3. Surduk Festival Baranja 2011. (prvi dio)

3. Surduk Festival Baranja 2011. (prvi dio)

U općini Kneževi Vinogradi od 2009. se godine održava prvi festival vina i umjetnosti u Hrvatskoj – Surduk Festival Baranja. U kratkoj je povijesti uspio postati jednim od najposjećenijih domaćih vinskih događaja – samo prošle je godine okupio oko 10.000 posjetitelja. Ovogodišnji trodnevni baranjski doživljaj pružio je brojne sadržaje, od međunarodnog ocjenjivanja vina, sajma vina (vinari iz Mađarske, Srbije i Italije), Dana otvorenih podruma, koncerata etno, jazz i rock glazbenika, folklornog programa, predstava, radionica…

Naravno da ekipa Dobre hrane nije na sjeveroistok Hrvatske išla zbog, poput starog vina nježnog koncerta Gabi Novak i Matije Dedić Trija (nakon par butelja izgledala je kao Ksenija Urličić),

na koju su se i najokorjeliji uspjeli otkačiti,

Cinkuša (sjajni!)

ili Hladnog Piva koje se za ovu priliku predstavilo kao Hladno vino, ali su dotični sjajno sjeli uz brojna kušanja i degustacije. Od hrane svakako izdvajamo perkelt od svinjskih nogica koji smo zatekli u Zmajevcu (kuglof sa jednog štanda (!?) nismo htjeli probati), vrhunsku kobasu iz vinarije Đule Špigela

te apsolutno fantastičan fiš paprikaš s domaćom tjesteninom (pred nama ručno rađenom i rezanom)

na osamljenom i predivnom Salašu Ipša, nedaleko Čeminca. Tamo smo i spavali – nevjerojatan osjećaj spokoja, obavezno posjetiti. Lokalci su nam savjetovali da svakako probamo fiš

i u Piroš Čizmi u mjestu Suza, ali suza nije dočekala oko, jer osjećam svako vlakno onog macho šarana u svome sretnom trbuhu… Al drugi put obavezno! Vinska karta Baranje oslanja se na par klasičnih (Kalazić, Josić) i desetak vrhunskih vinskih pastuha u naletu (Gerštmajer, Kolar…), koje smo s guštom obilazili i redom bili fino ugošćeni.

Nikako se ne smije zaboraviti spomenuti i domaću višnjevaču, šljivovicu, domaće sokove od bazge i višnje, sve na salašu Ipša. Povratak prirodi…

Surduk je naziv za strm, duboko usječen put u Baranjskoj planini, nastao proširivanjem vododerina. Specifičnost ovog festivala je upravo u zanimljivom okruženju koje je omogućila majka priroda i ljudima koji su najvišu točku surduka iskoristili za stejdž s glazbenicima, a bočne strane za gastro

(perkelt) i vinsku ponudu.

Program pod radnim nazivom “red razgledavanja, red jela, red pića” se odvijao još i u Karancu, Kamencu, Kotlini, Batini i Zlatnoj gredi i Kneževim Vinogradima, a nismo propustili niti posjetiti Kopački rit.

Slaba berba, nizak vodostaj, ali ni k od komarca. Bit će da su svi preselili u Zagreb, ili su ih dokrajčile muhe ubojice kojih se prokleto teško riješiti…