Jesen u Ninu
Kada sam bio klinac, nitko me ne bi mogao preko ljeta istjerati iz mora. Dobro, osim ako me nisu mamili sendvičem. I uvijek sam bio tužan što krajem kolovoza moram natrag u Zagreb u školu i stalno sam sebi obećavao kad jednom završim sa školovanjem da ću ostati na moru i rujan i listopad i nastaviti s uživanjem u pecanju, lignjolovu, maslinama i svemu što donosi to doba godine. No, kako to i obično biva, u ranoj mediteranskoj jeseni sam počeo uživati tek pod stare dane…
Upravo ono što treba jednom dječaku zarobljenom u tijelu 54-godišnjaka imate na tri sata vožnje od Zagreba, u prekrasnom kraljevskom Gradu Ninu i njegovoj okolici. Naravno, ne samo u njemu, jer cijela naša obala je i dalje jedno od najljepših mjesta na svijetu, ali nakon vikenda u Ninu, jednostavno sam dobio želju da to i podijelim s vama.
Naime, ima nešto u tim danima listopada kad se zahukta radna sezona i kad shvatiš da ti treba injekcija vitamina sea. I tako smo otišli na vikend u Nin i doživjeli nešto potpuno drugačije od onog, rijekama turista prožetog sezonskog. Mir, tišina, duge hlače umjesto kratkih i opet uživanje u hodanju po poluotoku kao i uređenim stazama s pogledom na zelenilo i sačuvane artefakte. Gdje god se okreneš, Nin je kao s razglednice. Kad se obogatim, dovest ću si na hacijendu barem jednog od vrtlara koji sređuje parkove po Ninu, dubok naklon.
Kad se malo odmaknete ili prohodate prema Kraljičinoj i drugim plažama, veselje je još veće, jer sad možete pustiti pse da se istrčavaju po pijesku, što je Dživo odlučio iskoristiti do maksimuma. Dobro, najeo se pijeska s loptice, ali sreća se teško dala mjeriti. Još da neki ljudi NISU ZABORAVILI ŠTAPOVE ZA PECANJE, vikend bi bio potpuniji, ali i ovako je bilo prekrasno. Najljepše iznenađenje toga tjedna lokalcima i gostima je priuštila nogometna momčad s rezervama od 13 flamingosa iliti plamenaca koji su guštali drijemajući u bazenima Solane Nin, hraneći se svojim omiljenim delicijama. Drugi put veći objektiv! (ovo me zamolila Kasandra da napišem kako bi fotke bile još bolje, a ne da se provlačimo po šipražju dok tražimo položaj za slikanje…)!
Gastro ponuda Nina tijekom jeseni i zime je logično puno manja nego u srpnju i kolovozu, ali i dalje ima tu svega za svakoga. U hladnijim mjesecima godine i ovdje je kao i na mojoj Korčuli najbitnije imati prijatelje s kojima ćete se uz čašu vina i nečega s gradela grijati uz komine, pa smo i mi tako naletjeli na pivca ispod peke. Ponovilo se… Na samom izlasku s poluotoka u centar mjesta, opet smo išli pojesti vrhunski burger i fritto misto u DeSalto, a iznenadili su nas novim jelom – pečenim kozicama. Izvrstan fast food, sve im valja! Niti stotinu metara dalje smjestila se pizzerija Za kvarat ure koja također radi i kad zahladi, pa smo morali probati i njihovu pizzu sa šokolom – kad ste u Ninu, morate se držati njihove gastro trilogije – cvijet soli, salikornija, šokol! Klasična, jednostavna pizza s dodatkom vratine natopljene mnoštvom aroma vrhunskog šokola. A probali smo i šampionski ovogodišnji šokol gospodina Dejanovića. Delikatesa!
The pašticada
Gastronomski hit vikenda ipak je bila pašticada u restoranu Tomislav. Gust, mirisan toć bez previše slatkih nota,a opet decentan i taman slan, uz domaće njoke ukrasio je i komad savršeno mekog mesa bio točka na i ovog prekratkog izleta koji nam je sjajno napunio baterije. Naravno, ni riblja plata nije za odbaciti, dapače, a njihove drugačije od ikoga na svijetu motane palačinke s orasima, jednostavno – morate probati! Svakako treba pohvaliti i izvrsnu maraštinu Škaulj!
Još malo Dživine jurnjave, divljenje maslinama i šipcima pred berbu, upoznavanje s lijenim mačkama ispred apartmana i posljednji pozdrav s morem te plamencima (flamingosima) koji boje nebo u kombinaciji najskupljih louboutinki, i opet smo doma. Ali sa zapisanom porukom na frižideru, gdje i stoje sve najvažnije poruke – u studenom, opet u Nin.
Nin: Kraljevski grad poziva na kraljevske gastronomske užitke
Do skorog viđenja…
