Jedna od ranijih scena urezanih u pamćenje je Slovenija 1975., zimovanje s vrtićem Vedri dani i trka do doma u kojem smo bili smješteni. Pobijedio je Balić, ja sam bio drugi, a Krešimir Ledić treći. Ili obratno, nebitno, znam samo da smo bili klinci i da smo bili sretni. Putevi su nam se ubrzo razdvojili, a sretali smo se uglavnom po tekmama pošto je on izdavao i Košarku i Nogomet, glavno štivo sportofila devedesetih i nultih. U jednom smo se trenutku sreli u Balonu u koji sam došao prvi put u životu po redakcijskom zadatku.
Izljubismo se i sjetimo starih dana, a on me onako usput pita, nego, kako ti se sviđa ovdje? Pogledah uokolo, nogometni tereni, zelenilo prema nasipu, uredno, čisto, fensi, a ne snobovski… Rekoh, mogao bih se bogato udati za gazdaricu, ali Krešimir je već negdje odjurio. Koji trenutak kasnije, voditelj je predstavio novog, dugokosog chefa Stipana Iličića i zamolio vlasnika balona da kaže koju riječ. A onda je mikrofon preuzeo – Krešimir. Toliko o meni i poznavanju vlasnika, a kad je meni najbitnija klopa, nemrem si pomoć.
Uglavnom, prisustvovali smo svjetskom rižotu i vjerojatno najboljim pačjim prsima u gradu i ispričao se Krešimiru na neznanju. Još sam par puta u međuvremenu naletio u Balon, ali uvijek na brzinu, i nedavni susret u riječkom Hiltonu me jednostavno natjerao da se uvjerim u naslov svog teksta od pred par godina.
Krešimir je bio tu, kao i Dino Kušen (ne propustite njegov VOPT festival u Opatiji!) pa smo se napričali o svemu i svačemu, a onda je došao i sam Stipan Iličić s potpuno novom frizurom i s hrpom novih recepata i ideja.
Balon je proslavio punoljetnost, a kao nagradu dobio treću Gault&Millau kapicu i mjesto na ljestvici među top 10 zagrebačkih restorana. Lokal je i dalje na visini, konobari koji kao da su izašli iz internata, pristojni, uslužni i nenametljivi, parkinga ima, vinska lista probrana, cijene ne pretjerano visoke za ono što pruža.
No, došli smo ipak zbog provjere njihove pačetine, koja je i dalje fenomenalna. Dakle, takva sočnost mesa u kombinaciji sa slanom, ne prehrskavom kožicom je nešto epohalno. Kad se samo sjetim koliko je to teško dobiti doma, i koliki su restorani sami sebi opalili šamar kad im ili previše otvrdne ili ostane žilavo. Svaka čast.
Prije toga smo uz mekanu i bogatu vrgoračku Zlataricu vinarije Pilač kušali govedski carpaccio s pestom od bosiljka u maniru Tea Ivaniševića i Andreja Barbierija, pokoj mu duši, dok je za glavno jelo došao briljantan bečki šnicl.
Iako nisam jeo ni na jednom od dva mjesta gdje se radi jedini originalni bečki, nalazim da je ovo nešto najbliže idealu. Tanano, hrskavo, s miomirisom masla, mrvicama od žemlji… Divota. Jedino bih u krumpir salatu dodao malo više senfa i masnoće bilo kojeg porijekla, ali to sam ja. Nije nevažno napomenuti da Stipan nabavlja svoje limune za poškropit bečki, pa je doživljaj bio izvrstan.
Ako je 158 centimetara Kasandre smazalo cijeli bečki veličine ovećeg tanjura, mislim da ne treba više komplimenata. Sjajne praline s kavom, čokoladom i kestenom još su malo na meniju, isto kao i umak ispod patke jer je završila sezona, pa znate što vam je činiti ako ste kestenofil!
„Naša je misija poslužiti comfort food s autorskim potpisom. Mislim da je ovih 18 godina, od kojih zadnje četiri sa Stipanom, dobar znak da smo u tome i uspjeli.“ rekao je Krešimir na kraju, Stipan dodao „Ne izmišljamo toplu vodu, jednostavno želimo izvući najbolje od namirnica i imati zadovoljnoga gosta.“.
Balon nudi još brdo drugih jela, karta nije preširoka, ali se uvijek pazi na sezonu i kvalitetu. Stipan se kalio u Nizozemskoj, voli detalje, ali ne previše mrcvarenja, i ovo je danas jedno stvarno kvalitetno mjesto. Nadam se da ćete što prije i sami u to uvjeriti, ako već niste, ja sam to učinio jako kasno, ali definitivno ne i prekasno. Pačja prsa i bečki šnicl su čudo, nema dalje – i zato posjetite Balon. Možda već za Valentinovo?
Balon Restaurant
https://www.facebook.com/RestoranBalon
Prisavlje 2 10000 Zagreb
http://www.restaurantbalon.com/
01 6040 918
info@restaurantbalon.com
https://www.instagram.com/balonrestaurant/
