Ne postoje riječi kojima bih se mogao zahvaliti nekim ljudima koji su pomogli oko RokOtoka, a braća Lokas sa svojim obiteljima su upravo jedni od njih. Iz tog, ali ne samo iz tog razloga ću uvijek otići na njihovu manifestaciju u kojoj svako ljeto kompletna Raslina dođe do jezera i onda oni koji ne trče ili plivaju – sudjeluju u organizaciji.
Aquathlon Raslina 2024.
Ovoga sam srpnja dvojio doći i plivati ili samo doći i navijati jer sam opako potrgan od plivanja oko Istre, a zbog jako puno posla oko birokracije nisam se stigao pošteno odmoriti. Kako to obično biva, odmah su me prvog dana ubacili da plivam štafetu u Aquathlonu i to sa slovenskim life coachem Smiljanom Morijem, pa sam se skinuo u gaće i solidno otplivao 750 metara. Kako je i Smiljan otrčao u istom tonu, bili smo daleko od medalja, ali jako blizu ćevapa koji su čekali sve natjecatelje, a bogami nisam odolio ni gemištu sa starim znancima i legendom šibenskog pivarstva Šimom Mršom.
Kada je razum rekao, Ribo, stari istrošeni moržu, prijavi se na 1500 a ne na 5000 metara, em je bočata voda, em su uvijek neki gadni valovi u povratku, srce je kad je vidjelo svu poznatu plivačku bandu reklo – daj 5000! Koliko poznatih faca, koliko luđaka iz faze dok sam još bio prvak 2003., Jakovljev iz Pule, Žmavc iz Slovenije, Torpedo Bolanča, Dinko iz Posejdona, Draž, Milić, neuništiva Lidija, Utrinski gavuni, Goran, moj brat i Ponos Hrvatske, čak je i Špic iz Plate do vrata došao navijat… Pa ti nemoj ići plivati…
I onda je krenulo, voda idealna, oko 23 stupnja, vani sunce, bove poredane tako da misliš da je staza kraća nego što je i kao i uvijek, preagresivan start jer mislim da mi je opet dvadeset i da mogu seksat sedam puta za redom. Velika gužva i traženje nekoga za pratnju sve do okreta kad gledam na sat i shvaćam da sam spor. Odlučujem napasti i tada dolazi na naplatu 100 kilometara oko Istre i uz ramena ma opako zaboli i kičma. Sve češće stajem, dolaze valovi i opet si pomislim – kaj tebi ovo treba. Kao i uvijek, dođe i taj drugi unutarnji glas i kaže, Riba ne seri, dovrši to. I tada se pojavi prekrasna mlada dama i kaže – ‘ajmo polako, samo me prati, nema puno do kraja. Dobro, i ona mi je zbrisala, ali fakat je bilo lakše i nakon nešto više od sata i pedeset minuta osvojena je još jedna Raslina!
Najslađi dio je druženje s ekipom nakon plivanja, pa smo se istračali i nasmijali, šteta što je prerano pukla boca CO2 Vedranove Pivovare 022, ali to je samo razlog da ga posjetite u Pubu na Šubićevcu, satrao se ogroman lonac gulaša i obećalo družiti i dogodine. Na žalost, fenomenalan restoran Stara Raslina se zatvorio, ali Raslina je i dalje fenomenalno mjesto za odmor ako ne volite gužvu ni naporne turiste.
Oduševljen organizacijom i ljudima, isto sam toliko i razočaran u svoju formu, pa odustajem od narednih maratona (Boris će to odraditi za mene, ne vraćaj se bez barem pet medalja!) i eventualno malo plivuckam da ne pređem stotku. Džaba sam pao na 95 na RokPoluotoku, evo svih kila nazad u deset dana . Mjesec srpanj tako zaključujem s 80.000 preplivanih metara (plus minus, barba Garmin se dosta čudno ponaša u zadnje vrijeme), pozivam vas sve na plivački izazov i planiram sljedeće trke i treninge u rujnu. Plivajte puno ,voli vas Riba!
Dnevnik plivača 5: Kako sam zbog Dine plivao u moru temperature 15,7 stupnjeva
