Nakon što su me urednici par puta odbili s nastavkom sage o zagrebačkim zalogajnicama koju je pokrenuo Denis Kuljiš u 21. Stoljeću, i dalje me mučila ideja da prođem najboljim pajzlovima u potrazi za najfinijim bažulom, filekima, sarmama, svemu što se nudi od “gotovih jela” radnim danom oko 11-12. Razlozi odbitaka su bili: to ti nitko ne bu čital, je l’ možeš to nakon posla da redakcija nije prazna, nađi si sponzora pa može…
Kako je malo teško ići na gablec u 6, sponzori nikako nisu zainteresirani za nešto takvoga jer je račun manji od 200 kuna, a na kraju krajeva – mene stvarno veseli potraga za novim mjestima i kvalitetnom klopom, tako ću u dogledno vrijeme dok ne počnem ponovo raditi voditi dnevnik Gablec Bega, ime koje sam već jednom bio udijelio frendu koji je nakon pet postova nažalost odustao od pisanja.
Pritom ću pokušati svaki post odraditi u društvu s nekom izjelicom, gladušem ili gladuškom koji stvarno vole jest i ne preseravaju se nego su stvarno odrasli na čušpajzu i faširancima, a ne na gusjoj jetri i kremi od Kruleta. Brudeta. Bruleta… Uglavnom, svaki put vodim nekog tko preporuči restač, ja plaćam, on jede, skupa donosimo zaključke i pišemo.
Ne očekujte da vam solim pamet, svi imamo svoje ukuse, nema dvije identične jedinke, namirnice nemaju više okus kao 1975. osim kod nekih baba koje skupljaju sjemenje, negdje ću fulat narudžbu, nema kuhara koji u jedno jutro može izbaciti 100 istih porcija… A možda ni meni neće biti dan, kužite… Pa krenimo…
Otišao sam u ponedjeljak kod Andreja Kljujeva na masažu. Čovjek je zgodan poput mene, jak, čita, uči, prati, gleda i stvarno je manga za ozljede ramena, vrata, kičme i svega ostalog. Odnedavno se preselio na Zavrtnicu, pa smo tražili nešto u blizini, ali zbog faktora godišnjih dođosmo sve do Kvatrića. U vječnoj dilemi kad imaš dva lokala sa sličnom ponudom, eliminirali smo Kod Šime i sjeli u Tomislav koji otprije jako cijenim zbog ćevapa (u top 5 najboljih u gradu), ali ne i hamburgera. Vani vrelo, unutra fino rashlađeno, muha nema, stolnjaci karirani, osoblje ekspresno, meniji čitki i čisti.
Adresa: Martićeva 62, Kvatrić
FB: https://www.facebook.com/Grill-Tomislav-1574299246195184/
Lokacija: Preko puta novog placa na Kvatriću, s pogledom na plac ili park, malo preveć sunca
Parking: Žuta zona, ili garaža na devastiranom iskonskom Kvatriću
Kartice: Da
Muzika: Načuo sam samo Milu Kekina, decentno, fino…
Broj mjesta: Tridesetak unutra, sedamdeset na dvije terase otkako su naslijedili Kung Food
Gužva: Ponedjeljak, 20/100 mogućih ljudi
Osoblje: Ugodno, pristojno, bez pretjeranog duha, teško za dozvati prilikom plaćanja
Nusprostorije: Održavane, malo male
Beštek: Kvalitetan, težak, metalan, umotan u papirnatu salvetu, dovoljno debelu
Izbor gableca: Četiri komada, Vinski gulaš 42 kn, salata s piletinom 45, grah kobasa 36, pileći saft s makaronima 40
Kruh: Ugodno iznenađenje, današnji, domaći, vlažan. Korica je mogla biti malo hrskavija 4/5
Grammar Nazi: Solidna trojka, samo dvije greške na tabli
Porcije/Cijene: Pristojne i ozbiljno velike. Andrej je satro do kraja, meni je ostalo pola
Gemišt: Izvanredan, najbolji dio dana uz kobasu i brdo senfa
Hrana: Andrej je naručio vinski gulaš. Porcija je obilna, komadi mesa krupni, bilo je svinjetine i junetine. Junić izvrstan, mekan, pun okusa, svinjica isto vrlo korektna. Da je u saftu samo malo više ljutine i karaktera i bio bi za čistu peticu, ovako umalo. Kobasica s grahom izvrsna, osim što je korica izgledala kao selotejp.
Senf brutalan, u rangu mog omiljenog brenda Jutro s preglasom na u. Resko, ljuto, trpko, u kombinaciji s puno mesa i malo žlundre, izvrsna stvar. Na žalost, grah je bio tek za dvojku. Iako izgledom izvrstan, gust, lijep, već na prvoj žlici ukazuje na izdaju. Pa to nije vidjelo mesa, ni špeka, samo puno zafriga i totalni nedostatak sreće koju samo bažul pruža. Prazan, brašnast, nedorečen, kobaja ga izvlači na ocjenu -3.
Ukupni zaključak:
Tomislav Grill je prvenstveno grill i uvijek ću se vraćati na zabatke i ćevape. Vinski gulaš je izvrstan, baš kao i gemišt (konobar odmah donosi i kiblu s ledom, svaka čast), ali grah baš i nije. Uglavnom, bez veće zamjerke, ali može i bolje – svaka čast na ugodno klimatiziranom prostoru dok je vani bilo +beskonačno. Sad me totalno zanima kako je bilo Kod Šime, ali eto, bit će još prilike.
Ocjena 7.5/10
Znate li za vrhunski pajzl sa sjajnom dnevnom ponudom, javite i stižem za par dana. Recenzija je valjana tek ako platim račun, tako da ne bi bilo…
Vidimo se uskoro, ljubi vas Gablec Beg!
2 komentara
Jedva čekam pratiti dnevnik Gablec Bega, a još više se veselim danu kad ćemo zajedno pojest marendu (uskoro).
Veseli me što ćeš revitalizirati potragu za gablecima, ali da ispravim netočan navod….nakon što si udijelio to ime frendu, frend (ja) pod tim pseudonimom nije napisao 5 već 9 postova 🙂 🙂 🙂 ha, ha, ha.
Čekam poziv na marendu ili još bolje: Ja pozivam tebe već drugi tjedan !!!
Pošto sam bio dio price Gablec Bega ( fotke ) osjecam se pozvanim da kao trio obavimo jos jedno evociranje na lijepe dane Gastro.hr – a i GB – a!