Malo me sram što kao profesor geografije i gastro bloger nisam više puta posjetio podravski i slavonski dio Hrvatske uz granicu s Mađarskom. Radio sam ja čvarke kod Bobike u Čačincima, bio na tekmi u Suhopolju, držao predavanje u Orahovici… ali trebalo je više. Pa sad nadoknađujemo!
Preko Fejsa sam pitao ljude da nam preporuče neko kvalitetno mjesto za okrjepu, i svi su se odmah uskomešali i uglavnom zaključili da ništa više nije kao prije i da se ponuda jako smanjila. Kad sam odbacio savjete tipa „idi u Mađarsku, ja jedem kod sebe doma, ništa ne valja, sve je smeće…“ i slično, knjiga je spala na par slova.
I tako smo odlučili sljedeći put posjetiti Infiniti u Virovitici, Ribnjak kod Našica, Dvorac Jankovac Suhopolje, Pustaru Višnjicu i Ivonu u Slatini te svratiti na roštilj Kod Svrtana, a ovaj put zbog najviše glasova publike, plus Paul Bradburry, plus Robert Ripli, plus Miro iz vinarije Chresno – a te subote otići u Zlatni klas u mjestu Otrovanec na par kilometara od Virovitice i još manje do Pitomače.
I tako je i bilo. Dva sata vožnje od Osijeka s pun kufer kamera po putu, i još sat i pol do Zagreba, prvo smo stali u genijalnoj vinariji Chresno u selu prije Otrovanca i dogovorili gulaš od divljači uz sjajna eko vina prvom prilikom, a onda i vrlo brzo saznali da je Otrovanec ime dobio po tome što su ovdje otrovali konje turskim vojnicima u jednom od njihovih brojnih proboja prema Beču.
„To je bila jedna više nego hrabra i zanimljiva priča iz povijesti ovog rubnog dijela Podravine, a moram vam priznati da sam malo izmijenio činjenice kad nam je u goste došla turska delegacija. Ali sve je dobro završilo,“ priča nam kroz smijeh Bernard, nastavljač tradicije obitelji Tkalčec koja na ovom mjestu krijepi i odmara putnike namjernike od daleke 1977. godine.
U ovih 45 godina mnogo je ljudi prošlo podravskom magistralom i koristilo usluge izletišta, prenoćišta, restorana i seoskog turizma, a imanje s preko 300 sjedećih mjesta se nametnulo u broj jedan u okolini. Od Virovitice i Koprivnice, Zagreba i Mađarske, ovdje se danas dolazi slaviti rođendane, krstitke, i što bilo, a na ovom pet friendly mjestu unaprijed se zna da vas očekuje obilna porcija dviju toplih juha i nezaobilazan kruh od koprive.
Utemeljitelji, Maca i Branko Tkalčec htjeli su svojim gostima pružiti najbolje iz tradicijske kuhinje podravskog i bilogorskog kraja i ponuditi im etno ambijent kakav je bio na hrvatskom selu u neka davna vremena. Drvo, kamin, kockasti stolnjaci, spavaće sobe i imanje su uređeni kao da je vrijeme stalo te davne ’77, a Zlatni Klas je lijepo mjesto za stati i napuniti baterije i još ponešto. Pa smo krenuli.
Juhu od buče sa zelenim rezancima od koprive rade od svojih tikvi i ulja, gusta je i u jušniku za troje, baš kao i krepka goveđa juha s rezancima koja baš onako baca na kost, jako fino. Kruh od koprive oduševljava zelenom shrekastom bojom i unutrašnjim dijelom, dok bi picajzla u meni više voljela da je korica tvrđa, ali to sam ja.
Miješani pladanj kao specijalitet kuće donosi više vrsta mesa i priloga, pa su tu komad telećeg pečenja iz krušne peći, kotlet, pureći rolani odrezak i svinjeća rebarca u slatko ljutom umaku kao najbolje od ponuđenog.
Ono što je oduševilo su bila oba priloga – zeleni rezanci (mislim da sto kilometara ukrug više nema kopriva, koliko je imaju na meniju!) i bijeli žganci s masnim dinstanim lukom na vrhu. Ajme majko, vratio sam sve što sam skinuo na kratkoj ali neuspješnoj dijeti i do deserta samo pikao savršene žgance… Naravno, tu je i kreativna miješana salata i još kreativnija pečena paprika sa šeširom od tijesta! Svakako treba spomenuti i pizze i dosta bogatu ponudu riječne ribe.
“Ovdje se osim uobičajene ponude može okusiti “kuhinja naših predaka” čime su naši gosti posebno zadovoljni. Restoran svojom ponudom daje prednost zdravoj domaćoj i vegetarijanskoj prehrani. Posebno se njeguje ponudu starih sad već gotovo izgubljenih jela, s naglaskom na domaćoj autohtonoj kuhinji. Profilirali smo se kao mjesto na kojem se jedu stara domaća jela: žganci, prežgane juhe, kukuruzne, ječmene i prosene kaše, kao i jela pripremljena od koprive, bundeve ili čička, ljekovitog bilja uopće, te domaći kruh od žitarica izmljevenih na starinskom malenom kućnom mlinu što mu i daje posve specifičan okus. ” kaže Bernard.
Za kraj je došla zljevanka, i to izvrsna zljevanka s domaćim pekmezom. Ako i niste gladni, skrenite makar zbog nje, sjetit ćete me se! Zlatni klas nudi i uslugu nedjeljnog švedskog (Podravskog) stola za 20 eura 12 do 15 sati, u što je uključeno piće dobrodošlice, kompletan meni i desert. Od vina imaju već spomenuta prirodna čudesa vinarije Chresno, kao i još par lokalnih vinara (Grgačić, Vineda, Kunčić…), koji su im na prvome mjestu. Za svaku pohvalu su i dvije vrste domaćih piva pivovare Pitko iz Pitomače, koju nikad neću prestati brkati s mojom obožavanom Popovačom, nadam se da se ljudi ne ljute… No, kako smo dan prije bili na WineOsu i kako vozim auto od punice, pili smo kolu… Ima dana…
Vrlo ugodni ljudi, nevjerojatno normalne cijene (glavna jela od 50-80 kuna), prekrasno dvorište, dvanaest konja i stvarno dobar savjet kako kvalitetno napuniti baterije kad jednom odlučite zaobići autoput na putu za Slavoniju. Putujemo dalje, hvala svima na preporukama!
Seoski turizam Zlatni klas Otrovanec
Otrovanec 228, Pitomača, Croatia
Tel. 033 714 114
zlatniklasotrovanec@gmail.com
www.zlatni-klas.hr
Ponedjeljkom zatvoreno
https://www.facebook.com/profile.php?id=100063724323036
