Jedna ugodna jutarnja vožnja do prekrasnog Varaždina, šetnja gradom i obavezan posjet diskontu čarapa i donjeg rublja, sve je to bio samo omot oko istraživanja što je, konačno svoj na svome, za predstojeću sezonu pripremio chef Alan Lovaković. Mjesto radnje je bivši restoran Banus u ulici Kralja Pera Krešimira IV 12, koji je kupovinom većinskog udjela promijenio ime u Barococo, a chef Lovaković sa svojim timom okrenuo novu stranicu. Barococo u biti još nije striktno pozicioniran jer su trenutno u tolikom hajpu da će proći malo vremena dok ne vide što ide najbolje, što nas definitivno nije spriječilo da ih posjetimo….
Alana sam upoznao prije desetak godina u Đurinoj Hiži gdje sam shvatio da čovjek stvarno voli meso i da se rodio kraj roštilja, kasnije je još napredovao s detaljima kao voditelj restorana Aquacity, Ftruca i u podrumu glavnog gradskog trga Varaždina Steel & Meat Beer & Burger Baru, da bi nakon još koje kuhinje došao i do Restorana Banus.
Steel & Meat Beer & Burger Bar Varaždin: Fantastičan steam punk bar s još boljim burgerima!
„Bilo je vrijeme da konačno napravim nešto svoje i osobno stojim iza jelovnika, ekipe i svega. To se dogodilo upravo sad, početkom veljače kad sam sa svojim partnerima iz lokala odlučio pokrenuti novu priču, promijeniti ime i krenuti osvajati Varaždin kreativnošću i kvalitetom. Kao što i sam vidiš, vikendom gorimo, čekamo da ugrije još par stupnjeva da potpuno upogonimo terasu i sad mi oprosti ali jurim u kuhinju…“ govori Alan, a mi gledamo krcat lokal, od dama u najboljim godinama koje nemilice mlate ćevape, preko slavljenika što uživaju u velikim zagrebačkim odrescima do ekipe koja je došla na kompletan obrok pa timski puše u vruću kokošju ili juhu od gljiva.
S prednje strane i besplatnog parkinga Barococo ne izgleda toliko dobro kao kad izađete na terasu pod dva crnogorična stabla (da sad ne fulam je li jela ili ariš), i pogotovo u minimalistički uređenu unutrašnjost sa sasvim dovoljno mjesta da se osjećate ugodno. Podrumski dio možda malkice može biti prozračniji, ali kako sami kažu – fokus je na gornjem dijelu i samoj terasi. Atmosfera je domaća, ugodna, sve ide polako, kao da priča traje sto godina, a nakon smještanja sve počinje rakijicom po širokom izboru. Mene je ugodno iznenadila banjalučka dunja, ne prebarikirana niti intenzivna, jaka, a opet elegantna. Dobar početak… Lokalna kupaža Pongračić, izvrsna je za gemišt, a od butelja se nudi podosta poznatih etiketa, iako je karta još u izradi.
Ručak smo otvorili ogromnom porcijom fino začinjenog (čak 18 sastojaka s naglaskom na Whiskey), na veće komade ručno kosanog tatarskog bifteka s puno tosta i savršeno mekanim, zamrznutim pa ribanim maslacem. Ovoga se puta nismo koncentrirali na pouzdano dobre steakove ni burgere (iako Alan hvali i BBQ rebrica i krilca), nego telećim ćevapima i telećom jetricom na žaru. Jetricu bismo voljeli jesti malo deblju, a ćevapi su stvarno izvrsni. Jako podsjećaju na recept starog lisca Raula Lajtmana koji ih je prvi predstavio onomad u Breneru u Kustošiji… Lepinja sočna, puna finih aroma s roštilja na drveni ugljen, ponos Barococa. Uz stvarno fine ćevape dolazi i miješana zelena salata sa zanimljivim umakom, koji podsjeća na dane starog Hambija u Draškovićevoj!
Posebno treba spomenuti i duhoviti jelovnik gdje imate i dijelove poput: Malo mrzloga dok se drugo ne skuha, ili za želučeka malo podgrijati… Uglavnom, svakodnevno se ovdje nude meso z banjice (kosana mast, dimljeno meso), domaći sir s placa s vrhnjem, češnjakom i slatkom crvenom paprikom. Tu je i Juhica naša svagdašnja od kokoši (čućike), kao i pozabljena gusta juha s heljdom i vrganjima, domaći trganci s vrhnjem i pečenom kosanom masti, dinstana teleća jetrica s prženim žgancima i langoš s češnjakom i kiselim vrhnjem. Uglavnom, Zagorje i ne samo Zagorje na dlanu, jer imaju i veliki izbor tjestenina, steakove i ozbiljne komade mesa.
No, došli smo i do jela dana, a ono je došlo na stol u vidu nimalo zagorske – carbonare. U restoranu Barococo koriste guanciale, pecorino i Parmigiano perfektno spremljeno, bez ikakve primjedbe i po vrhunskoj cijeni. Jako su im fini i divovski ravioli s nadjevom od vrganja, bogato preliveni maslacem i posuti timijanom. Za desert je došla tjestenina punjena muškatnom bučom s makom sladoledom od vanilije poškropljenim bučinim uljem i košticama. Picajzlama bi bilo bolje u ovoj modernoj varijanti rezanaca s makom da ima još i domaćeg pekmeza od šljiva, ali bili smo stvarno puni.
Chef Lovaković nudi svakodnevno tri gableca/dnevna jela od 10-14h, puno gura ribu na bazi Mediterana ali i Baranje (fiš, 8,5 eura, nerijetko petkom) i trudi se imati jedan karakterističan ručak za određeni dan u tjednu. Namirnice nabavlja što je više moguće s tržnice i lokalnih OPG-ova (Tomašić, Rogina…), dio iz Food Innovationa. Mjesto ima sjajnu energiju, ljudi se trude i žele ostaviti najbolji dojam, lokal je čist, moderan i uredan i samo se nadamo da neće otići previše u širinu nego zakucati jelovnik na petnaestak predjela i glavnih jela i tako proširiti svoju klijentelu.
Očekivali smo vrhunski burger, dobili fantastične ćevape i brutalnu carbonaru. A to je, nadamo se, tek početak, sretno ekipi Barococa!
———————
Barococo Restoran
Ulica kralja Petra Krešimira IV 12
042 420 111
restoran@barococo.top
https://barococo.top/
https://www.facebook.com/barococorestoran
