I tako sam prtljajući po istom, uspio stisnuti neke gumbe i preko aplikacije pozvati neke kontakte da pokušamo što više preplivati u siječnju. Imao sam ideju da mi plivači rekreativci skupljamo preplivane kilometre i neki sponzor za svaki kilometar da euro u dobrotvorne svrhe. Nije uspjelo…
Naravno da sam taj izazov napravio kasno, da pol ljudi to nije vidjelo i da većina uopće ne želi komunicirati sa svojim tijelom do svibnja… Ali, dobili smo neke rezultate, skupilo nas se desetak i krenulo… I super je bilo gledati napredovanje iz dana u dan. I kako mi se to jako svidjelo, opet sam čeprkao po čuki i pozvao još neke ljude, drugi su me zapratili i krenuli smo u novu avanturu zvanu Plivački izazov u veljači sad već s 32 sudionika i 22 aktivna.
Kako sam otplivao prvi lagani trening u veljači jr sam se preforsirao i počela su me boljeti ramena (hvala Kljujev na oporavku), otišao sam par dana na odmor u Liku, i nakon pet dana kad sam pogledao Plivački izazov na aplikaciji – skužio da sam trinaesti na ljestvici! Dakle, divota, ljudi su stvarno ozbiljno to shvatili i sad imam feeling da sam opet napravio nešto dobro i pozitivno. No, polako se probudio egotriper u meni i sad bih ja opet na postolje, ali baš kao što mi je rekao i jedan od najaktivnijih plivača u oba mjeseca, Vedran – nisam trebao zvati Zdravka. Zašto? Pa zato jer je Zdravko, aka Shark13 tihi ubojica koji bubrege dere i mlati kilometre kao mi čips pred Netflixovim serijama.
Uglavnom, tih pet dana neplivanja sam nadoknađivao s klasičnim dnevnim prosjekom od 2 km dnevno (ne da mi se plivat vikendom, prosječno idem 4 dana po 3.500 metara) nekih 15 dana, približio se nekako vodećoj petorki, a onda je Zdravko otplivao jedno jutro – 9.000 metara. E sad, devet kilometara nije puno ako si uformljen trkač, ili prosječni biciklist. Ali brate, devet kilometara je u vodi dobro preko dva i pol sata, i to u krug, dakle…
Dakle, zove tako mene Zdravko u nedjelju da dođem na REP Ligu, plivački trening sa štopanjem i dođemo i ja, i još 50 ljudi. I sve super, i skidamo rekorde (Bravo Tomi, bravo Mate!), kad mi Zdravko kaže – ajmo jedan dan ozbiljan trening napraviti, ti ja i Vedran. Rekoh, može, lokacija Jelkovec, taman mi je moj omiljeni Goranin Ivan Jeletić donio komdomčiće za potrgani prst, hvala brate, i mogli smo krenuti na vježbanje dugo 2 sata i 50 minuta, odnosno punih devet kilometara plivanja.
Zadnji put sam toliko dugo plivao tijekom treće godine RokOtoka od Raba do Krka i nije mi bilo svejedno. Nije ni sad, ali u dobrom društvu i kvalitetno vođeno (evo, još samo jedan prije predzadnjeg i slično, hvala Zdravko…), isplivalo se i bogami ubilo oko kad sam se dovukao doma. I unatoč strahu da ću biti dobar samo za pljeskavicu, sutradan sam kilavo, ali opet isplivao novih 2.000 metara i lagano ulazim u formu za projekt ljeta 2024. RokPoluotok – plivanje oko Istre. Pa se nadam da ćete se na bilo koji način uključiti.
Kako je veljača pri kraju i kako će biti teško prestići vodećeg Zdravka, cilj mi je i drugi mjesec za redom preplivati 50 km, počastiti prvu trojicu iz siječnja i veljače pivom nakon nove REPLige i proglasiti novi Plivački izazov – tko će preplivati više u ožujku 2024.! Vidimo se na Utrini, Jelkovcu ili gdje god, samo da se pliva!
————————
Dnevnik plivača 2024. / 4. dio
22.1. – 24.2.2024.
Bio sam lijen pisati kad sam trebao, pa je ovo stanje nakon mjesec dana nepisanja, baš sam dno…
Kilaža: 101.5 – 99.8 – 98.9 – 98.2
Broj pređenih metara: 11.800 + 25.500 +55.225
Broj dana na bazenu: 16/26
Najbolja vremena:
100 m: 1.10 – 1.07
400 m: 5.43 (hvala Vedrane, mrzim te Vedrane) – 5.34
750 m: 11.01 – 10.51
1000 m: 14.52 – 14.31
1500 m: 0 – 22.58 – 22.29
Najdulje plivanje: 4.250 – 9.500
Pomagala: Kapica, naočale, perajice
Bolovi: Desno rame konstantno, lijevo sad već dosta zabrinjavajuće, počelo i lijevo koljeno pogotovo kad izlazim iz auta…
Bilješke:
Ožujak bi trebao biti konstantan na 3.500 metara triput tjedno jer ću dosta raditi i putovati. Nadam se da će se još ljudi uključiti u izazov, a možda i neku dionicu oko Istre…
