
