Baku sam zavolio… + skidanje Jumfa!!!

664

Kao prvo, pozivate se na Jumf festival u Zadru sljedeći vikend 23-25.6., i ja bi rado išo, pa ako neko ide prema dole nek me ubaci, sredim kartu!!!

Kawasaki, Tripperi, Let 3, nemre bit loše!

A sad, putešestvije…

Tri dana Azerbajdžana – nastavak…

Klopa i cuga
Baku teži zadovoljenju dobrostojećih turista, kojima je izbor restorana i delikatesa stvarno interesantan. Nama se najviše svidjela atmosfera u restoranu Pencere, gdje smo uz obilje domaće glazbe i plesanje sa seksi Azerkama, s dva Riječana, Čapljincem i Brođanom na moje gnušanje morali popiti sedam boca ruske votke (punjena u Bakuu!) i upoznati se s janjećim, rastresitim, kao duša mekim „ćevapom“, višemesnim šašlikom te za desert – pečenim prepelicama. Velik sam protivnik ubijanja tih milih sirotica veličine kanarinca, ali votka + znatiželja… Uglavnom, fino pilence, kao da žvačem onog prokletog žutog Tvitija. Drugi dan smo uživali u pilećim iznutricama ispod peke (sadj)

u Jeniseju i specijalitetu godine – na luku dinstanom šipku. Odmah smo ga prozvali „Šipče na tavče“.

Nemojte se čuditi light kebabu – turaju i pomfrit unutra! Sapperlot! Susreli smo se i s finim Cabernet Sauvignonom od Argentinskih vinara iz okolice grada Gandže. Azeri su loši s pivama. Kad ih pitate zašto imaju samo tri brenda, kažu da ionako stalno piju votku. Između Bizima (voda od kiselih krastavaca – ne piti), 33 Exporta (jak miris ječma, masnjikava i isprazna, dobra samo za uz dobru tekmu da ne primjetiš što piješ) i Xirdalana – odabrali smo ovaj zadnji jer ostavlja kakav-takav aftertaste uz zanimljive arome banane i jabuka.

Obilazak, taksiji i murija
U zidinama zaštićenom starom gradu se nalaze znamenite građevine poput Palače Širvanšahova iz 15. i Toranj djeva iz 12. stoljeća. A kad jednom po noći vidite Dom Praviteljstva – morate zastati… Savršenstvo. Azeri nisu štedjeli novac za osvjetljenje građevina. Evidentan je višak radne snage, tako na jednog gosta u kafiću dolaze po tri sudarajuća konobara, a taksija ima kao crnih mrava. Da, jeftiniji su nego zagrebački, zar ste sumnjali? Razlog je cijena benzina od tri i pol kune, ali i to je previše za zemlju koja pliva na nafti. Ako igrom slučaja i nema taksija, prevest će vas – policija. U korumpiranom sustavu imaju užasno niske plaće, pa će vas taksirat do hotela za smiješno malu lovu. Iskreno, u 56 dosad obiđenih država, ovo mi je prvi takav slučaj…

Kaspij i okolica
Kao bivši plivač maratonac koji se kupao u sva tri oceana, od Kaspijskog sam jezera očekivao više topline. Ali, ožujak je ovdje mjesec kiša, a svi ostali mjeseci – vjetroviti, po čemu je od starih Perzijanaca Baku i dobio ime (Vjetrovit grad). Pa sam se zadovoljio močenjem nogu i sakupljanjem bezličnih školjaka koje služe kao građevinski materijal. Kaspij je smeđe-siv s laganim naftnim preljevima jer svo bogatstvo zemlje leži na plitkim kopovima ovog goriva koje neminovno mora tu i tamo curnuti u najveće jezero svijeta. Burki nema jer se 99-postotno muslimansko stanovništvo odjeva po zadnjim zapadnjačkim trendovima. Pa i pijucka. Našeg preljubaznog taksista i vodiča Agu, ispitali smo na ručnom ruskom o sportu te saznali da je Gari Kasparov rođeni Bakuanac, a ulaže se i u žensku odbojku – doveli su hrpu Hrvatica, Srpkinja i Amerikanki. Tu su još i boks, dizanje utega i nogomet – repku im vodi slavni Berti Vogts, do sada imaju skalpove Čeha, Srba i Turaka. Puno su jači u dvoranskoj verziji s pet Brazilaca, pa su na zadnjem EP bili četvrti. Nedavno je Azerima

dodijeljena organizacija svjetskog juniorskog nogometnog prvenstva za djevojke do 17 godina, našto nam Aga kaže – ali mi još uopće nemamo reprezentaciju!!! Kada smo već kod djevojaka, ljepše su od Erevanki, a dominiraju crne uske hlače i tamna šminka. Nepristupačne, nema ih iza 22 sata ni za lijek.
Posjetili smo sat i pol udaljeno arheološko nalazište Gobustan,

gdje po razbacanom kamenju ima crteža koji datiraju iz 12 st. Pr. N. E., te puno više oznaka da se pazite zmija.

Nakon toga smo otišli diviti se blatnim izvorima na obližnji vulkan off roadom u Ladi sport iz 1984.,

te otišli na zasluženog pivkana s lokalcima. Kako je Baku na nadmorskoj nizini od -27 metara, zaključili smo da domaći vole pocugati jer su stalno u depresiji. Ali mi smo bili još gori. Tako smo konačno doživjeli večeru s ruskim zdravicama te zaključili da je mamurluk od votke nježniji od onog od viskija, ali da zajednički – definitivno treba izbjegavati. I da, žestice se naručuju u gramima!

Zaključak
Izbjegnite vožnju maketom od aviona ATR-74, jer smo bili stisnuti kao tetrisići, i još su nas glomazne stjuardese stalno gazile po stršećim dijelovima tijela. Azeri su dragi ljudi, loših građevinskih navika. Sve što podignu, naprave krivo, pa sve razruše i rade ispočetka (mramorni pothodnik od par milijuna eura su svečano drugi dan razrušili jer su zaboravili staviti struju), ali s tolikim zalihama novca da od Bakua grade Euroazijski Dubai.

Sličan onome u Turkmenistanu do kojeg čak i vozi trajekt. Ipak, osim ogromnog nesrazmjera bogatstva među rajom i vladajućom manjinom, postoji puno veći problem – Nagorno Karabah. Jedan mi je prijatelj to slikovito opisao – «Zamisli da Srbi danas drže Vukovar, a mi šutimo i godinama jako puno para ulažemo u oružje…». No, možda smo samo slučajno naletjeli na ratobornog lokalca u gradu u kojem smo se po noći osjećali puno sigurnije nego u Zagrebu, tako da se ipak nadamo mirnom rješenju i skoroj novoj posjeti.
Po mogućnosti poslovnog karaktera, jer tu novac (a ime mu je manat) leži na dohvat ruke i samo ga treba ubrati…
A i makar zbog onog divnog janjećeg ćevapa…