Dugo mi je vremena Slovenija bila ono nešto između Zagreba i Trsta ili Graza, ali jednom kad sam shvatio koliko se ta država brine o čistoći, urednosti i kvaliteti života, i koliko se toga lijepoga ima za vidjeti, priznajem da sam postao fan. A tek kad sam se zaljubio u skijaške letove i Planicu…
Uglavnom, odmah pored Lijepe naše imamo isto toliko lijepu zemlju koju ste već vjerojatno detaljno istražili, ali nedavno smo otkrili jedan skriveni biser koji zaslužuje da se nađe i na vašoj mapi.
Sama Gostionica Jež vuče porijeklo iz daleke 1905, a današnji vlasnik Rok Martinčić je četvrta generacija koja u njoj kuha. Umjesto dosadne jurnjave autocestom, zlobnici bi naglasili – i vinjete, krenuli smo starim shopping putevima do Brežica te Krškog i Sevnice uz nabujalu, ali čistu rijeku Savu. I iznova se oduševili krajolikom, čistoćom, dvorcima i kurijama, crkvicama tamo gdje ovce pasu pod ručnom te naposljetku malenom Jagnjenicom i Gostilnom Jež.
Kako su trenutno u procesu dotjerivanja fasade i terase, ono najbolje se krije unutra, tek mrvu modificirana gostiona u kojoj vrijeme kao da je stalo u nekom starom, predratnom filmu. Kamin, cigla, drvo, puno praznih boca, šarenih zdjela, pokojeg tranzistora i TV-a, i neka starinska, prokleto ugodna atmosfera koja te jednostavno ne pušta da odeš kući kad si mislio, nego tek onda kad si savršeno smiren.
Preko puta neprometne ceste je parking, gostiona je pet friendly, tu je i dvorište s igralištem za djecu i kad bi čovjek očekivao da će na stol doći buncek, kobase i kiseli kupus, sve se stubokom mijenja…
„Dugi niz godina Jež je bio prava seoska kmetija na kojoj se gledalo ponajprije na veličinu i obilatost porcije, pa tek onda na kvalitetu. Bilo je zabavno gledati tu masu ljudi, stalno neku buku i galamu i jako puno posla, ali nakon par teških trenutaka u životu, sa suprugom i troje djece sam odlučio stati na loptu i nešto promijeniti.
Šefujem od 2012. godine, ali sam se malo umorio od tempa. Corona nas je pak satjerala uza zid i dala nam puno vremena za razmišljanje, ali i vježbanje, pa smo od klasične gostionice digli ljestvicu na nešto što nije fine dining, ali ide u tom smjeru.
Naša je misija domaćim kvalitetnim namirnicama napraviti jelo kakvo se jelo nekad u ovim krajevima, ali na takav način da će vas sigurno zaintrigirati i natjerati na razmišljanje. Naravno, nekad se zaigramo, pa odemo i na drugi kontinent, ali lokalna namirnica je na prvome mjestu. Nadamo se da nam u tome dobro ide…“ priča nam Rok, dok njegova supruga Aneta nosi prve pozdrave iz kuhinje uz dolenjski pjenušac Kozinc Nord i “predaperitiv” – bezalkoholni špricer od izabele. Miris posjeta rodbini u Zagorju, odmah sam zamislio one oble čaše za gemišt!
Rok nije kuhar po struci, ali je odrastao u kuhinji, i nastavlja tradiciju kuhanja s lokalnim namirnicama i točenje isključivo lokalnih vina, što i preporučuje prilikom wine pairinga.
„Nemam nekih kuharskih idola, samo želim ljudima približiti kako se jelo nekad.“ Aneta je u sali, kao sous chef radi neumorni Jure Zelič, a klinci su posvuda, u kući, oko nje, sa psima na livadi preko puta gostione… I to je to, obiteljska priča koja funkcionira isključivo na rezervacije.
Moram priznati da mi je srce malo zatitralo iz više razloga, ali divno je vidjeti kako jedna obitelj može ovako funkcionirati. Prekrasno. No, došli smo jesti, pa je uskoro i krenulo naše višesatno druženje… Tema je bila isprobati što je više moguće s njihovih menija koje spremaju za Slovenski Tjedan Restorana, koji traje od 25.3.-5.4. ove godine, a s obzirom na to da je cijena već od smiješnih 23 eura, dohvatite mobitel…
Uz pjenušac (mješavina chardonnaya, modrog pinota i rumenog plavca), stigle su i krafne od kiselog tijesta punjene paštetom od fazana s pečenim kukuruzom i kokicom na vrhu, oblačići a la poderane gaće s paštetom od svinjskih rebrica krškopoljca i crvenog papra te puslica od vode u kojoj se konzervira grah s kremom od domaće rajčice. Sasvim dovoljno da shvatite da ljudi ovdje vole uživati u hrani.
Uslijedila je i treća Rokova pašteta, najjača, od patke s konjakom i šljivama, koju kao i druge možete kupiti za doma u slatkim teglicama, a zatim i tacosi s lješnjakovim tijestom i cvjetačom. Korneti punjeni mladim sirom i bučinim uljem bili su uvertira u tatarski odrezak s uljem od borovih iglica, gelom od žumanjaka i sjajnim bobicama gorušice. U prošlost nas opet šalje esihflajš – salata od govedine iz juhe, u Rokovom izdanju – sa sous vide govedinom, i domaćim octom od – izabele!
Jedna od stvari koje su na svjetskoj razini dolaze s OPG-a s kojim Jež dijeli dvorište. Plata narezaka s farme Starina od autohtone krškopoljske svinje je izvanredna, a tu su i češnjak s grila u ulju, chutney od luka, hrskavi ukiseljeni luk i ukiseljene bobe slatko kisele izabele uz rumeni plavec vinarije Jelenič.
Pauzu prije glavnih jela smo iskoristili za upoznavanje s okolicom, pa ako volite šetati, planinariti (najviši vrh u blizini se zove Kum, i navodno pruža sjajan pogled) ili biciklirati, ovo je mjesto za vas. Do Rimskih Termi imate dvadesetak minuta, do Save još i manje, u Radeču se otvorila Ribiška Vas, Ljubljana je udaljena sat vremena, Celje 40 minuta. Savjet, prvo šetnja, a onda do Ježa!
Dolenjska nije razvikana kao Goriška Brda, ali polako se penje i ima puno butik vinarija poput Kleti Slapšak, Kobale, a tad je došao i rumeni plavec vinarije Jelenič, kao i zanimljiv „shoot“ juhe od celera i žablji krak u panko mrvicama s majonezom s crnim češnjakom i sezamom. Kandidat za jelo dana, kao što je i sauvignon Dular među vinima. Nježan rižoto s listom maslačka i lardom Starina i poširana orada s blitvom na kremi od grilanog špinata, nadopunila je bogata krema od ulja, češnjaka i peršina uz Collis Colnar..
Hrskava rolica s telećim mozgom, dehidriranim žumanjkom i holandezom došla je uz pinot gris vinarije Kobal iz Sremiča, a onda je došla i zadnja „pauza“ u vidu sorbeta od izabele s pjenušcem Sonatina vinarije Huba Martinčić. Kada smo mislili da je kraj, krenuli su najopakije! Jelenji hrbat s umakom od višnje, pestom od buče i štruklima sa sirom je pratilo prvo crveno vino Molipachi, kupaža cabernet sauvignona i merlota, a zatim i pozdravčić na kuhači – kranjska kobasica s hrenom, jabukom i gorušicom, i tanko rezani suhi svinjski lungić s mousseom od gorušice, šljive, luka i bazge!
Uz kupažu Frelih Echo pojeli smo najglavnije jelo, bajaderu od svinjskih rebara, s kremastim pireom te umakom od mošta, jabuke i gorušice te savršenim kroketom od svinjske jetre.
Jedva smo dočekali i taj šećer na kraju, orahove štrukle, prhke kiflice od lješnjaka, keksi od badema, i praline od lješnjaka s kojima treba završiti svaki savršen dan. Kakav je bio ovaj. Cijeli meni je u potpunosti bez glutena, a bez problema se prilagođavaju i vegetarijancima.
Od krstitki do rođendana, team buildinga do poslovnih sastanaka, Valentinova do Dana žena, Rok, Aneta i Jure su tu da vam uljepšaju dan i otvore nove gastronomske vidike. Možda je najbolja prilika da ih upoznate na već spomenutom slovenskom Tjednu restorana gdje ćete se u Gostilni Jež nauživati u okusima Posavja i Dolenjske, za svega 23 eura po meniju. U svakom slučaju, hvala na gostoprimstvu, vraćamo se brzo!
Gostilna Jež, Jagnjenica, Radeče
+386 3 568 52 40
Gostisce.Jez@gmail.com
IG: gostilnajez
FB: https://www.facebook.com/JezGostilna
Tjedan restorana: 25.3.-5.4. https://www.facebook.com/TedenRestavracij/