Martinovka mi se urezala u srce zbog dvorane u kojoj sam godinama trenirao odbojku i možda još više zbog epohalnih koncerata u KSET-u, ponajviše zahvaljujući genijalnosti Mate Škugora. Dugi niz godina sam radio u Playboyu u tadašnjem EPH, pa sam ponekad znao otići na gablec na deset minuta pješke od redakcije dok je Štros još bio samo pizzerija.
I tu mi se tadašnja ekipa zamjerila, pizza je stvarno znala bit fulana i dugo uopće nisam primjećivao ovo mjesto pod kestenom s puno suncobrana koji vas štite od ataka bodljikavih bombi.
Današnji odmiljni Štros (ne miješati sa Štrosom na Savici!) je uredno, lijepo i nenapadno mirno mjestašce s prostranom terasom, kulturno, uljudno i skoro pa ti se ne da dić. Društvo sam potražio u starom zborskom sudrugu, novinarskom kolegi i kviškom suigraču u novim Nižerazrednim Vratnicima – Stjepku Zeliću Zelji, koji odnedavno ovom živi u kvartu i traži posao, pa ako imate viška šljake za diplomiranog politologa, javite…
Kako sam ja odabrao mahune, Zeljo je morao ili lazanje ili vratinu s đuvečom (tri dnevna gableca), pa smo se zaćakulali o previše kvizova u Zagrebu, treba li rušiti HNS, Rudika ili Domagoj Vida, je li bolje vino na Pelješcu ili Korčuli, gdje je danas Joso Baranović, i eto ti klope…
Adresa: Bednjanska 14, Martinovka
Lokacija: Između Hanza Medije i Glavnog kolodvora, dosta pusto, predvečer i scarryshitasto
Parking: Žuta zona, ali stvarno su brzi tako da ćete platiti maksimalno sat
Broj mjesta: Dvadesetak unutra, tridesetak vani
Gužva: Utorkom ujutro je definitivno nema, desetak ljudi sve skupa
Osoblje: Nasmijana prekrasna dama u najboljim godinama, Sanja, hvala na svemu!
Nusprostorije: Ne stigoh
Beštek: Metalan, korektan, crvena salveta
Izbor gableca: Tri dnevno, a la carte i pizze
Kruh: Kućni, vlažan, svjež, fenomenalan
Grammar Nazi: Uuu, ima svega: cheesburger, fungi…
Porcije/Cijene: Korektne, skoro pa velike
Gemišt: Kutjevačka graševina, leden, divan
Hrana:
Tanjuri nisu neko umjetničko djelo, klasično ikeasti, ali su čisti i čitavi, stol je uredno počišćen, šteta što na njemu nije bilo soli, papra, ulja, octa ni čačkalica, ali je zato kruh, poslužen u prozirnoj foliji, apsolutno čudo. Vlažan, pun, ukusan, hrskave korice… Totalni rešpekt (isprike za krnju fotku kruha u nastavku, ali se nisam zaustavio na vrijeme…).
Mahune dolaze u dupkom punom tanjuru s dosta komada mesa. Meso nije preveliko, taman za zalogaj, i mekano je poput bakinog jastuka. Izvrsno. Mahune same korektne, vodica mrvu slana, ali bez umjetnina. Cijena 43 kune, sasvim korektno, baš kao i 50 kuna za vratinu za žara, fino napacanu, taman pečenu i ne prezačinjenu u kombinaciji s đuvečom/đuveđem.
Đu je bio mrvicu suhonjav i ja bih tu ubacio još malo povrća, a umjesto osmine kapule, možda bi bolje pristajao koji list salate, i oprostimibože čak i žlica ajvara. Ali, pojelo se sam tak, jako sočna vratina, svaka čast!
Zaključak:
Pizzerija Strossmayer je obiteljska pričau kojoj vrijedni supružnici preko tjedna od 8 do 17 sati stvarno trude udovoljiti gostima okolnih radnih objekata u njihovim pauzama za nešto toplo, kao i svima koji žele svoju klopu naručiti za vani.
Kvart ne živi nakon 17 sati, pa ne rade niti oni, osim ako želite proslaviti momačku ili djevojačku večer. Hrana je ukusna, nema brzih aromatizatora i zgušnjivača, usluga je sjajna i stvarno nema razloga da se ne zaletite do Martinovke. Navodno im je mađarski gulaš četvrtkom mrakčina!
Ocjena: 8/10
Pizzerija Strossmayer
Bednjanska 14, Zagreb, Croatia
Tel. 01 6170 607
Mail: sanjaagneza@icloud.com
Web: https://pizzeria-strossmayer.hr/home
FB: https://web.facebook.com/pizzeria.strossmayer
Nije napor, nije stega,
Zapratite Gablec Bega!
Gablec Beg 16: Bistrot Aria, Heinzelova 70, carstvo kroketa i specijalnih palačinki!
