Nekako se potrefilo da fakat dugo nisam išao nigdje i pričao o RokOtoku, plivanju, sportu, ekologiji, istraživanju i druženju klinaca međusobno, ali i s njihovim roditeljima. Jer ove godine nema plivanja… Kada je naime trebalo pripremiti plivanje za ovu godinu i predstaviti to sponzorima i novinarima, sjedio sam doma potrgane ruke u dubokoj depresiji ne znajući gdje ću biti sutra, a kamo li na ljeto.
A onda je krenulo, poziv-dva, dogovori, Noći knjiga, Dan planeta Zemlje, malo mora, malo gorja, kontinent, i tako sam prvo s ljudima iz Modre Laste (gdje pišem kolumnu „Ribafishev blent… bonton“) skupa s davnašnjim kvizaškim kolegom Davorom iz Ispičutura u prelijepoj Dječjoj kući usred Rijeke razigranim drugašićima pričao o važnosti jezika i komuniciranja. Davor je bio good, ja bad cop i mislim da su se svi fino zabavili, slutim nastavak suradnje!
Istu večer sam shvatio da mi auto nije popravljen i na vrat na nos našao rent jer je sutra trebalo doći do Ivanić Grada i u organizaciji moje najdraže menadžerice Sanje iz Agencije Trill održati predavanje u Gradskoj knjižnici. Ovdje sam već kao doma, izljubljujem Senku, klinci naviru, ali moj USB ne želi komunicirati, pa je nas deset odraslih pokušavalo nekako prebaciti ekran na projektor, a onda je došao dječačić iz publike, manji i od Messija i to riješio u tri sekunde!
A onda je sve bilo super, hvala Senka i Sanja na svemu, ovdje sam već kuhan i pečen, vidimo se uskoro u kvartu u Garešnici na Traktorskoj alki!
Iz Ivanića sam pjevušeći vozio rentanu Škodu do Zeline i tamo sudjelovao na njihovom jubilarnom desetom TEDx-u. Totalno šarenilo govornika koji su držali 15-minutna predavanja, krcata dvorana i velik pljesak svima. Nekako me uvijek opere trema na tim TEDxima, nisam ja za te američke fore, ali sljedeći ću put valjda svladati emocije i biti bolji, isprike svima. Barem sam nasmijao ljude i smislio na licu mjesta foru da je život poput stavljanja USB sticka – kad misliš da si u nešto siguran, ni to ne mora biti onako kako si to zamislio.
Novi dan, nova akcija, s Čistećim Medvjedićima smo u subotu ujutro očistili dio Planine Donje pored Kašine, i opet se čudeći što sve ljudi rade protiv prirode. Na kraju smo se smijali i slikali pored olupine Renaulta 5 duboko i visoko u šumi, Zoro ljubavi, hvala na ukiseljenim gljivama, nova edicija! Romeo, nadam se da čitaš ovo, pošaljem ti lokaciju. Uz Gradonačelnika osobno, bilo je tu i desetak ekipa u majicama svoje boje (tko je jedini zaboravio majicu na Medvjediće, tko!?), policajci, vatrogasci, Udrugari, pa je na ovoj Rezoluciji Zemlja sve izgledalo kao jedan lokalni skup Warriorsa.
Jako dobar grah i vožnja do Virovitice gdje me savršen domaćin Robert ispred Gradske Knjižnice Virovitica prvo uposlio kao voditelja čak dva kviza (i nahranio nekim brutalnim punjenim prutićima, mašala), za mlade i starije, a potom odveo i na dva točena Staročeška (jedini alkohol u sedam dana, dobar sam!) u Pub gdje je išla najbolja play lista u zadnjih dvadeset godina, pospremio rano u krevet, a ujutro upoznao s dvadesetak prvašića, roditelja i učiteljica. Onda smo nakon predavanja i slikanja otišli u akciju čišćenja grada, a onda smo svi sadili flance i nosili ih kućama. Sjajna organizacija povodom Noći knjige, ali highlight je svakako bila noć prije kad je Robi donio strunjače iz škole i klincima cijelu noć u knjižnici puštao SciFi filmove! Kakav lik, kakav kolektiv, najdublji respekt, hvala Virovitici, vidimo se opet.
Umjesto odmora, nastavljam u ponedjeljak odmah od 8 ujutro na Dan Bez Veze, sjajan projekt u kojem učenici OŠ Rapska rade sve, osim što koriste mobitel, pa je tako jedan od mnogih gostiju Nik Titanik predavao, a ja bogami s njih dvadesetak najokorjelijih po kišici otišao čistiti školsko dvorište. Ili su nekom platili da razbaca smeće jer smo skupili dobrih 20 kila papira i plastike, ili današnja djeca stvarno trebaju pomoć. I roditelji… Enivej, nama je bilo stvarno zabavno. Hvala Mirena, The organizatorice, ovo nam je tek treći Dan Bez Veze za redom!
Sjeo sam u rentani Polo i odjurio do Ogulina gdje sam u ultramodernom svemirskom brodu koji zovu i Gradska Knjižnica održao predavanje s moderatorom Dubravkom pred stotinjak srednjoškolaca. Malo sam bio preozbiljan, ali nadam se da mi nisu zamjerili, čak mi je i ravnatelj Gimnazije Hrvoje poklonio golemu monografiju! Obožavam ovaj grad, iako se nije pojavila najdraža mi Poljakinja…
Utorak je bio rezerviran za bliže krajeve pa sam jutro proveo u OŠ Sveta Nedelja gdje smo ja i 5c proslavili dolazak ogromne reciklirane plastične ribe iz Francuske koja se puni plastičnim bocama, pa su mi dali cijeli školski sat da meljem o opasnostima plastike i koliko je bolje da se ide igrati u prirodu nego dosađivati po WhatsApp grupama.
Bilo je jako dobro i jako nasmijano, iako je ravnatelj Zvonimir (hvala što me dovezao od bazena do škole) ostao dužan burek (ja sam kriv), ali sve je na kraju završilo brzom vožnjom domara škole (hvala legendo) na drugi kraj Zagreba i urnebesom pred 250 klinaca u zadnjoj na turneji OŠ Ivana Mažuranića u Dubravi.
Naime, na poziv Ankice iz Čistećih Medvjedića koja je rekla da će doći peti i šesti razred, ja sam mislio da će biti jedan peti i jedan šesti, ali došli su svi peti i svi šesti i još par drugih i trećih. Malo sam se prepao, ali djeca su bila čudesna! E tu smo se svi veselili i blejali i svi otišli u mini akciju čišćenja, a na kraju me jedan od milijun kikića, nešto malo i milo s naočalama i ogromnom dušom zagrlilo, i zahvalilo što sam mu uljepšao dan, pa sad malo cmizdrim i idem odspavati barem osam sati.
Hvala vam svima što postojite i ne date mi da odustanem, oprostite ako sam ikoga izostavio, idem sad šljakat, javite ako vam treba simpatičan voditelj koji je u stanju pomiješati Pitomaču i Popovaču, isprike i jednima i drugima, ljubi vas Riba!