Surduk 2 + Meneghetti + Istria Gourmet

848

Surduk (nastavak)

Dva dana su premalo za razgledati Baranju, sva ta živopisna mjesta s ogromnim crkvama, tablama na Mađarskome (Karanac se piše Kø), još jednom divan fiš, idealno za obilaženje biciklom, mjesta za kupanje kao u priči, topli i veseli ljudi, multikulturalnost,

bogata tradicija, harmoničan život u skladu s prirodom,

usporenost, te stejdž u Zmijancu ispred kojeg je – drvo…

Dovoljno razloga da navratimo i dogodine, Baranjo, Fish You Were Here…

Na kraju smo prošli i kroz Kutjevo, jer je Gurwoman nazvala podrum Mihalj i sredila degustaciju.

Alal vera, čuvajte se Merlota iz 2009.,

kako mi Moca rekla – Gromko!

i, može mi iko ovo objasnit, falaaa!

Vinistra + Meneghetti

Još nisam hodao s Istrijankom.

A mislim da bi bilo vrijeme da se neka bogata jedinica, kontesa od Žminja ili Grofica od Livada konačno zaljubi u mene i usvoji me i da onda ja dole jedem i ločem…

Tako sam bio naletio i na Vinistru i usvinjio se Bibinim jabučnim uljima (ko ne proba, nije probo http://sibiba.com – odma!!!), ukuskusnim kus-kusom, fužima i cirka stotinjak vina.

Veliki pozdrav Trapanu i Tolju, dubok naklon Radovanu i Kozloviću i još jedno tužno shvaćanje da imam ženski želudac i da padam na muškate…

A ujutro – iznenađenje.

Moji me gastroblogeri Manjada, Ivanhoe, Lada i Gurwoman ugurali u posjetu Stanciji Meneghetti (do sad sam je stalno zvao Meneghini, valjda sam dobro napisao).

Neki čiko kupio milijun hektara, doveo Francuza da mu kuha, Talijana da mu posadi sve najbolje od loze, i sad u miru hacijende s prekrasnom ženom gleda kako sve to raste i nutka svojim plodovima zemlje.

Ono, da sam se rodio bogat, mislim da bi tako skončao.

Zavidan kolko to mogu bit.

Enivej, nešto prekrasno.

Isprika svima koji su čekali da si sam narežem pršut – inače ne režem tako debelo.

I za sam kraj ove enogastro putešestvije, jedna najavica.

Jučer sam bio na presici Istria Gourmet Festivala koji će se održati kad i teniski turnir, dakle od 25-31.7. ove godine.

Pojeo sam šest sedviča od boškarina i puno više tosteva s tartufom i jednim uhom čuo da će svega toga samo puno više biti i za mjesec dana po cijeloj Istri, ali i Sloveniji i Zagrebu.

A onda sam vidio pršut u bojama svim i satro se uz Kozlovićev muškat.

Dakle, svi marš u Istru, a ti Istrijanko nepoznata – ženi me!

Aj živili uz prigodnu!

Nek ti je i kosa tanka,
Oženi me, Istrijanka.
Daj mi svježu tartufatu,
Voljet ću ti mamu, tatu.
Rodit ću ti dva tri sina,
Za pršut od boškarina.
Još ako si kozlovićka...