Kako sam proveo ljetne praznike (2. dio)

2K

No to nije bilo zadnji put što smo išli u općinu Korčula, jer nas je kontesa Vinka iz loze Lozica pozvala i na vine-gastro party u Lumbardu s pogledom na Vrnik i izletom u ježine na Gubavac.

Da joj dečko nije sjajan i tata lud, odmah bi je ženio, ali uglavnom, ni dan danas ne znam kako da zahvalim ženi na plavcima (koje sam uglavnom gledo, šmrc, Rok na prvom mjestu), svježim ježinama, Manjadinom priručnom, toga trena osmišljenom paštom s ježinama te za desert tripama s fažolom!

Kako bi ih Vinkin stari nazvao – futrole o’ govan!

Da ne spominjem veselu bandu iz plemena Taste of Croatia čiji je to zapravo i jednim dijelom i bio party, i ima da se ponovi! Još puno puta. Fala ljudi!

Odma sam ih se sjetio kad sam tri dana kasnije izvadio i zadnju bodlju iz šape, ma zakon!

Onda smo Rok i ja otišli na Pržinu i mazali se satima s pijeskom i smijali i družili sa Zrinkom, Perom i Martom, i znate da živite jedan od onih deset najljepših deset dana u životu i jednostavno ste sretni…

Dan prije povratka otišao sam sa svojom mamom, Rokom, malim Franom i Bibom (pes) u šetnju.

Kako je moja jedina mater predavala barem polovici čitača ovih redaka, onda znate kolko dugo i divno može lajat, pa me spikom mam vratila u kasne sedamdesete kad bi pokupila svu nejač moje vale i ko s frulicom krenula na par sati hodanja po brdima i uvalama.

Jele bi se kupine, kraduckale smokve, grickao komorač, a ona bi uvijek izmislila neku priču i pričala i pričala i samo bi došli nazad punih mozgova i trenutno bili spremni za krevet.

Tako smo i ovo ljeto krenuli u šetnju, a ja ponio veliki fotić da malo pucketam.

Imao sam ravno pet fotića za na more, Pentax mrcinu koji ne radi po noći – nasljedstvo iz Playboya, podvodni Olympus na dar koji ne lovi po danu i zraku al je divan pod morem, kupljeni Canon koji nema zooma (taj je tijekom ferija bio Rokov, mladić je talenat, pogledajte kako od mase dlakavog sala izniđe simpatičnog barbu!)

i dvije Nokije za svaki slučaj…

Jedva prebacih sve.

Inače, u mojoj vam je vali glavni Celeb Oliver, u čijoj su kući ipak češće njegovi klinci.

Na drugom mjestu je Ira Tigerman koju nikad nisam uživo vidio, al prema pričama, uglavnom plaše decu s njom.

Toliko o plastičnim operacijama…

Treći sam bio ja, dok nisam u šetnji vidio Stipu Pletikosu u njegovoj divnoj novoj kući kako gol do pojasa nuna bebu u rukama.

Serem ti na valu di nisam u top 3 celeba, rekoh, selim u Tudorovicu ili Pelegrin…

I na sekundu pomislih da ga okinem i zaradim 300 kuna od 24 sata.

Al kad imam taj obraz, šta ću, nek čovjek uživa, svaka mu čast na ukusu, nije napravio zamak nego stvarno lijepo zdanje…

Dabogda nas obranio za Poljsku i Ukrajinu…

Popeli smo se onda na brdo iugledali trajekt u daljini.

Sklon glupostima, kao i obično, izveo sam onomatopejno tuljenje sirene broda, koje je bilo vrlo vjerodostojno.

Fran se trgnuo i pitao da kaj to delam, a ja sam mu rekao da se ja uvijek pozdravim s trajektom kad ovaj prolazi.

I sve bi bilo zaboravljeno, a Fran i Rok bi još neko vrijeme imali posprdni dječji osmijeh, da tri sekunde kasnije, nikad neću shvatiti zašto, pet kilometara udaljen trajekt nije zatrubio nazad.

Eto, sad imam sljedbenike, svoju mini sektu koji su moj neviđeni dar odmah razglasili cijelom svijetu, a ja bio ponosan tata Riba.

I tak, papali smo brancina iz Zvonkove vrše

(tijekom obrade)

(poslije obrade)

i salpe i ciple, puno boba, blitve i kupusa, Rok je podlo žicao hrenovke kao ja nekad mesne doručkove…

Upecali smo osam knezova i jednog srdara kad je bilo oblačno,

čistili i ždrali,

skakali na glavu, gledali prazan kavez usred Zadra

perajarili po vali, plivali, ronili i davili tatu,

družili sa starcima i Bibom

igrali, smijali i bilo nam je divno.

I sad mi Rokatanski užasno fali dok ja rmbam, a on je s mamom u Kukljici, ali znam da mu je i tamo sjajno pa strpljivo čekam rujan i nove tulume i putovanja i cerekanja i svašta.

I pamtim još jedno kratko ali divno ljeto.

Ponovilo se.

Brzo ovo prođe, bokte…