Sam grad Buzet je pun skrivenih uličica, cvjetnih vrtova i čudesnih panorama, kao i lokala u koje te zovu da popiješ rakiju s njima (hvala random ljudi, uljepšali ste mi jutro s teraninom!) i neke nevjerojatne bliskosti tako da smo na kraju dana znali pola mještana. I skoro zaglavili u najužoj ulici u gradu! Ja sam seljo pa nikad ne znam u kojem sam kaštelu u Istri kad su svi toliko slični u svojoj ljepoti, ali me uvijek uhvati neki mir i spokoj i to si iskustvo moram priuštiti barem nekoliko puta godišnje.
U Buzetu sam se zaljubio u jedno dvorište, dakle, od bugenvilija do banana, ma čudo, baš za totalni reset od gradske vreve. Također, ne propustite priliku zaviriti i u muzej u kojem je uz klasične eksponate totalni hit – Buzetska naušnica. Jes’ da izgleda kao kvalitetan bokser za samoobranu, ali svaka čast lokalcima na ustrajnosti i prekrasno ispričanoj priči. No, bilo je vrijeme i za posjet okolici!
U mjestu Roč smo tako isprobali ljekovite pripravke lokalnih uzgajivača industrijske konoplje OPG Zornada, kušali kekse, kruh i ulje i vratili se bogatiji za par recepata. Roč je isto na brdu, pa smo uživali u pogledu na polje konoplje, teškom mukom uzorano među šumarcima, i danas sjajno prihvaćenim proizvodima, kako u Hrvatskoj, tako i u svijetu. Jeste li znali da svega par kapi CBD-a pomažu pri alergijama, a da ne idemo u dubinu, ulje konoplje je sve traženija namirnica, ali samo ako je iz ekološkog uzgoja, a to je upravo ono što garantiraju dragi ljudi iz ovog OPG-a.
Obišli smo malo kasnije uzduž i poprijeko cijeli centar glagoljaštva, dirali štamparski stroj i na kraju se utaborili u Ročkoj konobi i pridruženoj joj Biskoteci (prodavaonica rakija, likera, vina, ali i brašna iz domaćeg mlina!) te morali iskušati sve likere i gin s ružmarinom, da bi nas na kraju predivna konobarica/vlasnica dotukla platama domaće klope. Razdrte mudante, ombolo, pršutić, sirevi, pašte i vječni tartufi koji ovdje dolaze u kombinaciji s dugo pečenom svinjetinom! Ajme one trakice, ma čudo… Inače, sendvič od poderanih gaća za predjelo, iako ne zvuči fensi – apsolutno ubija.
Uz pitko domaće vino, probali smo i sjajan lokalni craft Bruman, od kojeg izdvajam Red IPA-u. Brutala! Za desert – skuta s kremom od kave, još likera, putna biska, i umjesto na popodnevni odmor, kad smo pomislili da nema dalje – završili smo radeći freske.
Da, kao da crtate na svježoj fasadi crkve, tako smo u Harijevom ateljeu Made in Istra (My perfect day na Instagramu) proveli sate slikajući u umjetničkom ateljeu na kraju grada. Uz rakijicu… Hari je inače dobri duh Roča, nastavnik likovnog, zaposlenik muzeja, štovatelj starinskog izraza, gentleman, zabavljač i fantastičan predavač i mentor pri izradi fresaka. Što mi svejedno nije pomoglo da nacrtam nešto suvislo, za razliku od kolega blogera, pogotovo Kasandre koja je nacrtala Dživu u stilu ranog Moneta. Sjajno!
I baš je bio perfect day u Buzetu i Roču, hvala puno Zdenki i Hariju što toliko vole svoj kraj i spremni su se boriti za očuvanje, nošnji, folklora, jezika, priča i života. Ovo iskustvo dio je Mastercardove iskustvene platforme Priceless.com gdje se nalaze iskustva u kojima je nemoguće ne uživati, a tura sjevernom Istrom je jedna od njih! Zato vam najtoplije preporučujem da posjetite Buzet i okolicu i uživate u trodnevnoj avanturi sjevernom Istrom uz vrhunske delicije, razgledavanje pitoresknih gradića i vožnju biciklom.
Buzet & Roč and Roll!