Gablec Beg – marendama moga grada 14: Kod Mike, Tkalča

by Ribafish
0 comments
Kod Mike

Ne volim pisati loše recenzije, osim kad su stvarno epohalnih razmjera, i kad me uz loše namirnice, obradu, i previsok račun, još i konobar pokuša napraviti idiotom. E pa tako mi je zadnji put bilo u Novalji na Pagu u restoranu 5. Jes’ da je bio ožujak, ali tamo stvarno ništa nije valjalo, dok ne odem ponovo, ne preporučujem taj lokal nikome.

Kod Mike

Objekt brze prehrane Klet kod preše, odnosno Kod Mike, odnosno bivša Bela koja je sad preko puta stare Bele je mjesto koje me pred mjesec dana stvarno malo razočaralo. Jedine svijetle točke su fotografije i artefakti po zidovima, i nevjerojatno ugodan i smiren konobar. Klopa – ne stanuje ovdje, barem tog utorka kada smo naletjeli na blitzkrieg gablec na vrh Tkalče…

Adresa: Tkalčićeva 59
Lokacija: Malo iznad Historyja
Parking: U garaži
Broj mjesta: Pedesetak, bez terase

Gablec Beg: Tomislav, Križevci – solidna klopa i epohalna domaća piva!

Gužva: Potpuno prazno, samo jedan stol uz nas
Osoblje: Jako ugodan konobar
Nusprostorije: Školjka uz pisoar na 20 centimetara, diskrecija nije zajamčena


Beštek: Platnena salveta, svaka čast
Izbor gableca: Šest komada na tabli, osim što nema četiri kad sjedneš
Kruh: Korektan
Grammar Nazi: Bez greške
Porcije/Cijene: Male porcije, malo skupo, a la carte jako skupo
Gemišt: Solidan

Hrana:

Kolegice su naručile pohanu piletinu i krpice sa zeljem. Tanana, suha i bezukusna piletina je još bila pjesma prema tvrdim i suhim krpicama u kojima je bilo zelja kao i endivije na sjevernoj strani Raba. Brate, na zelju štediti, pa pobogu…

Kod Mike

Sarma je bila korektna, iako bih lakoćom koja zapanjuje mogao pojesti još jednu porciju. Kvalitetom u rangu Maca u Dugavama, ali četiri puta skuplje. Pire vodenko, nije za prolaz. Gemišt Vezak sasvim solidan.

Gablec Beg – marendama moga grada 13: Bistro Špajza, Prilaz Baruna Filipovića 2

Štrudla od jabuke s kupovnim tijestom suha i bez ljubavi, htio sam uputiti ozbiljnu notu tetama kuharicama koje su sjedile uz dim i kavicu na terasi kad smo odlazili, ali sam ostao bez riječi. Vjerojatno su svi imali loš dan, ali eto, žao mi je što smo baš mi naletjeli na njega.


Ukupni zaključak:

Neopisiva je šteta što se na takvim divnome mjestu u srcu metropole putnicima namjernicima nudi nešto toliko krivo, bezvezno, uzalud. Je, fina sam guza, jedem svugdje i svašta, ali nekog poštovanja ipak treba biti. Fakat se nadam da smo uletjeli u krivo vrijeme i da je inače puno bolje, ali eto, idemo dalje. I šovinističke poruke na zidu moja im Lidija nikad neće oprostiti…

Ocjena: 3/10

You may also like

Leave a Comment

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.