Na putu između Šibenika i Jadrije smjestila se vinarija Baraka. Vrijedne ruke generacija pomoraca stvorile su impresivnu hacijendu s modernim podrumom i vrhunskim debitom.
Naravno da ovdje ima i pjenušavih i crvenih vina, ali majstor je krivo pogledao na raspored vožnje Jadrolinije, pa se nisam uspio sresti ni sa Zvonom, ni bratom mu, ni Rudijem, a bogami ni Vjekom jer sam odjurio i prije službenog početka.
Tako da su sve ove nebeske delicije pojeli neki drugi ljudi, zavidim im, ali svakako podržavam ovu manifestaciju, i samo nek nam je više veselja i dobre spize i vina.
Pa kako nisam bio prisutan, šeram izvještaj Dobre hrane Jutarnjeg lista, a dogodine ponavljamo još jače!
U subotu 15. veljače se u okolici Šibenika proslavilo Dalmatinovo, manifestacija koja se može shvatiti kao svojevrstan odgovor na Vincekovo ili Martinje. Naime, već godinama Dalmatinci hodočaste ka slavonskim vinarima gdje uživaju u tradicionalnim feštama od ića i pića, a posebno se pamte odlasci kod gospodina Enjingija.
Tako nekako je nastala ideja da i Dalmatinci imaju “svojeg konja za trku”, a cilj je očuvati ritual dalmatinskog marendavanja, druženja uz pjesmu i lokalne proizvode i jela. Planiraju cijelu manifestaciju dići na viši nivo i osnovati Udrugu koja bi promicala gastronomsko nasljeđe, tradicionalne recepture, socijalni element druženja uz pjesmu i slično.
Prvo Dalmatinovo održano je ove subote u vinariji Baraka u blizini Šibenika, na poluotoku Srima gdje se okupilo više od stotinu zaljubljenika najrazličitijih profesija i životnih poziva pa se tu našlo književnika, chefova, harmonikaša, vjeroučitelja, ribara i školjkara. Glavnu kuharsku palicu vodili su Rudolf Štefan iz restorana Pelegrini, Vjeko Bašić iz Konobe Boba te Damir Tomljanović, no ipak najveće pohvale dobila je majka gospodina Frana Kalauze (školjkara) koja je pripremila sjajne tripice na svoj način.
“Ideja se dogodila spontano. Nakon brojnih odlazaka, pala nam je na pamet ideja da je red da mi naše Slavonce pozovemo i malo se podružimo, a kasnije je priča krenula sama od sebe da smo došli do manifestacije i kasnije do ideje za Udrugu!” priča nam gospodin Ante Skelin koji je inače po profesiji ribar.
Ničeg ovog naravno ne bi bilo da nije ljudi koji žele očuvati dalmatinsku dušu i svatko sa svojim doprinosom utječe na uspješnost, a na kraju našeg razgovora gospodin Skelin istaknuo upravo važnost tog ljudskog faktora bez kojeg ne bi bilo ničega ističući još podršku D-Resorta, Olimpia Sky-a te firme Laser i Mayoko.
Foto: Dalmatinovo, Matko Jakelić i Emma Baraka
Tekst: Dobra hrana
