U početku nismo znali radi li Axel svoj craft kod nas ili kod njih, onda smo vremenom došli u Novi Sad na festival piva, onda smo češće počeli prašiti po Kabinetu, i tada se stvorio on: glavom i bradom Faške. Sigurno imate nekog svog prijatelja koji je stalno u spidu, kao da ih je troje kloniranih, svugdje stiže, najglasniji je i sa sobom donosi čudesno dobra vina, pršute, piva…
E pa Vladimir Stojković Faške je jedan od njih, nezaustavljiv, uvijek u pogonu, pivski mag, tvorac jednog od meni najdražih piva naše regije, sad već legendarnog Hoptopoda… Rekoh, bio bi red da saznamo nešto više o njemu i stanju u susjedstvu…
Faške, legendo, kako je sve počelo – otkud ti u svijetu piva?
Eeee, dragi moj Ribo, za sve je kriva flaša “zidarca” koja me je upoznala s tim, meni najdražim, sada već, mojim “životnim” napitkom! (smijeh) Nije istina da sam zbog piva upisao srednju školu, jer sam to uradio kako ne bih bio još jedan gimnazijalac ili budući tehničar u Rudniku Bakra Majdanpek, firmi u kojoj su mi ćale i keva otišli u penziju. Istina je da sam na posljednjem razgovoru s razrednim starješinom u srednjoj poljoprivrednoj školi, kada nas je sve pitao za planove, pred cijelim razredom izjavio da mi je san da jednog dana imam mikro pivovaru. Uslijedio je faks u Zemunu, diploma inženjera prehrambene tehnologije ozvaničena diplomskom temom “Farmakodinamičko djelovanje piva s dodatkom tinktura angelike, mažurana i ružmarina”. I onda se san prekinuo.
Nakon raznih suludih šljaka, počeo sam s radom u jednoj destileriji, što je trajalo sve do te, za srpsko zanatsko pivarstvo, jako bitne, 2014. godine. Samo pivo, Kabinet i Pivopija su se već pojavili kao igrači na sceni koja se (ponovo) rađala, kada sam s dva drugara iz rodnog grada, u sred Dorćola otvorio pub za nas lokalnog naziva – “Miners Pub”. I nekako se sve poslije toga poklopilo – uvoz regionalnih piva, organizacija prvog (i drugog) Regionalnog Festivala Zanatskog Piva, novi prijatelji, nova saznanja, pojava novih zanatskih pivovara…
Kakvi su bili počeci, kako je nastala Dogma?
S ove vremenske distance, a prošlo je četiri i pol godine od postizanja dogovora s mojim drugarom i partnerom u pivari, Mlađenom, mogu da kažem da je začetak realizacije moje ideje bio jako interesantan. Jer dok sam se bavio Minersom, ujedno sam solidnu plaću zarađivao komentiranjem golfa na Sport Klubu, ali i volontirao u Golf klubu Beograd, gdje sam upoznao dosta ljudi iz biznisa i mogao čuti razne “business related” priče… U to vrijeme sam štekao lovu za izradu biznis plana i putovanja po Europi i upoznavanje s ljudima s raznih pivskih scena. Ljudima koji su bezrezervno sa mnom dijelili iskustva, što se ja sada maksimalno trudim kada mi se obrate kolege kojima je potreban neki savjet. I iako bi netko pomislio da ću svojim biznis planom, za koji sam platio profesionalca iz te oblasti, očarati nekog biznis anđela među golferima, to se nije desilo. Rijetki su bili oni koji su podržavali moju ideju – ne zato što je bila tanka ili ja nesposoban, nego jednostavno za njih “nije bio pravi tajming”, jer kao Srbija nije bila spremna za to. Ipak, vjerovao sam, oslanjao se na nišu koja je, ispostavilo se imala i dalje ima ozbiljan potencijal, i eto, u rujnu 2015., dan prije operacije koju sam morao obaviti, pao je dogovor i rođena je Dogma Brewery!
Kakva ti je filozofija?
Životna filozofija mi se svodi na hedonizam i istraživanje. A kada pričamo o biznisu, u ovom slučaju pivarsku filozofiju, moj je cilj da Dogma Brewery, brend na kom sada radi preko 25 zaposlenih, a Mlađen i ja ga nosimo 24/7, postane prepoznatljiv po pivima visoke i što je moguće standardnije kvalitete. Da ljubitelji našeg piva uvijek znaju prepoznati i vrate mu se kao svom omiljenom. Sve se to svodi na devizu koju često ponavljam kao papagaj – “drinkability with identity”. To su piva kojima se ja vraćam i ideja je od starta da proizvodimo piva koja su čista, tehnološki besprijekorna i povrh svega, prepoznatljiva.
U kojoj si danas fazi, koji su planovi za budućnost?
Danas sam u Bruxellesu, imamo TTO u legendarnom Moeder Lambic-u! (smijeh) Moja sezona festivala, sajmova i putovanja je ove “korona 2020.” godine počela dva mjeseca ranije i sve do studenog ću biti na putu. U fazi smo konstantnog razvoja i jačanja naše pozicije na inozemnim tržištima, bez kojih ne vidim prostora za napredak jedne srpske ili regionalne kraft pivovare. I dalje ne znamo koji je “pik” domaćeg tržišta, region je prezasićen brojem pivovara “po glavi stanovnika” i zato smo mi od samog starta, prvo kroz osobna poznanstva, a onda i predanim radom i “smaranjem” raznih europskih craft distributera došli do pozicije da smo dvije godine za redom najveći izvoznici kraft piva u Srbiji. Ali iza toga stoje tisuće sati paklenog rada. Jer znaš, ja se nisam školovao za trgovca, ali sam zarad opstanka morao evoluirati! Ako se to uopće zove evolucija. (smijeh)
Kakva je situacija s pivovarama u Srbiji, koliko ima industrijskih, koliko malih, koliko craftova, a koliko cca kućnih pivara?
Uf, slab sam ti ja s brojkama. Ako se ne varam, registriranih zanatskih pivara u Registru Ministarstva Poljoprivrede ima sigurno preko 50, dok s kolegama nomadima, da izbjegnem pojam “gipsy” sigurno idemo preko 60. Za kućne pivare nisam siguran. Ima ih sigurno par desetina, okupljaju se u okviru svojih homebrew klubova i druže se na organiziranim događajima.
Što se najviše pije po kafićima? Jesu li se crafteri izborili za dio kolača?
Sada, šest godina od starta tog “novog vala”, jer ne smiju se zaboraviti starije kolege koje su također zanatlije i tu su preko 15-20 godina, mogu ti reći da je prosječan potrošač zanatskog piva solidno educiran i da zna što želi. Zasluge za to nosimo svi mi sudionici ove craft „igranke“ na srpskoj i regionalnoj sceni, jer svi mi bjesomučno meljemo o edukaciji, edukaciji, edukaciji… I nećemo stati, “tebra”! I da! Postojanje i zavidnog broja beer geekova, a bogme i beer snobova je pokazatelj evolucije. Zove li se i to evolucija? (smijeh) Šalu na stranu, scena je sve jača i sve je više kolega koji donose jako kvalitetna piva žednom narodu!
Malo provokacija, tko predvodi craftersku scenu?
Pa što ti misliš, moj Ribo? Kako mi je rekao jedan kolega “skromnost je bila vrlina u vrijeme socijalizma”. Ali bez ikakve lažne skromnosti, ono što smo mi u Dogmi stvorili za manje od četiri godine od prvog kuhanja, kako na domaćem, a tako i na stranom tržištu, gdje smo ambasadori naše zemlje, je nešto što nas stavlja ispred drugih kolega koji jednako vrijedno rade i kuhaju vrhunska piva. Ali kapa dole mojim drugarima Bobanu iz Crowa, Top Breweru za 2019-u po izboru RateBeera, Nemanji iz Trona koji sada radi na novoj pivovari, ali i bratiji iz Gvint pivovare na Dorćol Platzu, mjestu koje trebate obići i probati njihova piva.
Koji stilovi vladaju?
Sve je tu i dalje jasno – clean&hoppy i dalje caruju. Ipak, sve je više ljubitelja soura, posebno u kombinaciji s voćem, kao i hazy piva. Ja osobno volim probati novi dobar lager ili bilo koje “lakše” pivo, jer se tu vidi od kakvog si materijala.
Ima li promašaja, što nikako ne paše vašim pivopijama?
Uvijek ih ima. Neću pričati o kiksevima drugih kolega, ali eto, mi smo s dobrom i zdravom željom da testiramo senzoriku potrošača skuhali dva piva koja se sigurno neće naći više naći u planu proizvodnje (smijeh). Naše pivopije, bar iz mog ugla, imaju “problem” zavoljeti stilove poput saisona, recimo. Ali, tu već ulazimo u sferu utjecaja kulturoloških faktora. Povezano je s hranom i navikama, naravno. Mnogi bi za neko remek djelo iz sfere lambica rekli da je smrdljivo i pokvareno… A ono, naprotiv (smijeh)
Damn, ja sam taj (smijeh). Može li crafterima biti bolje, i što bi ti mijenjao?
Mijenjao bih odnos države prema nama, jer smo mi recimo, kada su akcize (op.a.: excise duty, namet državi po litri piva) u pitanju, i dalje u istoj kategoriji ili da ti bolje objasnim – plaćamo identičnu svotu koju plaćaju i multinacionalni pivski konglomerati. That’s just not normal & fair. Pomjeraju se stvari, neki ljudi iz državnog aparata komuniciraju s nama, slušaju nas, ali i dalje je to daleko od neke podrške koju bismo mogli osjetiti i da nam olakša poslovanje.
Može li se živjeti od crafta?
Može ako radiš koliko ovaj posao to traži, a to je 24/7/365 (ove godine 366)! U mom slučaju možeš vidjeti i benefite ovog biznisa, jer putujem kojekuda i stječem nova iskustva i drage prijatelje. Te stvari su jednostavno nemjerljive i toliko dragocjene.
Ima li prljavih igara, kako se ponašaju korporacijske pivovare?
Pa sada, ne znam da li to mogu staviti pod prljavo… Ali svakako je nelegalno, što su i kolege u drugim zemljama analizirale i na kraju neki od njih i dokazale. Ipak, kako znamo gdje živimo, a samim tim i poslujemo, smatram da ne treba trošiti nerve na tu njihovu igru. Jednostavno, smatram da se treba voditi onom starom “u se i u svoje kljuse” i raditi na svom proizvodu i brendu. I onda ćemo doći do situacije da dobijemo informacije od naših prijatelja iz raznih sfera da su vidjeli kako predstavnici korporativnih pivovara analiziraju naš rad. Meni je to ozbiljna satisfakcija, jer znaš dragi moj Ribo, tek su odnedavno oni u svojim reklamama krenuli spominjati i koristiti pivski slad, hmelj, pored standardno provjerenih marketinških varalica – da je to pivo za ekipu, proizvedeno uz korištenje nikad kvalitetnije planinske vode!
Ponosan sam zbog toga na kolege i nas same, jer to je znak da i oni moraju evoluirati. Minimalno, ali i to je nešto. Smatram da je moguće poslovati i pored postojanja te velike zvijeri, kako ju je onomad nazvao osnivač one britanske pivovare, koju je poslije manje od godinu dana zavaljao Nizozemcima s crvenom zvijezdom na etiketi! (smijeh) We create our own world, brother!
Daj nam svoj subjektivni prijedlog za popiti vaš lager, ale, IPA-u, pšenično, porter/stout, specijalno…
Gvintovi lageri su jako fini, kuhani u njemačkom maniru, gdje je meni njihov tamni lager s jako izraženom aromom cikorije, prava zimska poslastica! Kada su zahmeljena piva u pitanju, tu ti je Dogma za preporuku (smijeh), dok kod pšenice uvijek predložim Crow Sunshine, fantastičan American wheat. Od stoutova bih predložio Tron All On Black, kao lijepog predstavnika stila. Od specijala svašta sad možeš naći, pa smo svi mi srpski zanatski pivari pred pivopije predstavili razne kiselice, našao se tu i white stout, kao i poneko barrel aged pivo… Evoluirala je scena i jako sam ponosan na to.
Znaš li kad su neki festivali kod vas da se potrpamo i krenemo?
E sad, jebi ga brate… U trenutku dok ti ovo odgovaram, širom Europe se otkazuju divni festivali na kojima smo i sami trebali predstavljati Dogmina piva, pa tko zna hoće li ih biti i kod nas ako potraje ovo ludilo. Svakako je za prvi vikend lipnja bila planirana sada već stvarno popularna Vrteška, a imam dojavu da će se roditi još jedan lijep craft festival u Beogradu. Do kraja godine ćemo valjda i mi Dogmaši smoći snage da izguramo Super Can Fest Vol. 2, jer je ipak to festival koji nitko nema. Ne sigurno u formatu gdje se sve cirka iz limenke.
Gdje možemo probati tvoje uratke, i koji je problem s carinom?
Ako me pitaš za Hrvatsku, keve mi ne znam što da ti odgovorim. Bilo je tu pokušaja raznih, al’ nam ne ide. A nije da nismo u ljubavi – toliko prijatelja imam u Hrvatskoj, stalno dobivamo pitanja zašto nam piva nisu tu ili tamo, ali ja ti sad pametan odgovor nemam. Vjerojatno je i do činjenice da je scena puna kvalitetnih piva koje će hrvatski pivopija na kraju odabrati zbog bolje cijene, jer koliko god mi povoljne cijene davali (a vjeruj mi da nitko nije dobivao niže od tih koje sam davao našim hrvatskim partnerima), na kraju nijedna od misija nije uspela. Ali, znaš čudna je živuljka Faške, neće taj odustati, ne zvao se ja Lorimer (sjećaš li se tog crtića i citata?)
Ajme ne, ja sam generacija Daše, Gusztava i Maksi psa Fika. Imaš li poruku za kraj?
Dodao bih samo na kraju da nam je 2019. bila godina najvećih investicija nakon one inicijalne pri osnivanju pivovare i da smo u njoj napravili dva velika koraka. S dva nova fermentora od 80 HL (koji su namijenjeni samo Hotopodu) i prvom punilicom za limenke među srpskim crafterima, napravili smo bazu za još jaču 2020. godinu, koja će po svemu sudeći, biti najizazovnija godina za sve nas u ovom malom, ali divnom biznisu.
Pivska scena u BiH: Što se lijepo i gorko događa u susjedstvu
Foto: Dogma Brewery
Facebook: Dogma Brewery
