Brazilsko veleposlanstvo u Hrvatskoj organiziralo je brazilsko-hrvatsku večeru za dvadesetak ljudi koji su satima uživali u majstorijama Tvrtka Šakote, Matheusa Alvesa Zanellu i ekipe koja je vrhunski odradila posao u kuhinji i pri posluživanju. Uz 8 sljedova pridruženo je isto toliko hrvatskih vina i brazilski koktel caipirinha umjesto aperitiva.
Druženje je, kako smo čuli, osmišljeno prema ideji brazilskog veleposlanika, inače stalnog gosta Nava, kako bi se usporedio sličan pristup namirnicama i bioodrživosti dvije različite gastronomske kulture na dva kontinenta i to preko dva chefa koji imaju vrlo sličan pristup kuhanju i životu – prirodno, lokalno, drugačije.
Kada bi netko napisao da je Tvrtko Šakota kulinarski genij, ne bi puno pogriješio. Čuda koja osmišljava, radi i prezentira ovaj Zagrepčanin jednostavno će vas ostaviti bez riječi, u što sam se uvjerio po tko zna koji put. Kuhinju je sinoć podijelio s jednako jakim kolegom iz Brazila pa je s kvalitetnim sparivanjem s vinima ovo stvarno bila večer za pamćenje. Zanella je inače jedan od onih zaljubljenika u hranu koji je prvo pozavršavao fakultete da bi se tek onda našao u kuhinji i sad drži sličan lokal za 12 osoba u Brazilu…
Nakon moćne, tuste slatko-kisele caipirinhe koju bih najrađe prelio preko sladoleda od vanilije, došao je klasičan sourdough kruh i maslac na Tvrtkov način, a odmah nakon toga i „Hrvatska plata“ na starteru koji Šakota održava već 23 godine. Kao da grizeš mekan oblak, a tek o njegovom paškom siru nemamo riječi, divota… Brazilac je uzvratio sa sočnom, kao duša mekanom kockom od tapioke sa želeom od cikle, da bi uz trenutno najintrigantniji hrvatski Grk, Križ, Pelješac 2021 pojeli i skuše, koje su po riječima chefova savršeno odglumile brazilsku ribu.
Bio je red i na dumpling sarmu koju eto, morate probati jer niste jeli ništa slično, pogotovo kad vam je preliju s čilijem s fermentiranim grahom i ječmom, koji je sjajno sjeo uz moćan Clai, Ottocento White 2018. Ultra meka svinjetina maozinha s pireom od batata bila je uparena s meni najboljim vinom godine, Gašpar Trnjak 2018. Kakva slast, ništa da strši, mekano, voćno, balansirano, divno… Da, jelenjih mi rogova, nikad mekšeg jelena nisam kušao…
Deserti u vidu pekmeza od višanja, domaćeg vrhnja i lješnjaka te „brazilske rožate“ pudim de leite po receptu Matheusove bake uz Šembera i trećeg u nizu Tomca navelo nas je da se duboko poklonimo i zahvalimo se na velikoj večeri i mogućnosti druženja s pravim umjetnicima u svom poslu koji su nam dokazali da nije problem spojiti dva kontinenta kad su u pitanju pravi majstori zanata.
Tvrtko Šakota je potiho najavio otvorenje novog lokala u partnerstvu s Markom Turkovićem koji je također sinoć bio dio tima pa nam preostaje samo ugodno iščekivanje i pokoji povratak na jelenka, sarmu i uglavnom – sve u NAV-u.
