GastRoA iznova osvojio Andrijaševce: Kobasica, kulenova seka i rižoto sa šparogama!
Na trećem izdanju atraktivne gurmanske manifestacije GastRoA, Andrijaševci, Rokovci, Vinkovci i gosti iz cijele Hrvatske saznali su tko radi najbolju kobasicu, kulenovu seku, a bogami i rižoto sa šparogama!
—————–
Već treću godinu zaredom u Općini Andrijaševci organizira se GastRoA, manifestacija koja ima za zadatak sačuvati bogato gastronomsko naslijeđe, autentične okuse i objaviti svijetu odakle dolaze vrhunska kobasica i kulenova seka. U potrazi za onom najboljom angažiraju se brojni profesionalci, teži se da miriše na dim i papriku te podsjeća na djetinjstvo i didovu šupu.
Kako bi malo začinili ovu priču, organizatori za ovu su godinu pripremili i malo iznenađenje, i organizirali i natjecanje u pripremi ne toliko tradicionalnog specijaliteta – rižota sa šparogama. Razlog – pa jako je puno domaćinstava svoje njive zasadilo ovim ukusnim povrćem kojeg prodaju na sto strana, pa zašto se ne okušati i u tome. E, tu na scenu stupamo mi…
Naš Kašo, u kojem je uvijek previše nepotrebnih stvari i još više zaboravljenih, u sastavu Dživo, Kasandra i šofer Riba, stigao je na odredište i prije predviđenog vremena nošen mirisima slanine i kobasa. Nikada nitko iz Slavonije nije otišao gladan ni žedan, ali da ćemo noćiti u tako prekrasnoj hacijendi Rudine 41 – nismo se nadali. Odmah uz rijeku Bosut, pored povrtnjaka sa zrelim jagodama, trešnjom, vrbom, kruškama i beskrajnom livadom za lunjanje našeg gradskog psića, ovo je odmah izgledalo kao prava idila.
Ribe se bacakaju, Kasandra složila gemišt, Dživo juri sam za sobom, i onda shvatim – zaboravio sam štapove… Tuga, očaj, nevolja, ali odjednom svjetlo. Ljudi iz TZ-a i ekipa zadužena za organizaciju manifestacije dolaze brodićem do naše kuće i vode nas u razgledavanje Općine, a na brodu uz brdo narezaka, masti s paprikom, čvaraka i sireva i oni – salenjaci tete Ljube… Puno sati kasnije i pojedene košare salenjaka, upoznajem i ljubim tetu Ljubu i vraćam se u Zagreb s receptom. Uskoro tjeram Kasandru da ih zamota i onda svi slavimo!
No, osim vožnje brodom mirnim Bosutom i pozdravljanja ribiča sa svih strana, dobili smo i malo predavanje o Andrijaševcima i Rokovcima, mjestima razdvojenim upravo Bosutom u Općini Andrijaševci s otprilike tri i pol tisuće duša i niti deset minuta vožnje od Vinkovaca. Gradi se i obnavlja na svakom koraku, zadnje je uređeno pristanište, tu su i tri ganc nova terena za padel te bogato opremljen adrenalinski park. Kako sam epohalno uspješan u navedenim sportovima (uspio sam se pogoditi lopticom u glavu), uskoro smo bili tamo gdje se najbolje osjećamo – u restoranu.
Avangard u Rokovcima je moderno uređeno zdanje ogromnih proporcija gdje se stvarno osjećate ugodno, a široka karta vam omogućava da pronađete za svakoga ponešto. Pojeli smo teletinu ispod peke i slavonski punjeni ramstek, ali za konačnu ocjenu morat ćemo doći drugi put jer smo bili devastirani salenjacima, majko mila koliko su bili mekani, flafi, taman masni i s moćnim pekmezom od šljiva, ajme… Naravno, desert u novootvorenoj slastičarnici Cake Bar na samoj granici dva mjesta – nismo mogli odbiti, pa je pala fina kremšnita i izvrstan ledeni vjetar. U ponudi je još desetak kolača, ali salenjaci nam nisu ostavili prostora…
Nakon obilaska ruševina stare crkve iz 15. stoljeća, mrva odmora u posljednjoj kući na kraju svijeta, Bože mira i tišine, rastrčavanje Dživca, čilanje na verandi, žal što nam se ne da zapaliti vatru od lijenosti, i već je vrijeme za ono zbog čega su nas zvali – GastRoA. Nismo na žalost stigli na predavanje „Što je danas tradicionalna trajna kobasica“, neumornog prof. dr. sc. Ivice Kosa, ali jesmo na predstavljanje dvočlanih timova u dvorištu stare škole – amatersko natjecanje GastRoAchef. Zadatak je bio jasan – napraviti od podijeljenih sastojaka najbolji rižoto sa šparogama, kao dokaz da je dašak globalizacije stigao i u ovaj dio Hrvatske.
Upoznao sam članove žirija, pridružio im se i krenuli smo hodati od tave do tave, natjecatelja do natjecatelja, dijeliti savjete, diviti se mantekiranju, maznuti koji komad domaće slavonske slanine… I dok smo prošli dva kruga – kraj! Natjecatelji su donijeli tanjure, onda smo došli i mi iz žirija, kušali, ocijenili, popili po gemišt i prepustili se tamburicama i ogromnom švedskom stolu i poderanim gaćama. Koliko hrane, ja se i dalje divim i nije mi jasno koliko toga su ti Slavonci u stanju napraviti kad dođu gosti ili je fešta. Čudo!
Ovdje se i dalje vodi borba da Srijem i Slavonija ostanu prepoznati kao izvorni kraj suhomesnatih proizvoda, te da kobasica i kulenova seka budu proizvod s imenom i prezimenom. I da oni koji ih rade – od toga mogu i živjeti. Pa je tako nakon podjele nagrada najboljim rižotima (čestitke Kasandri i gospođi Ljilji), najviše pažnje i pljeska dobio šampion Obrt za obradu i prodaju mesa “Marjan” Ilok.
Tamburaši su nakon kola počeli svirati sentiše, ljudi su se zagrlili, jeli, pili i slavili, a mi tiho otišli na obalu Bosuta uživati u djelu vrijednih ljudi iz Rudina 41. Prekrasan dan, sjajan tulum, iskren poziv svima da dogodine ne propustite ovu manifestaciju i što prije upoznate Andrijaševce, Rokovce, Slavoniju i Srijem. Vidimo se brzo…
GastRoA se i ove godine održava u organizaciji Općine Andrijaševci, uz potporu Vukovarsko-srijemske županije, Agroklastera i Turističke zajednice Vukovarsko-srijemske županije, te u suradnji s Agronomskim fakultetom u Zagrebu, Srednjom strukovnom školom Vinkovci, Udrugom kuhara Vukovarsko-srijemske županije i Udrugom žena „Žena“ Rokovci–Andrijaševci.
