Gripa u muškaraca nakon pedesete

Ovo je dnevnik gripoznog dede od skoro 56 godina. Ima iskrenih, prema tome i odvratnih detalja, pa ako pročitate i napišete da sam odvratan, onda ste panj. Eto.

—————

Kad sam bio kikić, gripa je trajala tri dana, slinio sam u boravku i gledao Opstanak i Branka Kockicu, a još dva sam blefirao da ne odem u školu jer sam bio zaljubljen u curu koja mi je posuđivala teke.

Kad sam bio mladić te mrcina u naponu snage, na prvi osjet bola u kostima i vrućice bih pojeo pola kile špeka, dvije glavice češnjaka, skuhao dva deci rakije, preznojio se i zorom podrignuo sotoni u brčiće. Čuj gripa, pih…

Kad sam napunio pedesetu, teta gripa je poprimila neki drugi, nadljudski oblik – nabildala se, išla na krav mazgu i impregnirala se nekim čudnim spojevima. Ovo je dnevnik gripoznog dede, ima iskrenih, pa prema tome i odvratnih detalja, pa ako pročitate i napišete da sam odvratan, onda ste panj. Eto.

Gripa nakon pedesete – nulti dan:

Naznake umora, prebijenosti, šmrcanje, bol u kostima i zglobovima. Mah, to je sigurno alergija, reče Riba, stari tabletomrzac. Ako sutra bude gore, drmnem nixar i to je to, valjda je bazga ili lipa.

Prvi dan:

Budim se tako da sam se dignuo, a glava ostala na jastuku. Kihnem do Gajnica i uz The bol ugledam više zvjezdica od Kolumba dok je noću tražio Indiju. Dođem do zahoda i netom počne treskavica… Dobro, ipak nije alergija, čvakam maksflu koji fakat ublaži sve nekih 30%, ali ih treba piti kao što smo nekad žvakali Kikije ili Vau Vau.

Iz nosa počinje curiti iritantni nezaustavljivi slapić, što povlači i uvijek zaljepljen komad poderane maramice negdje na faci, uz osjet da si vječno balav. Maksflu, maksflu, maksflu, ujutro će sve bit OK. Spavanje u tragovima, grčenje, glavobolja…

Drugi dan:

Glava mi je kanta zobene kaše u koji je netko stavio luftić i sad ga napuhava, slinim kao Kozjak na proljeće, nos peče, oči peku, jedno uho se zaštopava, otvaram naglo usta kao gladni galeb da neutraliziram pa me boli i vrat… Umjesto jutarnjeg šatorčića – prerija Nevade. Sjedam dok piškim jer svaki milimetar boli, nemam snage ni stisnut anusić, a kamoli impaktirat, uzimam drugu kutiju maksflua i ozbiljno pomišljam s varanjem s koldreksom.

Naravno da i danas radim, pa glumim da sam lepršav i vrckav i zaobilazim ljude na sto metara (a znate kako volim ljude). Jedna nozdrva teče, druga je zaštopana, lijevo uho zaštopano, desno pulsira u ritmu srca – kao da me ganja napaljeni orangutan kroz mozak. Po noći sve peče, pijem i piškim svakih pola sata, cuclam limun, sišem magnezije. Srećom, sutra je treći dan, pa će sve biti lakše.

Treći dan:

Imam energiju srušenog suhozida, skorenih maramica oko kreveta kao ružinih latica u American Beauty, duša deset centimetara iznad ostataka tijela, ali… ali jedna je nosnica suha! Ha, to je znak da treba ispuhati van sav užas pa poput uličnog jazz fagotaša, zabačajima glave izbacujem odvratne gnojne karamele kojima nikad kraja. I popuca mi pola žila u mozgu od naprezanja. Javlja mi se apetit, ali stajem nakon treće žlice jer mi je naporno i ne ide.

Kako sam bio nepokretan, idem oran prošetat Dživu i shvatim na zraku da me bole zubi i lijevo koljeno. Sagnem se pokupiti minu i oblije me neka vrućina i zvjezdice i doteturam doma te trpam u kriglu maksflu, koldreks, aspirin c i d, i žvačem đumbir iz vrećice sačuvan od zadnjeg sušija. Pretvorio sam se u šalicu čaja, skuhao i origano, presvukao sve pidžame i trenirke, smrdim do Kinšase od polupranja jer nemam snage dići nogu i zakoračiti u kadu. Ali sutra je zadnji dan.

Četvrti dan:

Oči peku, glava boli, u nosu bale sijena koje ne žele vani kao kad Bobu Rocku naguraju poplun u nos. Izdišem neku vrelinu, kao špaher u nedjelju oko 13.30. Temperatura postojano visoka, pišem tekstove koji ne liče ni na što, IQ mi je na razini euglene…

Čajevi, juha, tromost, kilavost, bole leđa, gledam na Garminu koliko koraka radim dnevno i plačem, više oči ne peku baš toliko pa gledam loše serije i pjenim se, Dživo je u šetnji dignuo nogu da me popiški, ali se i on sažalio. Čiko iz komunalnog koji je skupljao krupni otpad me skoro pokupio jer je mislio da sam psiha… Kad hodam izgledam savijeno kao rupa za kroket, a na vrata zakucao i barba herpes, di si gazda, mislio si se izvuć! Ima li ovom krajaaa!?

Enivej, za dva tri dana sam opet u teretani i na bazenu, kilav, ali voljan, bit će to sve ok, ali da je sve gadnije s boleštinama kad si stariji – bogami je. I još me mama ne odvede na boem kocku i šampitu kad se vraćamo od doktora s kontrole, šmrc…

Držim fige da je vama brže, bolje i lakše, a ako imate savjet za odštopavanje uha i zašto me pobogu nakon tri dana ležanja boli koljeno – javljajte!

Gripa u muškaraca nakon pedesete

Ovo je dnevnik gripoznog dede. Ima iskrenih, prema tome i odvratnih detalja, pa ako pročitate i napišete da sam odvratan, onda ste panj. Eto.

Gripa u muškaraca nakon pedesete

Gripa nakon pedesete – nulti dan:

31. Vino uz žlicu: Okusi mame i bake u Gableraju Poma

13. PINK DAY Zagreb festival: 25. travnja 2026. uživajte u ružičastim vinima u Laubi!

I ovo bi vam se moglo svidjeti

Ostavite komentar