Tko stoji iza najbolje ocijenjenog hrvatskog pale alea na najpoznatijoj svjetskoj pivskoj aplikaciji Untapp’d, kako se zaljubio u pivo i može li se od toga živjeti, dame i gospodo, njegovo veličanstvo, Bojan Pap!
Prvo pivo koje sam probao bilo je Nikšićko, a do 1990. godine sam uspio popiti nekih tridesetak različitih komada iz svih država bivše zemlje i možda koju austrijsku i talijansku. I sve su bile slične, većinom lageri, pivo mi je do 2000. služilo kao ispušni ventil i nije bilo nekih primjedbi ako bi ispred mene na stolu pola litre hladnog bilo u bilo kojem obliku.
A onda sam krenuo otkrivati svijet, prvo Medvedgrad, pa belgijski specijalci, britanski stoutovi i konačno – prve hrvatske craft pivovare. U jednoj od njih radio je i taj mladić, jedan od njih par za tankovima Zmajske pivovare koji je i potpisao njihovu treću etiketu, prvu hrvatsku IPA-u u boci, Pozoj. Bila je to ljubav na prvi gutljaj, nekakav grejp, citrusi, dubina, kontrolirana gorčina, poput ozbiljno kvalitetnog seksa nakon hrpe loših avantura.
Poklonio sam se Bojanu na onom što je napravio, uzeo člansku iskaznicu da im budem sužanj, a on ode na Cipar. Pa u Vukovarsku pivovaru. Pa u Beckers pivovaru u Osijek. Pa smo proglasili s Ožegovićem najbolje pivo Srbije u Novom Sadu kao službeni žiri, pa sam ulovio i kralja Bereckog na slikanju na WineOsu, a sad sam ga konačno ulovio na Vukovartu u Vukovaru i konačno se ispričasmo do mile volje. Dakle, Bojan je najsretniji čovjek na svijetu ako su mjerila da radiš ono što voliš i živiš ono što radiš, jer Bojan jest pivo.
Doduše, nit brade, nit škembe, dapače, nabildana mrcina, sretno zaljubljen, nikad pijan, profesionalac i zaljubljenik u ono što radi, idealan je sugovornik da ga upitam kakvo je stanje u pivarstvu u Osijeku, Hrvatskoj i svijetu.
Bojane, što bi bio da nisi pivar?
– Tko to zna… jako su me zanimale računalne mreže i s tim sam se bavio neki period pa pretpostavljam da bih se tu našao.
Kad je sve počelo, koje si škole pozavršavao?
– Sve je počelo 2010. godine kada mi je na pamet palo da bih mogao napraviti svoje pivo. Malo sam istraživao na internetu, našao sjajnu ekipu i više nije bilo povratka. Završio sam srednju elektro-tehničku, upisao ETF, došao do kraja, ostalo još 8 ispita i onda je pivo prevladalo (smijeh)…
Gdje si izučio znanje?
– Samouk, internet i druženje s ostalim pivarima i nesebično dijeljenje znanja, iskustva te međusobno isprobavanje piva.
Kako je bilo u Zmaju?
– Nezaboravno. Divna ekipa, jako puno novih stvari za naučiti, puno novih ljudi koje sam upoznao i sjajan feeling da radimo nešto novo što još nije postojalo kod nas za široke narodne mase.
Zašto si otišao na Cipar, što se tamo događalo?
– Curina sestra i njen muž su tamo živjeli već par godina kada smo ih posjetili i oduševili se otokom. Kao i svim mladim ljudima, bilo je fora otići nekud iz zemlje i probati nešto novo. Međutim, kako nigdje nije lako na početku, tako nije bilo ni tamo. Nešto smo mrdali s pivovarom ali bi se to dosta odužilo, dok je u Hrvatskoj u tom trenutku pokret bio u punom zamahu i bilo bi glupo ispasti iz tog vagona. Da ne pričamo o obitelji, prijateljima i svemu ostalom što nas veže za naš kraj. Odluka je bila laka. Ajmo ćiku (smijeh)…
Kratka epizoda u Vukovarskoj pivovari i onda Beckers?
– U Vukovarskoj je bilo super raditi jer mi je doslovno bilo na pet minuta od doma. Radili su samo jednu vrstu piva, lager, koji ja volim piti, i to je bio jedan super opušten period. No stress. Također, zanimljivo mi je bilo prebacivanje s opreme na opremu i prilagođavanje istoj. Dobra škola.
Gdje je Beckers, što sve kuhaš i gdje se sve može piti točeno?
– Beckers se nalazi u Osijeku. Pivovara je na Vijencu Ivana Meštrovića, a kafić u ulici Franje Kuhača 13 u Osječkoj tvrđi. Točeno pivo se može piti u Osijeku, Vukovaru, Đakovu i ponekad u Zagrebu.
Kako to da ste prešli i u boce, gdje ih ima za nabaviti u Zagrebu?
– Trebalo je par godina da se odlučimo na taj potez, koji nije bio lak ali je definitivno bio neizbježan. Da bismo se proširili, povećali proizvodnju i poboljšali opremu ovo je bio nužan korak. Trenutačno se u ZG boca može nabaviti u beer shopovima Goblet i Pomalo te Roto trgovinama.
Kakva je situacija s pivopijama u Slavoniji? Koliko je Beckers skuplji od konkurencije, Osječkog i što se još pije u okolici?
– Mi imamo tu sreću da se kod nas – loče. Kod nas ima ona uzrečica, daj svima svega (smijeh). Naš kolsch je u nešto malo skuplji od komercijalnih piva, dakle 2-3 kn za pola litre piva. Pale ale nešto malo skuplji, ali je to ipak zbog američkih hmeljeva koji su izrazito skupi.
Kakva je situacija s tvojim rodnim Vukovarom?
– Malen grad, pa samim tim se ni ne dešava ništa posebno. Veliki problem je iseljavanje ljudi, pogotovo naše ciljane skupine za pivo. Super je to da svi koji su ostali tu, prepoznaju trud i kvalitetu domaćih proizvoda pa mislim da se u budućnosti da složiti neka pozitivna priča.
Koliko se craft primio u tvojoj regiji i jesi li zadovoljan? Što bi trebalo promijeniti?
– Vrlo zadovoljan. Prije par godina je to bila totalna nepoznanica. Danas svi bruje o tome. Festivali niču kao gljive poslije kiše. HGK je napravila ocjenjivanje najboljeg piva u HR. Stvari idu ka boljem. Osobno, ne bih mijenjao ništa posebno. Sve se odvija u dobrom smjeru.
Koliko piva trenutno kuhate u Beckersu, a koliko ih radiš za svoje potrebe u kućnoj radinosti?
– Trenutačno radimo 7 vrsta piva. Neke smo izbacili, neke smo dodali. Osluškujemo tržište a također pravimo ono što se nama pije. Ovo za svoje potrebe bi trebao biti jedan poseban interview. Jednostavno ne stane u ovaj tekst. Recimo samo da napravim veliku šaržu u pivovari i onda trčim doma da napravim jednu malu, eksperimentalnu turu i ne mogu dočekati da bude gotova.
Koliko je pandemija pogodila vas, koliko hrvatski craft, koliko industriju i svijet?
– Puno. Previše. Razmjere svega toga ćemo tek znati na kraju ove godine. Ili iduće. Uglavnom, moje viđenje da su na ovakve stvari najimunije male pivovare kao što je Beckers. Možemo se brzo prilagođavati, količine nisu velike pa nema ni previše otpada. Ali to je samo moje mišljenje. Ne znači da sam u pravu.
Što misliš u kojem će smjeru otići ova sezona?
– Mislim da će biti luđe nego ikada. Ljudi su željni svega. Kad stožer da zeleno svijetlo, ljudi će biti kao pušteni s lanca. I sam sam jedan od tih.
Što bi tebe veselilo da se promijeni u sljedećih par godina?
Da ljudi cijene ono što je napravljeno kod nas i shvate da ako je nešto uvozno, ne znači nužno i da je bolje.
Koje su ti najbolja piva u Hrvatskoj, top 5?
– Ne bi bilo pošteno kategorizirati top piva što zbog poštovanja prema kolegama, što zbog osobnih preferencija jer to ne znači da bi se netko drugi složio s istim odabirom. Moj moto je da uvijek trebaš piti ono što ti se sviđa, u čemu uživaš i uz društvo koje ti najbolje odgovara. Tada je svako pivo u top 5.
Uz koje bi jelo preporučio Mangulicu, uz koje pale ale, a uz koje vaš novi session IPA?
– Ovo nije moje područje ali mogu pokušati. Mangulicu bih svakako popio uz gulaš, pečenu svinjsku jetricu s češnjakom i općenito nekim crvenim mesom. Pale ale meni ide laički rečeno, sa svim – od sireva, roštilja, začinjene hrane… Session IPA bih zategao s ljutim kebabom, masnim ćevapima pa čak i s jutarnjim burekom.
Ogladnih od ovog. Poruka za kraj…
– Pij svježe, pij lokalno!!!
Hvala ti puno!