Jednom sam uspio izignorirati poziv Slobe Tomića (u daljnjem tekstu Babaroga), ljubuškog putnika i dobrog duha prvog bosansko-hercegovačkog festivala o putovanjima. Ali drugi put nisam. Raspitao sam se o čovjeku kod starih prijatelja lutalica, i kako su svi su rekli da je Slobo kralj ostavili smo Dživu na čuvanje, sjeli u Kašu, i za pet i pol sati bili na granici, spremni za paneliranje o Šri Lanki na 3. Hercegovina Travel Festu.
Otkud ja na festivalu putnika, pitanje je za mlađe generacije, jer se starije sjećaju da bih dušu dao za otići u novu zemlju, njihovu lokalnu hranu i cugu, pogledati plac i upoznati nekog domaćeg. U jednom trenutku me krenulo, u drugom bi stalo, i sad sam na 65 država i sve teže ulovim koji novi skalp. Ali to je život, a kako sam prošle godine bio na prekrasnom godišnjem na Šri Lanki, Babaroga me pozvao da budem među odabranima. Goran Milić, Jurica Galić Juka, Martina Validžić i Ivana Čuljak-Lošić bili su moji supanelisti, par ljudi iz organizacije i TZ Ljubuški uvijek pri ruci i čim smo se smjestili u čudesnoj toskanskoj hacijendi Bandurića Kuća estate desetak kilometara od centra Ljubuškog, mogli smo krenuti… jesti…
Dakle, dva i pol dana od trenutka ulaska u Hercegovinu, domaćini su nam turili po pola kile pršuta i par vrelih uštipaka svakom u usta, i svakih pola sata samo doštukavali. Ljudi moji, ja nisam prestao jesti. Iako je staro putničko pravilo da se preko granice kalorije ne broje, ovo je bilo nevjerojatno. Sve je počelo s pršutom i sirom u restoranu / muzeju duhana Tabak (pušenje je dozvoljeno), kad smo pregledali stalnu izložbu šibica, cigareta, lula i još desetaka izložaka, a onda je došla plata s finim steakom i ćevapima te brutalnim pomfritom praćena ovogodišnjom žilavkom Nuić i izvrsnim palačinkama. Sve super, osim što smo nakon sat vremena morali na – prvo od tri predavanja te večeri.
Juka, tetovirana mrcina koja po potrebi može prevrnuti autobus, ali je bio najveći zabavljač i animator putovanja, rasturio je svojim toplim fotkama ljudi i poznavanjem povijesti Etiopije, zatim je jedna od najboljih hrvatskih slastičarki Chu Lo (posjetite Neka jedu kolače u Petrovoj!) u tandemu s lokalnim radijskim voditeljem, nevjerojatno načitanim i duhovitim gospodinom Tigranom ispričala kako je prokuhala u Meksiku i proputovala isti, da bi na kraju za stolac zasjeo neprikosnoveni gospodin Goran Milić Bože, kolike li lakoće pričanja, koliko znanja sakupljeno u milijunima prijeđenih kilometara i pričama s pametnim ljudima. Oduševljen kao i uvijek, kao da pričam s tatom, ali da sam završio fakultet u 23.-oj i da sam kardiokirurg u Londonu… Šalim se, divno predavanje, ne znam više o čemu je pričao jer je spomenuo pola Planeta, kralj…
Umjesto da nas u 23.00 vode na miran počinak, vrata nam je otvorio restoran Amfora i samo za nas nakon uvodnog pršuta sira i uštipaka pripremio teletinu ispod peke. Naravno da sam odbio jesti tako kasno, i uzeo samo tanku šniticu… Dakle, kako ovi ljudi rade pršut, ufff… Sve sam pojeo i popio jedan od tri najbolja Trnjka na svijetu, onaj iz Vinarije Nuić i spavao kao bova na orkanskom jugu.
Taman se odlučih zaplivati u bazenu na imanju (imaju protustrujno plivanje), ali domaćica Ana je već bila tu s tri vrste doručaka, a onda je u 8 uletio i Babaroga pa smo prije devet bili u – Vinariji Begić. Stari poznanik i jedini vinar koji radi Rose od plavca malog i plavke izvadio je najbolji pršut svemira, tople uštipke i par svojih žilavki. Samo jedna šnitica, znate kako to ide, i tjeranje na novu destinaciju… Izvrsna svježa Žilavka Begić, za svaki dan! Nakon razgledavanja Posjetiteljskog i Arheo centra na Gračinama, jednog od rijetkih građenih in situ i s prekrasnom maketom (maknuli smo mu neke vojnike, ali nemojte mu reći), popeli smo se i na Stari grad i Kulu Herceg Stjepana, također djelo mladog i naočitog Dr. Sc. Arh. Mirka Rašića, koji je definitivno ozbiljno shvatio naum da od Ljubuškog napravi turističku meku.
Posjetili smo i Franjevački muzej i Galeriju Majka (oduševio sam se radovima Juraja Škarpe), a onda je bilo vrijeme za slapova Kravice! Ovaj mini Skradinski Buk je prekrasna prirodna tvorevina od sedre, nježna kao Plitvice, moćna kao mala Niagara. Juka je mudro spomenuo pivice, pa smo s kriglom u rukama kao da nam je opet 30, uskočili u čamce stručno vođene od lokalaca koji vas doveslaju do najboljih lokacija za slikanje, i takvi osvježeni i pivom i kapljicama bili spremni za – ručak.
Obitelj Sušac, odnosno vrijedna gospođa koja nije prestajala iznositi hranu te gospodin Jure koji nije prestajao točiti svoju tri godine staru žilavku („Probat ćeš kasnije mladu, pa ćeš shvatiti zašto“ – probao sam, shvatio sam), od koje je bolji jedino njegov domaći liker od oraha, dočekala nas je kao da smo oslobodili Sofiju. Ne znam čemu se više u Vinariji Sušac može diviti, brdu koje je Jure sam prokopao i napravio kaskadne vinograde u kamenu, njegovoj ljubavi prema vinu ili japraku i mladoj kozletini koju su nam poslužili. Dakle, prekrasno. Tada smo sišli u podrum, a Jure je počeo vaditi favorite, i onda je vrag trebao odnijeti šalu, ali je na sve spreman Babaroga uz pomoć Kasandre lukavim trikom na prijevaru uz primjenu sile, laganim gurkanjem izvadio najslabiju kariku na svjež zrak i ugurao ju u kombi. Oprostio sam im, ipak mi je predavanje bilo za sat i pol… Ali vratit ću se…
Okupao sam se, popio puno vode, smijao se sa svima u kombiju, uletio na stage i održao tek korektno predavanje jer nisam mogao disati od previše dobre hrane. Papršnjak, *ebo me papršnjak, morao sam ga pojest… Svejedno, Martina je oduševila publiku u tandemu sa Slobom koji je vodio njezin panel, a onda smo svi zasjeli na pozornicu i pričali o putovanjima danas. Lijepo smo porazgovarali, ali show je opet ukrao gospodin Milić s kojim je sjediti na pozornici ravno pobjedi u grudanju protiv Jetija. Ali sam imao i tu čast, dijeliti pozornicu s njim. Sjajan Festival, preko tri stotine ljudi u publici, prekrasna izložba slika lokalnih klinki i klinaca i dogovor da dolazimo kad god nas pozovu.
Povratak u smještaj, konačno mir i odmor, kad tamo Ana organizirala Chefa Luku Kraljevića da kuha privatnu večeru u 22.30, i čovjek napravio pet predjela (ukiseljena jaja, mrak!), specijalne ćufte za glavno i izvrsnu kremu za desert. Da, bilo je i vina. Upoznao sam najvećeg aktualnog rukometnog trenera regije Tonija Čolinu koji čuda radi s RK Izviđač Ljubuški (višestruki prvaci BIH), dogovorili smo se da idemo na koncert zajedničkog obožavanog benda Ska P, slikali smo se, smijali, i onda nas je Kris sve potjerala na spavanje kao zadnje tinejdžere. Eto, to su vam festivali putnika…
U devet ujutro je Babaroga s našim izvrsnim djelatnikom TZ-a, za potrebe festivala vozačem Ivanom, donio doručak u vidu dvije kutije pita i bureka uz domaći jogurt. I onda sam probao plivati. Da, smijali su mi se, ali Bandurića Kuća estate ima bazen s protustrujnim plivanjem pa sam otkrio savršen recept za mamurluk – pola sata plivanja u mlaz hladne vode – kao nov! Izljubili smo se sa svima, našalili da će nam sad izvaditi jetru kao guskama nakon tri dana tova, i nakon dva spavanja na odmorištima i puno sokova – došli plemenitiji i sretniji u Zagreb.
Uglavnom, uvjerili smo se u Slobine riječi („Prestajem biti Babaroga tek kad javite da ste sretno stigli kući“) da nitko ne nudi ni približno gostoprimstvo i program kao što je to slučaj u Ljubuškom. Jer je njegova i misija svih ljudi koji su nas mazili i pazili – da dovedu svijet u njihov maleni Ljubuški. E sad, ne znam jesam li ja svijet, ali svakako mi je bila čast upoznati toliko novih ljudi. I pojesti toliko pršuta. Kako je mekan, sočan i mirisan, ajme…
„Hvala Turističkoj zajednici Visit Ljubuški i neumornoj Veroniki Pinjuh, gradu Ljubuškom i gradonačelniku Vedranu Markotiću na potpori našem projektu te svim ljudima koji su bili dio mog sna da bar na vikend dovedemo svijet u naš grad. Ne u Mostar, Sarajevo ili BL. Prvi travel festival u BIH će zauvijek biti upisan u kao projekt Ljubuških glava.“ za kraj je rekao Slobo, alias Babaroga, alias kučibaba na Ljubuškom, natrpao nas s još poklona i sad valjda konačno odmara u društvu svojih putnica, supruge Nade i prekrasne male Nale, kćeri koja je zahvaljujući njima na prošlogodišnjem Šibenskom Festivalu Putnika Nikole Barake – proglašena putnicom godine!
Eto, hvala na svemu, vidimo se uvijek, a ako vas put ili nepce nanesu – 2. Trnjak Fest je od 21-22.6.!
