Nekada davno, još je Inker osvajao Kup, čekao sam s lizalicom curu ispred kemijske škole. Nije bilo ništa zakonom kažnjivo jer je Tanjičak opala razred te bila fino punoljetna dok sam ja imao nekih dvadesetak. uglavnom smo se veselili, pijuckali, tulumarili i glumili u jednoj predstavi. Uskoro smo prekinuli i svaki put kad se vidimo se fino izgrlimo i to je to, osim što je rekla da će me dodat na fejsu, ali nije, valjda je promijenila prezime pa sam ja kriv.
Jedan od omiljenih parkića za tulumarenje je bio upravo onaj na Meridijanu preko puta iste škole, a ja do danas nisam znao da tu postoji i pripadajući pajzl, imenom Zaton. Od parkinga ni p, morao sam do Hop Ina (pogodite što sam mislio da ću napravit kad ću se vraćat), i onda polako do neugledne table i parkinga za 1 (jedan) auto za goste lokala. Tabla s menijem ispod znaka za Karlovačko, ali i Žuju, na kojoj su pisali gableci nije bila nešto inspirativna taj dan, ali je lijepa terasica pružala nekakvu nadu. Na žalost, ni daška vjetra, ali se trenutno kraj nas stvorila ugodna gospođa u crnom i krenula s narudžbom.
Kako je petak riblji dan, nema ničeg osim lignji, oslića i srdela, pa smo uzeli zadnje dvoje i krenuli pričati. Društvo mi je pravio veliki gurman, vinofil i klasična hedonjara Vedran Vereš, kojeg znam upravo s nekog žderila, a nikad neću zaboraviti kako smo pojeli sve što je mali Nikola Božić tog dana iznio pred nas u Đurinoj Hiži. Tako nastaju ljubavi…
Adresa: Budmanijeva 12
Lokacija: Trnje, kod Kemijske škole
Parking: Od lokala, za dva auta, inače plaćeno okolo po jednosmjernim uličicama
Broj mjesta: 40
Gužva: Petak u podne, vrlo mala, u 13.00 malo veća
Osoblje: Teta u najboljim godinama
Nusprostorije: Ne provjerih, stidim se
Beštek: Salveta, sasvim solidna
Izbor gableca: Četiri komada
Kruh: Kupovni, dvije vrste, frišak
Grammar Nazi: Rukopis Nazi bi imal više posla…
Porcije/Cijene: Solidne, premali tanjuri, previše blitve – cijene izvrsne, brutalne
Gemišt: “Iz Stubice, domaći pinot, nitko ne želi kupovati butelje, a ovaj je fakat dobar” True!
Hrana: Vrlo brzo nakon narudžbe obojici dolazi ne posteljica od blitve, nego krevet za Boba Sappa, ogromna količina, nekih 400 grama sigurno. Na žalost, sivo maslinasta, a ne zelena, prekuhana i bez ljubavi. Dva komada oslića bačena na zeleno igralište i apsolutno nikakva mogućnost da se isti narežu bez da izbaciš pola blitve na stolnjak. Vedran prstima jede srdele, a ja uzimam tanjur od bešteka. dodatno smo naručili i krumpir salatu da možda popravi dojam. Ali nije.
Gemišt od domaćeg vina iz Stubice popravlja stvar, jer je iako bestjelesan, sasvim zadovoljavajuć za +30 na terasi. Oslić je pretanak i bezukusan, iako je paniranje sasvim korektno. Krumpir salata masna i bez octa, octa nema nigdje na terasi, gospođu mi je neugodno zvat jer je sama, a stvorila se gužva. Uglavnom, cijene super (hvala Veco što si platio!), iako ih nema napisanih vani, niti postoji meni na stolovima, gemišt korektan, a sve ostalo – treba probati doći na mesni ili eventualno vegetarijanski dan.
Ukupni zaključak: Cijene su ovdje stvarno sjajne, srdele 25, oslić 30 kuna, dok je litra i voda impozantnih 60. Kapa dolje na tome. Iako bi možda bilo zgodnije piti iz vinskih, a ne Cedevitinih čaša, ali kaj sad. Jestivo, jeftino, zalogajnica u punom smislu riječi. Idemo dalje.
Ocjena: 6,5
