Trljanje pizdica i druge priče…

2.2K

Kada dagnjad utihne / Geni, geni kameničini – Jedan radni dan na farmi školjaka

Navikli ste na odškrinute kamenice na ledu i glatke tamnoplave dagnje u vrećici u vašoj ribarnici, ali kako protječe naporan put od vađenja ovih delicija iz Jadrana sve do vašeg stola, i to u jedinoj farmi školjaka na otvorenom moru? Teško Ribu na more poterat, ljubim Maju na ideji!

I tak, potrebno vam je: tenisice protiv proklizavanja, majica i hlače do kojih vam nije stalo, sunčane naočale, oštra čakija i debele gumene rukavice.

Ne, ne idem u hajku na zerdave ni pogrom pustinjskih skočimiševa, upravo sam potpuno spreman za lov na – školjke.

“Sto pedeset kila dagnji i sto komada kamenica, čas posla!”, rekao je Marin, šljaker koji mi je toga dana bio nadređen,

dok je gazda Marko Dušević otišao po gazdaricu suprugu Tamaru i dječurliju, prepuštajući prvi dio posla bezbrižno u naše ruke.

Lokacija: uvala Stara Povljana, južni Pag, pola sata vožnje gliserom (8 NM) od Ljupča, sjedišta firme, pet minuta od najbliže nastambe (uvale Smokvica), pola sata pješke od prvog asfalta.

A u uvalici, ponton ni na moru ni na kopnu, oko njega groblje mrtvih školjkaša, zbunjeni cipli, kašete pune kamenica i totalno zbogom civilizaciji, mini agregat, vode ako se ponese…

Marin i ja odvezujemo platformu dva puta tri metra, odgurujemo se od matičnog pontona veličine deset puta deset metara i kratko se vozimo do plantaže, dok ja ispitujem činjenice.

“Matični stok je iz Stona, kamenici treba 2,5 do 3 godine do konzumne veličine. Ne pita jesti, ali traži puno rada, čišćenja košara, preslagivanja… Godišnje prodamo oko 10.000 komada kamenica i oko pet tona dagnji. Proizvedemo puno više, ali trenutno još nemamo tržište.”

Sama firma “Ostrea Dalmatia d.o.o.”, osnovana 2008., a danas na koncesiji od 6000 m2 postoji osam linija sa 600 bova.”

Dok s platformom tromo (bitna je površina i stabilnost, ne brzina) uplovljavamo između pete i šeste linije, Marinovo se lice, baš kao i vrijeme iznad naših glava – opako mršti.

“Kvragu, stiže neverin, nećemo ništa vidit pod nama…”
Godine na moru donose iskustvo i stvarno – nikako da na debelim konopima kojima su povezane brojne bove ugledamo pergolar, duguljasti ovitak u koji se ubacuje mlađ dagnji koja vremenom odraste do veličine kakva se traži na tržištu.

I stvarno. Izlet se u sekundi pretvara u rintanje.

Umjesto da kukama jednostavno izvadimo par pergolara sa desetak kila dagnji, lutamo plantažom i iz divljeg i neprozirnog mora čupamo tek one koje su se grupirale oko nosivih konopa.

Skinuti klupko dagnji s konopa po valovima od metra je jednako pokušaju uzimanja lopte Messiju u svibnju, pa gubimo tri sata rintajuć.

S kamenicama je puno lakše, jer se one drže u zasebnim kašetama koje se vide i za oblačnog vremena.

I tako smo vadili i gulili i strugali, a rupa u želucu se povećavala, sve dok Marin nije rekao da je sada dosta. Krenuli smo platformom prema pontonu,

a ja sam laik mislio da je najteži dio posla za nama.

Uslijedila je pauza kad sam se uz razgovor sa šefovima uzgajališta prepustio užicima.

Sirova dagnja (zaboravili su ponijeti plinsku bocu, buzara je sllijedila navečer) netom izvađena iz gnijezda, onako sva zaljepljena za stijenke, okus je koji se teško može opisati.

Živo, gorko more.

Kao da slušate Tomu Bebića u potpalublju Carpatije.

Palucam jezikom, gnječim jezikom na nepcu, žderem, gutam, ne treba mi ništa više…

Kad sam završio s predjelom od dagnji, prelazim na desert od kamenica.

Slušam savjete kako je treba pogodit nožem odostraga, u dupe, i uz par približavanja Kristu (probijanje dlanova) konačno se oko dvadesete usavršavam.

Gazda

me sa smješkom gleda jer zna da sam se iskilavio na platformi, a i da ću se još više na stolu za trljanje, sljedećoj fazi obrade, pa da ne mogu pojest onoliko koliko bi me trebao platit!

I fakat, slijedi višesatno naporno trljanje pizdica

kako bi se odvojile nedovoljno velike a i jedne od drugih, zatim struganje od plastičnog pergolara (najviše nalik na vreću od krumpira) i trpanje u klasičnu miješalicu

– stroj za čišćenje dagnji košta 12.000 eura, ovo puno manje.

Tamara mi objašnjava detalje.

“Petorica studenata MBA odabrali su uvalu Stara Povljana za svoj rad o farmi, jer je ona i inače prirodno stanište kamenica. Prostornim planom je predviđeno da uvala bude zaštićena od svake “urbanizacije”, kako bi se očuvala izvorna čistoća mora.

Nakon što smo prošli zakonom propisanu godinu dana monitoringa i dobili A razred čistoće, prve je godine prodaja kamenica bila dobra, ali je zbog recesije sljedeća u potpunosti podbacila. Tako smo ove ubacili i dagnje pa sad kombiniramo… Ukusom se dosta razlikuju od stonskih i limskih, jer je more puno slanije.”

Apsolutno se slažem s njom i trpam zadnje kamenice u usta sluteć vikend-erekciju, dok Marko iz miješalice ubacuje svježe očišćene dagnje u kavez koji nosimo kući u Ljubač.

Oboje imaju stalne poslove i ovo im je tek hobi, ali brate, mnogo naporan hobi. Jasno im je da su zagrizli u ogromnu tortu, ali ne odustaju dok je ne pojedu cijelu.

“Jako je puno uloženo i farma ima ogroman potencijal, pa smo zato uzeli koncesiju na još 20.000 m2 i čekamo svaki čas da nam EU da dozvolu za izvoz. A smislili smo i novo, revolucionarno rješenje za prikupljanje mlađi iz prirode što će nam riješiti problem mrijestilišta i osigurati kontinuiranu proizvodnju.”

Priča mi Tamara dok se gliserom vraćamo u Ljubač.

Prokleto dobra investicija, razmišljam na glas, umoran, razrezanih dlanova, prljav i sretan dok kriomice sisam posljednju prošvercanu kamenicu i delam vaginarije…

Razmišljam da ostavim sve, zamijenim Zagreb za neki ponton na Jadranu i sam podignem koncesiju i živim u raju kao Robinzon i Petko, ali država je to odnedavno zabranila.

Posljednja paška plantaža…

Vrijeme je da nabavite svoje slane, a ne boćate, dagnje i kamenice, a možda i postanete Ostrein partner?

Uglavnom, dok vi kopate po sajtu www.ostrea-dalmatia.hr, kontam da su mi bolje sjele kamenice no “Kameno lice”, nastavljam dalje putovati Jadranom i razmišljam o plivanju s tunama.

Do tada, odmarajte, ljubi vas barba od pizdica – Ribafish, onaj kome se ukazala Gospa od kamenice!