Drug, kolega, vječiti mladić te neumorni gurman Dejo, alias Umorni Konj, već neko vrijeme živi i stvara po Švabiji, i sada ponosno prenosim njegovu prvu gastro patrolu!
Gastro patrola: Škola kuhanja Andija Schweigera
Kada su mi rekli da se ovogodišnja Weinachtfeier ili ti božićna zabava održava u školi bio sam naravno skeptičan. Kud sad u školu. Al ajde. Nisam imao izbora. Nisam se puno niti informirao jer sam imao potpuno povjerenje u mog regionalnog šefa koji je sve organizirao.
Mjesto radnje Schweiger2 Koch Schule u Minhenu. Andi Schweiger je poznat po TV Showu na RTL2 televiziji “Die Kochprofis – Einsatz am Herd” a Schweiger 2 koch schule vodi zajedno sa svojom suprugom Franzi.
Koncept je sljedeći. Sudjeluješ u pripremi hrane koju ćeš da jedeš. Ovakav vid interakcije je dosta popularan u svijetu i meni se osobno dosta svidjelo jer ti daje mogućnost da izbliza vidiš neke procese u kuhinji koje možda kroz regularnu posjetu restoranu ne bi mogao da vidiš. Sama interakcija sa kuharima, a i pomoćnim osobljem senzibilizira vas sa cijelom pričom a moram vam priznati da je i hrana nekako slađa kada i sami date doprinos pripremi.
Prostor se nalazi u Münchenu, na adresi Innere wiener straße 19, fantastično uređenom podrumu nešto poznatije destinacije Hofbräu keller pivnice i odiše ljubavlju vlasnika prema poslu koji rade. Znaš ono kad dođeš na neko mjesto i odmah ti je ugodno. Svidjelo mi se odmah što na šanku je bilo meze. Nije baš običaj kod nijemaca. Red pršuta, red talijanskih kobasica i mladi Grana Padano sir kojeg sam nožem sjeckaš. Odlučio sam se za Riesling. Sa njime uvijek mogu računati na nešto dulje staze.
Andi nas je lagano uveo u priču tj. bolje reći – zaposlio na pripremi predjela i to za čišćenje Jakobovih kapica. Spremnost kuhara da strpljivo odgovara na sva pitanja me fascinirala. Sve je bilo u jednoj odličnoj, neforsiranoj atmosferi. Nakon Jakobovih kapica smo pripremali torteline i njoke, a vrijeme je došlo da se prebacimo i za glavni stol te probamo što smo “napravili”. Predjelo, Jakobove kapice, asketski aranžirano, s dodatkom povrća i kreme je bio odličan uvod u glavno jelo.
Slow cooked steak. Komad govedine s ramena. Iskreno, bolji komad mesa nisam jeo. Topi se u ustima, i koliko god porcija izgledala skromno, sa svim prilozima je taman bila gabaritna koliko i treba da bude.
Za desert smo dobili mješavinu više slastica, od browniesa, puslica, kolačića sve navrnuto na lijevu stranu. Kao politička opcija. Pomogao sam kolegici da se ne baci i pojeo i dobar dio njene porcije, a doista nisam fan deserta. No cijela ova priča je toliko ukusna, podatna i vrhunska da si jednostavno sretan dok jedeš.
Sve su popratili odličnim izborom vina koja nisam stigao da zapamtim, no ako dobijem info apdejtiraću članak. Imaju i odličnu ponudu vlastitih proizvoda u svom web shopu , ali i na licu mjesta. Pored samog kuhanja tu su i razni kursevi koji se nude i preko kojih možete doista mnogo toga naučiti o pripremi hrane i kuhanju.
Ovo je odlična priča, bračni par Schweiger je baš posvećen onome što radi i to radi vrhunski dobro. Doista najbolje gastro iskustvo od kada sam u Minhenu. Jedini hendikep svega je ipak nešto viša cijena ovog zadovoljstva, ali što bi rekli, jednom se živi, i uspomene su ono što nosimo sa sobom. Naročito ako su došle kroz želudac.
