Nadaleko je poznato da je Jastrebarsko dobilo ime po jastrebarima, a nadimak Jaska u biti je samo izvedenica jer se pisarima kroz stoljeća nije dalo ispisivati toliko slova!
Naravno, to je samo jedna teorija, ali pri zadnjoj posjeti ovom prekrasnom gradiću na pola sata vožnje od metropole doznali smo još puno zanimljivosti.
Kao gosti njihove TZG proveli smo jedno ugodno prijepodne u šetnji i razgledu grada u sklopu posebne turističke ture koja je dio projekta KulTura odnosno suradnja između Grada Jastrebarskog i Općine Črnomelj u Sloveniji.
Ta su dva grada odlučili revitalizirati svoju kulturnu baštinu i razvili posebno osmišljenu turističku turu uz podršku mobilne aplikacije i bonitetne kartice, a cilj je prezentirati kulturnu baštinu na području Jastrebarskog i Črnomlja kroz organizirani obilazak atraktivnih objekata, praćen lokalnim pričama o povijesti, kulturi i tradiciji te upoznavanjem običaja, gastronomije i tradicionalnih obrta.
Upravo je tako i krenula tura po gradu poznatom po prekrasnim haustorima koji su uglavnom popunjeni kafićima svih vrsta i fela. Čuli smo čak i podatak da je Jastrebarsko grad s najviše kafića po glavi stanovnika, ali kako su nam to rekli i u Sinju i Bjelovaru, pričekat ćemo sljedeći popis stanovništva. Jaska je u vlasništvu srebrne Bule iz istog doba kad je Zagreb dobio zlatnu, pa smo uživali u Gradskom muzeju i galeriji prepunoj starih artefakata i lijepih priča o tom trgovačkom središtu i sjecištu puteva.
Velik dio ture posvećen je svjetovnim i religijskim punktovima kojima Jaska obiluje, od onih stvarno starih pa do onih koji su nastali u ovom stoljeću. Tako smo zastali pored Kapele Sv. Duha, Franjevačkog samostana i crkve Sv. Marije te Crkve Svetog Nikole biskupa.
Jaska je bila dom i mjesto privremenog boravka brojnim poznatim ljudima kao što su Vladko Maček, Ivana Brlić Mažuranić, Franjo Kuharić, a tu je i obiteljska kuća Starčevića te kao višnja na šlagu na torti – Perivoj dvorca Erdödy, Žitnica i Most Ljube Kraljević. Prekrasan park pun zelenila i priča o bogatim inovativnim ljudima od pred 150 i više godina. A saznat ćete da je gospodin Erdödy, osim što je bio vrhunska švalerčina, također i jedan od prvih vrhunskih fotografa na ovim prostorima!
U centru Jaske postoji i divna starinska Ljekarna Bival te Bačvarska zbirka obitelji Golub u kojoj i dan danas u jednom od haustora rade vinske bačve u svojoj radionici. U njihovu smo se kvalitetu uvjerili na završetku našeg posjeta, i to na najboljem mogućem mjestu, vinariji Jagunić desetak minuta vožnje uz breg s pogledom od milijun eura.
Obitelj Jagunić savršeno je posložila svoje redove pa tako baka i mama kuhaju i peku, tata i jedan sin su u vinogradu, vinariji i oko suhomesnatih proizvoda, dok su još dva sina na fakultetima i u svakom trenutku ovdje da pruže ruku u podrumu i oko gostiju.
Za posjet vinariji potrebno je nazvati dan prije, a nikako, ali nikako nemojte propustiti spojiti njihova izvrsna vina s još boljom klopom koja me svaki put iznova razveseli.
Naresci, ajngemahtec, domaća purica s mlincima, to je klasika, ali njihov copanjek, štrudl od jabuka i bučnicu teško da ćete igdje probati. Čudo!
Naravno, hrana je u drugom planu jer je Vinarija Jagunić jedna od svega 5 ili 6 u Hrvatskoj kojoj pjenušci predstavljaju više od pola količine u podrumu! Orijentacija na dugotrajno i komplicirano stvaranje pjenušaca šampanjskom metodom životno je djelo Dominika Jagunića koji s guštom opisuje svaki trenutak tog postupka.
A tada smo, na samom kraju dana u čaše dobili i njega, Traminac crveni, meni osobno jedno od najboljih vina Hrvatske, jantarni dragulj aroma naranči i mandarina koji kasnije na nepcu prelazi u kakav parfem od ruže i slatkoćom koja je lijepa poput pogleda na jesen u vinogradu na Plešivici, apsolutno savršeno završava ovu priču.
Na kraju, možemo samo reći da imate priliku napraviti jedan prekrasan izlet u bližu okolicu Zagreba, napuniti se znanjem iz kulture, možda se popeti na Plešivicu i prezalogajiti uz svjetska vina, dakle – upoznajte Jastrebarsko i to što prije!
Foto: Vilicom kroz Hrvatsku
