U Krunčićima je ove subote na fešti epskih razmjera okrunjeno prijateljstvo velikog vinara Ivice Matoševića i velikog glazbenika Vlade Divljana. Ovaj potonji, osnivač VIS Idola, ako imalo cijenite rock and roll dobro znate kako je preminuo pred osam godina u Beču, ali prijateljstvo koje je trajalo desetljećima, nikada neće biti zaboravljeno.
Kako je po riječima samog Matoševića, proteklo previše vremena da se ne bi prisjetili Vlade onako kako bi on želio, i kako bi upravo tih dana proslavio 65 rođendan, tako je na ideju Maxa Juričića došlo do vrtne zabave negdje na pola puta cestom između Poreča i Rovinja.
Čudesan vrt, Ljetno kino s prijateljima, Kuzma, Maxov sin Rok Juričić kao vokal, u publici basist Idola Zdenko Kolar, među uzvanicima glazbenici, rokeri, prijatelji, vršnjaci – svi samo s jednom željom, da se prisjete Vladinih pjesama i tuluma koji su se ovdje uvijek održavali.
Uz samog Matoševića koji je držao dirljiv govor, o Divljanu su govorile i autorice etiketa (Maja Bosnar, Jana Oršolić, Svetlana Volić, Maja Rožman, Katarina Juričić i Ivana Grimani) te srpski rock kritičar Peca Popović koji je svima pustio suzu na oko, a onda smo se svi prepustili glazbi i vinima. Apsolutno divna večer u kojoj su zaposleni vinarije postali na jednu večer i rezači pršuta i sireva, a na kraju se svi stisli u jednu prostoriju i svirali i pjevali do dugo u noć.
Off the record moram primijetiti dvije bizarnosti, prva da sam imao iste tenisice kao Ivica i sat kao Đurđica, Ivičina partnerica, i da smo se nakon dvadeset i nešto godina okupili članovi klape Torkul u sastavu Mladen Zrno (Badel) Vlade Matulić (Ljetno kino) i Ribafish (freelance) i pokušali nešto zajedno otpjevati, ali smo srećom brzo prestali. Ah da, pokušao sam biti i duhovit dok sam se upoznavao sa Zdenkom Kolarom, ali kao i obično kad upoznajem svoje idole, to završi da mi pukne glas i baljezgam gluposti. Nisam omanuo niti ovaj put.
Uz puno smijeha, neke su pjesme posebno odzvanjale još dugo, dugo, i općenito, ovo je jedan od najljepših dana so far. Ponovilo se, hvala Đurđici, Ivici, njihovoj ekipi i svima koji su se eto našli tamo u tom trenutku.
Fešta je imala i još uvijek ima humanitarnu notu. Naime, Ivica je napunio šest stotina svojih butelja najkvalitetnijim vinima (Alba Antiqua 2018., Grimalda bijelo 2019. i 2020. te Grimalda crno 2018., 2019., i 2020.), opremio ih art etiketama koje su specijalno za ovu prigodu oslikale autorice iz Hrvatske i Srbije, sve to opisao u katalogu te strpao u drveni box.
Sanduci “Živjelo prijateljstvo, tribute to Vlada Divljan, Matošević special edition” sa zlatnim sadržajem prodaju se u vinariji po cijeni od 200 eura, a sav prihod ide u humanitarne svrhe – za opremanje Glazbenog laboratorija u Rovinju u kojem se obrazuju novi glazbenici. Sjajna ideja, veličanstvena izvedba, savršen party. Ponovilo se…
