Ima li što ljepše nego pročitati ozbiljan i kvalitetan putopis u vrijeme kad baš i nije najsigurnije putovati? Uživat ćete u knjizi Iran u prezentu mladog Ivana Đogića s kojim sam ovih dana popio brzinsku rakijicu i postavio par pitanja…
Tijekom najtvrđeg lockdowna s Putoholičarima sam radio zoom intervjue za njihov podcast i tako upoznao i Ivana i njegovu prekrasnu suprugu koji su s druge strane kamere bili u – Iranu. Tada sam saznao da Ivan piše knjigu o tome kako se zaljubio u Iran i otišao tamo živjeti, i obećao da ću baciti oko na PDF. Naravno da me morao triput podsjećati, ali jednom kad sam krenuo, nisam stao do kraja. Kao da si tamo.
Puno ljepši komentar i preporuku zašto treba pročitati ovaj vodič/monografiju je dao kvizlija Krešimir Sučević Međeral čije sam riječi drsko maznuo za naslov, a evo što mi je sam Ivan rekao o knjizi.
Ivane, za sve one koji nisu gledali podcast, otkud ti u Iranu?
Sve je krenulo jednim bezazlenim putovanjem 2016. godine kad niti nakon mjesec i pol boravka u Iranu nisam uspio pronaći razglednice koje bih poslao roditeljima i prijateljima. Rekao sam da ne može to tako i odlučio sam preseliti u Iran i sam započeti proizvodnju razglednica! Možda djeluje kao šala, ali je zapravo vrlo istinito. Prije sam i u Hrvatskoj radio u turizmu i odmah sam putujući po Iranu primijetio da to turističko tržište krije mnogo potencijala. Odluka o preseljenju nije bila nagla, ali glavni motiv je bio da odem na turistički nerazvijenije tržište i onda tamo budem ”glavni baja”.
Koliko si vremena proveo tamo i što si tamo sve radio?
Zaista sam započeo s razglednicama. To je bio jednostavan mali projekt kojim sam dobio na vremenu da se upoznam sa zemljom u koju sam doselio. Kroz projekt razglednica sam otvorio i tvrtku u Iranu kroz koju sam onda dobio radnu dozvolu i radnu vizu. Naravno, od razglednica se ne može živjeti, ali one su mi kasnije otvorile neka nova vrata. Putujući i fotografirajući naučio sam mnogo o geografiji Irana i mnogo servisnih turističkih informacija. S tim su me znanjem hoteli, agencije, ali i samostalni strani posjetitelji počeli ispitivati gdje da idu, gdje da spavaju, što da posjete… Meni je osobno bio veliki užitak pomagati im savjetima i predlagati im itinerare te je logično da se iz toga izrodio i moj današnji posao turističkog vodiča, prvenstveno za posjetitelje iz Hrvatske, ali i susjednih zemalja našeg govornog područja.
Usporedi nam život u Hrvatskoj i Iranu?
Život u Iranu je nedvojbeno teži jer ekonomska situacija je lošija. No bez obzira na sve teškoće, u Iranu prevladava zarazno blaga i opuštena atmosfera. Ta atmosfera je ono što me tamo drži. Život u Iranu ima puno nedostataka, ali ima ono nešto što čovjeka drži očaranim. Teško je opisati taj osjećaj, ali svakako je prelijep. Život u Hrvatskoj je organiziraniji i uredniji, ali, opet, manjka ta čarolija koju osjećam u Iranu.
Kako je Iran podnio Coronu?
Rekao bih da se Corona u Iranu podnosi dobro koliko je god to moguće. Zemlja koja je navikla na krizne situacije se lako i brzo prilagodi na novu kriznu situaciju. Ono što jest je da u odnosu na druge zemlje kasne s cijepljenjem, ali mislim da se priprema infrastruktura za vlastitu proizvodnju cjepiva nakon čega vjerujem da će većina građana brzo biti cijepljena.
Došao si zbog izdavanja knjige? Gdje je sve možemo nabaviti?
Tako je, cijelu zimu sam proveo u Hrvatskoj kako bih izdao knjigu ”Iran u prezentu” o iskustvu života u toj zemlji. Naime, dolaskom Corone mi je kao turističkom vodiču naglo bilo oslobođeno puno vremena pa sam većinu 2020. godine koristio za pisanje. Knjiga je nedavno izašla iz tiska te sad preostalo vrijeme prije povratka u Iran koristim za organizaciju i distribuciju. Dok web shop ne bude izrađen i dok ne uspostavim kontakt s knjižarama, knjiga se može nabaviti direktno od mene kontaktom na Facebooku ili Instagramu (@ivandariran) na kojima redovito objavljujem fotografije i crtice života u Iranu.
Koja ti je danas životna filozofija kad više ništa nije normalno?
Životna filozofija bi mi bila da treba preživjeti i snaći se na koji god način je to moguće u nadi da će nam se život vratiti što prije u normalu. Nema puno mudrosti – stisnuti zube i dati sve od sebe!
Tko bi trebao pročitati tvoju knjigu?
Rekao bih da bi se knjiga mogla svidjeti svim onima koji su znatiželjni naučiti nešto novo i saznati o Iranu detalje koji inače u javnosti nisu vidljivi. Trudio sam se na zabavan i edukativan način čitatelja upoznati s tom pomalo neshvaćenom zemljom te ga potaknuti na razmišljanje i preispitivanje svojih stavova.
Što ti najviše fali tu, a što tamo?
U Iranu mi najviše nedostaje svinjetina. Čak ne niti alkohol. Zaista smatram da je naša gastronomija jedinstvena i tek sam odlaskom iz Hrvatske shvatio koliko je bogata. Čak sam i u knjizi poglavlje o hrani nazvao ”Svinja je kraljica”. Tu u Hrvatskoj mi najviše nedostaje ceremonijalno ispijanje čaja uz nezaobilazne mirisne dimove nargile.
Hvala puno!
