Službena objava:
”Iako postojimo već dva desetljeća, mi smo uvijek na početku“ – objašnjava kroz smijeh Sandra – „ jer sada imamo i novi, inovativni proizvod od prerađenih mandarina, kao i one od dunja, višnje-maraške, šljive i naravno našeg zaštitnog znaka, smokve, s kojom smo i počeli našu ekološku priču još 2007. godine.” Alan na to dodaje kako njihova eko priča nije posao već način života, koji se uglavnom odvija daleko od gradske vreve, odnosno života u Zagrebu kojeg su davno napustili.
Prije inspirativne priče o Šinjorini Smokvi, moramo otkriti i zašto je Rambo „kriv“. Naime, na njegov koncert u Zagrebu 2000. godine Sandra je došla kao novinarka HTV-a kako bi napravila intervju s Mega-Carom. Intervju nikada nije dobila, ali je zato – dobila muža – Alana, koji je tada radio u organizaciji koncerta. Mladi je par ubrzo gradski život zamijenio onim ruralnim. Tako danas zagrebačko gradsko dijete, Alan, sve zna o buri i posolici na poluotoku koji je s tri strane okružen morem, i kako će vremenski uvjeti utjecati na njihove Šinjorine. Naši domaćini tvrde kako vrijeme, kada se bavite poljoprivredom, ima drugu dimenziju i da je to način života koji puno daje, ali puno i traži od čovjeka.
Poduzetnička priča Šinjorine Smokve krenula je s nekoliko smokava u dvorištu obiteljske kuće, koje Sandra nije znala ni „pošteno ubrati“, ali se ipak spremno uhvatila kuhače i na maminom šporetu skuhala prve pekmeze i napunila staklenke. Tih staklenki danas zna biti i na desetke tisuća, ovisno o godini, odnosno berbi. Puno je tu posla jer sve rade sami – od održavanja voćnjaka, suradnje s kooperantima, prerade, pakiranja, marketinga, prodaje i dostave. Ono što nemaju u svome vrtu, nabavljaju od eko-certificiranih domaćih proizvođača, kao što su mandarine iz doline Neretve, šljive iz Deringaja u Lici ili višnje-maraške od obitelji Mile Vrsaljka. Najteže je, kažu, doći do pravih kupaca, jer je riječ o proizvodu koji spada u elitnu gastronomsku i turističku ponudu.
U dvadeset godina poslovanja podignuli više od 500 stabala smokava i oko 100 sadnica dunja. Uz to, investirali su u opskrbu vodom i u prerađivački pogon smješten u podrumu obiteljske kuće, financiran uz pomoć IPARD-a.
Ogromnu pažnju pridaju kvaliteti. Stoga, ako nemaju dobru sirovinu, ne rade ni preradu. Za Šinjorine se koristi isključivo svježe voće u optimalnoj zrelosti, nikako osušeno ili smrznuto, a pekmezi se pripremaju od samo jednog jedinog sastojka – voća – bez imalo dodanog šećera i bez bilo kakvih aditiva i pojačivača okusa. Upravo zbog toga, ovaj bračni i poslovni par ne uklapa se ni u jedan proizvođački pravilnik, ali nagrade s brojnih izložbi pokazuju da su pronašli upravo onu tržišnu nišu koju kupci traže i cijene.
Ako još uvijek niste kušali ove izvrsne voćne uratke, za koje je vrlo pogrešno upotrijebiti izraz „pekmez“, a još pogrešnije očekivati uobičajeni okus šećerom zatrpanog pekmeza, svakako je vrijeme da ih probate. Osim u klasičnoj varijanti, uz kruh ili tost, savršeno će se sljubiti i uz sirne plate, skutu, grčki jogurt s kikirikijem ili čak s čokoladom ili keksom. Dobra vijest je da će se Šinjorina Smokva uskoro naći i na ukusnim platama zagrebačkog diWine bara, što je prilika i za sljubljivanje s vrhunskim vinima.
—
Tekst: Marinko Petković, diWine portal
Pripremila: Irena Lučić, diWine portal
Foto: Irena Lučić, diWine portal